Nakon četiri godine neizvjesnosti, propalih najava i pandemijskog pakla, novi sarajevski metal festival, jednostavno nazvan Metal Fest, napokon se održao.
Dnodnevno okupljanje ljubitelja metal zvuka desilo se pod patronatom ekipe koja se prethodnih godina etablirala kao jedna od najaktivnijih na području Sarajeva. Njihov Metal Night koji se više od pet godina održava svakog četvrtka u sarajevskom Pro Rock Club Johnny (koji je bio i mjesto održavanja Metal Festa) okuplja ne samo metalce, već i ljubitelje drugačijih formi žestokog zvuka koji se linijom bratsko-sestrinske podrške nađu na piću u Johnnyju četvrtkom.
Neupućene bi lako mjesto održavanja (Sarajevo) i naziv događaja (Metal Fest) mogli navesti na pogrešnu pomisao da je ovo povratak voljenog Sarajevo Metal Festa, događaja koji je predstavljao svojevrsni dragulj organizacione krune ekipe Sarajevo Metal Fest Promotions. Iako to nije istina, Metal Fest i Sarajevo Metal Fest imaju jednu, iznimno važnu zajedničku karakteristiku, a to je posvećenost promociji bosanskohercegovačkih muzičkih grupa.
Posljednjeg vikenda u mjesecu februaru, sarajevska zima nas je nagradila proljetnim vremenom, što je rezultiralo i trijumfalnim prizorom kojem sam svjedočio prilazeći klubu. Ispred Johnnyja, u bašti koja se inače nalazi tu, ali još uvijek nije propupala svoje stolice i stolove zbog godišnjeg doba, stajala je poprilična gomila glasnih, mladih ljudi, prošarana sa kojim starijim sarajevskim pripadnikom metal subkulture.
Bilo je to otrežnjujuće podsjećanje na smrtnost, te prirodnu (ništa manje bolnu) nepovezanost mene sa novim licima. Ipak, između bruke ljudi koje ne znam i šake onih koje znam, u ovom specifičnom slučaju biram prvu opciju, prvenstveno jer je svaka plaćena karta iznimno dobra za sve povezane sa organizacijom Metal Festa, iz moralnih i finansijskih razloga.
Kako se ja već duži niz godina informišem o dešavanjima putem newslettera, službenih PR objava i direktnih kontakata sa organizatorima, skoro sam u potpunosti eliminisao socijalne mreže kao vid komunikacije. Mreže su bile prvi i osnovni vid komunikacijskog kanala za organizatore Metal Festa, pa sam tek dolaskom na sam festival shvatio da je došlo do određenih promjena u postavkama i postavi premijernog izdanja festivala. To je dovelo do toga da nas prvu noć zabavljaju samo četiri grupe: Shargia, Pokora, Monstrous Moonshine i KRV kao headliner.
Iako bi možda bilo logično raditi dubinsku analizu svakog nastupa, ipak ću iz principijelnih razloga eskivirati takav pristup izvještavanju ovaj put. Iz potpuno drugih razloga ću grupisati dva nastupa zajedno u kategoriju onih koji se nisu trebali desiti prve noći prvog Metal Festa – nastupe grupa Shargia i Monstrous Moonshine.
Razlog je vrlo jasan i jednostavan – ovo su grupe koje gro svog nastupa temelje na sviranju tuđih pjesama. Možemo plakati koliko hoćemo i pokušati opravdati ove nastupe klasičnim setom argumenata od “mladima treba dati priliku” do “a koga ćeš zvati drugog”. Međutim, bolno je evidentno da je dovođenje grupa koje ne rade (ili rade presporo) na kreiranju vlastitog materijala medvjeđa usluga publici i grupama, te problem organizatoru.
Shargia (ne ulazim u lične preference ni umjetničke slobode, ali grupa koja si nadjene ovakvo ime mi jednostavno ne zrači idejom upornosti i želje da ostvari nešto na polju muzičkog stvaranja u domeni metala, držim fige da ne budem u pravu) je otvorila Metal Fest setom snage i osobnosti lišenih obrada pjesama grupa poput Pantere i Megadetha. Zabrinjavajuća u svemu tome je njihova potpuna lišenost prihvatanje vlastite muzičke stvarnosti i sposobnosti, pa su si dopustili izbor publici potpuno poznatih pjesama poput “Cowboys From Hell” i “Sweating Bullets”.
Svirati ovako poznate numere je mač sa dvije oštrice: istina je da će prvi riff izazvati pomamu među publikom i da ćeš biti pozdravljen ovacijama, ali također ćeš naići i na ljude koji su odrasli na toj muzici, slušaju je dugi niz godina, znaju svaki ton svake pjesme i neće prihvatiti loše odsvirane obrade ili čak šegačenje sa pjesmama (tipa neukusno smijuljenje na “Sweating Bullets” – Dave Mustaine nije loš, već specifičan vokal).
I upravo nam je to priuštila Shargia: loše odsvirane klasike koji su nas samo podsjetili da se nalazimo u teškoj eri (izvinjavam se na nenamjernoj igri riječima) kad na prvom velikom okupljanju metalaca nakon dugog niza godina slušamo to. S druge strane, bez želje da budem melodramatičan, ali teško nam se piše ako je danas kulturno-umjetnički prihvatljivije lošije svirati obrade nego katastrofalno vlastite numere.
Monstrous Moonshine je još jedan bend koji je bio suvišan na prvom izdanju Metal Festa. Iako dijele dosta istih osobina sa Shargiom, njihov grijeh leži u činjenici da su ne samo bazirali svoj set na obradama (doduše, zvučno prihvatljivijim), već na obradama koje nemaju baš dodirne tačke sa temom festivala.
Kada otvoriš set sa Misfitsima i nastaviš sa Faith No Moreom, pokazuješ zavidan raspon muzičkog interesovanja, ali ne i pripadnosti određenoj ideji. Iskreno, volio bih ih pogledati drugom prilikom i čuti autorske pjesme u stilu dotičnih bendova. Siguran sam da im ne bi trebalo puno da na osnovu izbora inspiracije postanu jedan od meni najdražih bendova.
U slučaju Metal Festa, bilo je evidentno da publika nije toliko zagrizla mamac Monstrous Moonshinea i da su doživjeli najtežu sudbinu, onu koju većina aktivnih grupa barem jednom doživi u svojim karijerama: vremenske prepreke na putu ka nastupu zvijezda večeri.
No prije nego se dotaknemo nastupa KRVi, vrijedi izdvojiti definitivno najbolji, najemotivniji nastup prve noći Metal Festa, onaj tuzlanske Pokore. U pitanju je relativno mlada grupa, koja iritirajuće tradicionalno skriva podatke o vlastitom postojanju. Ono što sam uspio pronaći od podataka je da su prvi nastup održali u novembru 2022. godine u tuzlanskoj Palmi. Evidentna je ta mladalačka energija u njihovom nastupu koja kompenzira čak i momente iznimno rijetkih gubljenja na bini.
Pokora svira kombinaciju žanrova u čijem sastavu dominiraju djent i progresivne dionice koje ponekad podsjećaju i na Toolovu verziju metala, što je iznenađujuće hrabra i hvale vrijedna odluka. Njihova vokalistkinja iznenadila je sve prisutne uistinu širokim dijapazonom vokalnih sposobnosti, od clean pjevanja do vrištanja. Tu i tamo (a ko zna kolika bi razlika bila da su imali na raspolaganju normalan binski monitoring), taj voz bi izletio iz tračnica, ali nebrušeni dijamant je i dalje dijamant. Sve u svemu, Pokora je još jedan dokaz da Tuzla nastavlja dominirati bh. alternativnom scenom, kao jedan od gradova u kojem metal i ini žanrovi nisu samo dio trendova, zakucani u prolaznost, već dio vezivnog tkiva tuzlanske kulture koja nam je podarila mnoštvo žanrovskog šarenila.
Sarajevska KRV izašla je na binu Pro Rock Cluba Johnny poprilično kasno, nekih dvadeset minuta do ponoći. Ono publike što je ostalo da entuzijastično isprati nastup najvećeg sarajevskog black metal benda ipak nije bilo dovoljno energično u izljevima svoje posvećenosti. Ako uzmemo u obzir da je KRV odsvirala više-manje standardno kvalitetno svoj set, onda možemo zaključiti da su bespotrebna pomjeranja satnica dovela do izmorenosti, u kombinaciji sa generalno lošijim ozvučenjem. Bez uvrede black metal producentima, ali kad ti krlja ne zvuči dobro na razglasu, onda ti sigurno neće dobro zvučati ni tehnički kompleksniji bend. Mala pojačala, stakleni portali, mermerni zidovi – jednostavno, zakoni fizike su neumoljivi.
Nažalost, prva noć Metal Festa i važnost revitalizacije jedne ovakve ideje donekle će ostati u sjeni gorčine koju je izazvalo komunikacijski pogrešno javno adresiranje nastupa KRVi. Bend koji je od samog početka imao značajnu i ispravnu socio-političku notu provučenu kroz svoj stvaralački opus usudio se biti ono što jesu, ispravni, i svoju posljednju numeru, novu pjesmu “Ubij se jade” najaviti žarom kojeg se ni bi postidjeli ni najaktivniji i najljući punk bendovi.
Bez želje da se dalje ulazi u nakane onih koji su kritikovali ili biva advokat jednoj skupini kreativaca, lično smatram da je potpuno pogrešno ignorisati ono što se desilo. Cenzura je najčešće nametnuta, u većini slučajeva potpuno bespotrebna, ali ponekad izbor onog ko je cenzurisan, izbor koji ne bi trebali prihvatiti kao adekvatan. Jednom kad odšutimo, signalizirat ćemo da su i žešće nakane prihvatljive.
Novi Metal Fest kao ideja je hvale vrijedan potez koji je nažalost propatio zbog početničkih grešaka u organizaciji i za nadati se da će žar organizatora nastaviti da gori i zapali plamen dogodine.
Šta: Metal Fest | Kad: 24. i 25. februar 2023. | Gdje: Pro Rock Club Johnny, Sarajevo | Ko: Shargia, Pokora, Monstrous Moonshine, KRV (prva noć festivala)
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
