Baš kao i svaki drugi aktivni rock’n’roll medij koji se bavi recenziranjem muzike, Izvan Svake Kontrole se guši u gomili promotivnih izdanja koje nam svake sedmice dostavljaju izdavačke kuće, agencije i sami muzičari. Iz te hrpe najčešće se nešto izdvoji zahvaljujući naslovnici, što je bio slučaj sa albumom “The Signal Heard Throughout Space” američke grupe Parius.
Ovo je posljednji intervju u 2022. godini, te se nadamo da će poslužiti zaljubljivanju u rad pomalo misteriozne grupe koja je čula Signal… Za ISK govori vokal Louis Thierry!
Hvala vam na izdvojenom vremenu za ISK Web Magazin! Pošto je Parius najvjerovatnije nepoznanica ljubiteljima metala i proga u Bosni i Hercegovini, možda je najbolje da krenemo od klasičnih pitanja – ko, kad, gdje i zašto?
Hvala ti na pozivu! Ja sam Louis Thierry, vokal Pariusa, a pored mene u bendu su i gitarista Ryan Rauch, basista Kenny Rentz, bubnjar Dan Silver i klavijaturista Sean Gallagher.
Parius smo kao srednjoškolci oformili Ryan i ja u predgrađu Philadelphie. Prvo ime je bilo Epitaph, ali smo se odlučili da se preimenujemo u nešto originalnije. Parius je bila besmislica koju smo smislili, ne vjerujući da ta riječ ima pravo značenje. Što se tiče pitanja “zašto” – mi smo bili samo klinci od 15 godina koji su željeli osnovati bend i oponašati naše metal idole!
U oktobru je Willowtip Records objavio vašu novu i neobično drugačiju ploču, “The Signal Heard Throughout Space”. Neki ovaj album klasificiraju kao svemirsku rock operu, ali vjerovatno je najkoncizniji opis – konceptualni prog metal album. Koja je priča albuma, kako je zaživjela storija o jednom astronautu i signalu? Kako je nastajao, kao priča i ideja, pa onda album – ili obrnuto?
Veliko hvala kući Willowtip što je riskirala sa nama! Stilska razlika je proizašla iz našeg evoluirajućeg muzičkog ukusa, zaista. Iako još uvijek slušamo death metal, sigurno više naginjemo prema prog zvuku manje orijentisanom na teške ili oštre vokale. Nismo bili zainteresirani za izdavanje “The Eldritch Realm 2”. Ideja pisanja 30-45 minuta neumoljivog death metala nije nas oduševljavala. Ideja o pokušaju stvaranja velikog svemirskog prog epa zvučala je mnogo primamljivije.
Verujem da je Ryan u početku želio nešto više slično rock operi, a ja sam bio veoma voljan da stvaram naučnofantastični materijal, tako da je ispalo prilično dobro! Iako se ne bih usudio reći da postoji nešto posebno originalno u priči, ipak su elementi teme nešto što sam morao istraživati da bih mogao napisati album.
Slušao sam bezbroj sati starih naučnofantastičnih radio drama iz pedesetih, gledao gomilu retro filmova i pročitao hrpu članaka na Wikipediji o astronomskim konceptima. Prvobitna ideja albuma je bila da više liči na gorespomenute radio drame kroz ziltoidne naratorske dionice. Na kraju, željeli smo da muzika ispriča priču umjesto nas.
Muzika je u potpunosti napisana prije nego je bilo koji koncept priče u potpunosti razrađen jer sam čvrsto uvjeren da pjesma treba biti ta koja upravlja pričom. Prilikom pisanja priče slušao bih kako bih pokušao stvarno uhvatiti osjećaj i prema tome bih krojio tok priče. Sama priča nastala je slučajno. Sklon sam da držim nasumične koncepte i lirske ideje u dokumentu na telefonu i jednog dana sam smislio naslov koji je završio kao naziv albuma. Doimao mi se prodorno i odavao osjećaj sci-fi priča pedesetih.
“The Signal Heard Throughout Space” je vaš prvi album na etiketi Willowtip Records. Zanimljivo je da vas je Willowtip Records potpisao iako vi ne svirate uživo, a kamoli da idete na turneje. Etikete obično očekuju da bendovi putuju. Kako se Willowtip navikao na vas, na vašu muziku? Oni su poprilično podzemlje, ali definitivno ne i nepoznanica, jer su dom nekoliko žanrovskih klasika.
Nažalost, nismo baš u poziciji da sviramo uživo i bilo nam je važno da pronađemo izdavačku kuću koja to može prihvatiti. Poslali smo album sve i jednoj metal izdavačkoj kući za koju smo ikada čuli, Willowtip ekipa je zaista shvatila našu poziiciju.
Willowtip je dom nekih od nama najdražih albuma i grupa, a Jason [Tipton] iz Willowtipa. Džejson, šef Willowtipa, odmah je osjetio povezanost sa “Signalom” i shvatio da nam je Dream Theaterov “Scenes From a Memory” jedan od najvećih utjecaja.
Takvo povezivanje sa muzikom nam je definitivno pomoglo u odluci kao bendu koji je prvi put potpisao ugovor sa izdavačkom kućom, Također su nam pomogli da reizdamo oba naša albuma na vinilu, što je oduvijek bio naš san.
Zahvaljujući umjetničkom djelu Stephena Andradea, album mi je privukao pažnju u hrpi promotivnih materijala. Ovo nije prvi put da radite sa Stephenom; već je ilustrirao vaš album “The Eldritch Realm.” Da li je Stephen imao neke posebne upute ovaj put? Kako je zamislio naslovnicu? Kako ste se vi povezali?
Stephen je još jednom odradio apsolutno fantastičan posao! Sa “The Eldritch Realmom” sam imao vrlo konkretnu ideju o tome šta želim, ali Stephen očigledno dodaje toliko fantastičnih detalja na svoje radove, te potpuno oživljava bilo koji rad koji mu dostavim u vidu skice urađene voštanim bojama.
Stephenu obično predstavim neki umjetnički dokument koji mu obznani pozadinu albuma, vibru koju pokušavamo postići, gomilu referenci, tekstove za album i neke veoma grube skice. Ovog puta osnove svega što sam mu spakovao su prisutne na finalnoj naslovnici, ali on je imao ideju da lice Formulatora stavi u prvi plan, a da se prostor iza njega lagano stapa. Rekao bih da je to prava definicija omota albuma i potreban je neko zaista talentovan kao Stephen da doda takve detalje umjetničkom djelu.
Što se tiče upoznavanja, imao sam sreće da naletim na njegov rad na Redditu! Neko je objavio jedan njegov rad inspirisan Rickom i Mortyjem ilustrovan baš u stilu koji sam želio, pa sam ga odmah kontaktirao.
Postoje li poveznice cijelog Pariusverzuma? Ima li malih detalja koji povezuju ovaj novi album sa prethodnim materijalima?
Ne, nažalost ne. Poigravao sam se idejom povezivanja novog albuma sa prethodnim, ali na kraju sam želio da oni postoje kao dvije odvojene cjeline. Ne kažem da povezivanje ne dolazi u obzir u budućnosti!
Slušaoci bi bili potpuno zbunjeni kada bi nasumično pristupili vašoj diskografiji. Vaša prva dva albuma su death metal. Ovaj je prog. Ovo me neosporno podsjeća na Opeth, mogu čuti te utjecaje u vašoj muzici. Zašto ste svukli kožu death metala? Da li je bila preuska ili jednostavno ovaj album niste mogli kreirati unutar žanrovskih granica?
Mislim da si poentirao! Basista Kenny i ja smo veliki fanovi Newpetha (naziv za kasniju fazu Opethovog djelovanja, op.a.), od “Heritagea” pa nadalje. Ja lično volim vidjeti kako bendovi rastu vremenom, čak i ako to znači da se ne pridržavaju zvuka zbog kojeg sam se zaljubio u njih. Mislim da je čvrsto zakucavanje zvuka kreativno ograničavajuće.
Nekoliko nas je počelo da se više zanima za Haken, Dream Theater, Ayreon i Rush nakon “The Eldritch Realma” i to se jasno odrazilo na muziku koju smo producirali. Također smo definitivno smatrali da je čisti death metal ograničavajući, jer smo pokušavali da napravimo novi grandiozni album u skoro pa broadwayskom muzičkom stilu.
Bubnjar Pariusa, Dan Silver, u studiju snima dionice za “The Acid Lakes of Ganymede
Pored Pariusa, vaše umjetničke vizije žive i kroz solo projekte; bubnjar Dan Silver je filmadžija koji je u septembru uspješno skupio novac za svoj film “The Leech” kroz crowdfunding sistem. O čemu se radi u filmu i da li ćemo možda vidjeti neke SF spotove potpisane Pariusovim imenom?
Tako je! Jedna ispravka, doduše, film je promijenio ime u “Benign” i trenutno se prikazuje na filmskim festivalima. U svojoj osnovi, “Benign” je film o osobi koja je opsjednuta svojim zdravljem i naginje ka tome da bude okarakterisana kao hipohondar. Veoma brzo ta osoba postaje opsjednuta idejom da ima izraslinu na potiljku. Film prati to poniranje u mrak u okovima paranoje.
Nažalost, nemamo trenutno plan za spot, ali vjerujem da ćete uživati ako pogledate “Benign” – svi smo bili šokirani kako je profesionalno film snimljen!
Osnovali ste bend kada ste bili tinejdžeri. Je li ovo konačni oblik Pariusa? Da li biste razmotrili dodatne slojeve zvučnih eksperimenata?
Parius su zapravo samo naši muzički ukusi koji se konstantno razvijaju i naša želja da probamo nešto što dosad nismo radili! Rekao bih da će, ako se još jedno izdanje Pariusa ikada materijalizira, daljni put biti evolucija onoga što smo radili na ovom albumu. Ne vjerujem da postoji mogućnost da se ikada vratimo na teritoriju “The Eldritch Realma” i death metala. To je jednostavno previše kreativno ograničavajuće.
Hvala ti mnogo na ovom razgovoru! Pošto je svijet utjecaja poprilično širok, volio bih da mi na kraju daš tri preporuke nečega što bi trebali pročitati, odgledati i odigrati!
Hvala tebi! Preporučujem knjigu “A Canticle For Leibowitz”, film “Ex Machina” i igru “The Outer Wilds”!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
