Kao što se i da primjetiti, odavno nisam ništa pisao u svojoj kolumni. Jednostavno, inspiracije mi nije nedostajalo (nikad, pa ni sad), ali mi se nije dalo diskutovati sa Wordom i tastaturom u vezi bilo kakve teme. I onda, sabor mrtvih tjelesa aposlutno nezainteresiranih za koncert KRV-i i Koldbranna me jednostavno natjerao da napišem nešto. I ide to nešto.
Kao prvo, nadam se da ćete imati dovoljno vremena, volje, želje i strpljenja da pročitate ižvakanu temu po sto i pedeseti put – tužna je realnost da ovu kolumnu neće pročitati baš oni koji bi je trebali pročitati.
19.10.2006. godine, u srcu Sarajeva, u klubu Bock, desila se jedna izvanredna underground svirka. Sarajevska KRV i norveški Koldbrann su predstavljali publici svoje nove pjesme sa izdatih ili nadolazećih albuma. Četvrti koncert na turneji kroz Balkan. KRV je otvarala u svom gradu, pred svojom publikom, ovaj veliki black metal spektakl. I taman kad je žeganje i blasfemična buka draga srcu našem počela…propast. Na koju se lijepo osvrnuo Ban Krvnik, vokal KRVi: ”Šta stojite, niste na koncertu Željke Joksimovića!”
I ovo je veća propast od Željkinog koncerta bila. Na Željkinom koncertu trebice bar tresu kukovima, pa dakle, ima nekog pokreta. Ovdje je publika, izgleda namjerno, bojkotovala bend koji je predstavio BiH u najboljem mogućem svjetlu publici u Hrvatskoj i Srbiji. U Hrvatskoj, ljudi se rezali na KRV, u Srbiji, ljudi nisu mogli da vjeruju. Međutim, naša lijepa bosanska publika – da im neko pošalje handpicked band po njihovom ukusu, ne bi se pomakli.
I ta nepravda koju publika nanosi bendovima je stvarno prevršila sve granice. Nezainteresiranost, apatija, jednostavno ubijaju u čovjeku svaku želju da svira i da predstavlja svoj rad. Čast izuzecima, ali nažalost, sve više i više, spominjemo samo izuzetke. Čini se da je publika sa svojim ”toooo!”, ”jedva čekam da umrem u šutci” i sličnim izdanjima jaka samo po Internet forumima. U stvarnost, ne bi mogao Š od šutke izvuči od bosanske metal publike.
Naprosto, kako se bliže gostovanja Tankarda i Vadera u ovoj našoj državi, ja se bojim da uopšte budem prisutan na tim koncertima, jer ne želim da me neko sutra povezuje kao promotera apatičnosti i nezainteresiranosti. Kako ćemo, dragi i drage moje, dočekati Gerrea i kompaniju? Hoćemo li za vrijeme nastupa cugati ispred kluba, psovati majku organizatoru i cijenama karte, ili možda stajati u klubu i psovati Boga, samo da ispadnemo što ”KULJI”, underground, necro i grim kreteni možemo? Ili ćemo se napiti ko stoke, i pokupiti se sa nekim, te provesti čitav koncert u zagrljaju? To ne ide tako – sve ima svoje mjesto i svoje vrijeme, a koncerti, pogotovo sjajnih domaćih bendova su mjesto da podržimo bendove i pružimo im atmosferu kakvu i oni nama pružaju.
Cijene karti – ista stara priča. Većina ljudi u Bosni mora shvatiti da nema više sadake (milostinje). Nema više zajebavanja i besplatnih ulazaka. Napao sam prije par sedmica jednog organizatora koncerata, kada je meni, medijskom promoteru koncerta naplatio kartu (koju sam lično zahtijevao da mi naplati), a onda pustio petoricu ljudi da uđu na cijenu dvije karte. Čisti princip je u pitanju, nije da je meni mrsko dati novac za kartu, ali ako ćeš već puštati ljude da besplatno ulaze, onda treba pustiti ljude koji su nešto i uradili za održavanje te svirke.
Tržište Bosne i Hercegovine se kreira prema svjetskom, a ne svjetsko prema našem. Htjeli ili ne htjeli, da bi počeli gledati bendove, moramo platiti za to. Nije mi jasno kako je nekome (a po svemu sudeći, jeste) lakše dati 200 KM za koncert u Zagrebu, a teže 15 KM za koncert u Sarajevu (Tuzli, Visokom, gdje god!)? Kakva je to računica? Meni je apsolutno nejasna, ali veliki broj fanova (ako zaslužuju da ih tako nazovemo) praktikuje taj sistem. Tome se treba stati u kraj! Iskreno, želio bih da, ako su ljudi već toliko prizemni i najvažnije – bezobrazni, da koncerti spadnu na razinu privatnih svirki za 20 ljudi – dvadeset ljudi koji su uredno platili ulaz na koncert. Ponovo, svaka čast ljudima koji dođu i uredno plate svoju kartu, ali zar smo na to spali da moramo zahvaljivati ljudima što plate kartu da bi gledali po mizerno niskim cijenama neki bend?
Želite brojeve? Vital Remains – oko 190 prodatih karti; Needful Things – 42 karte! Treba da se zapitamo šta se dešava, i dokad ćemo tako! Budućnost ove scene leži na nama, i jadna nam je budućnost ako se ovako nastavi!
I treća, najvažnija stvar vezana za ovu temu – pojedinci u publici. Kad idemo na svirke ovog tipa (HC/Metal/Punk), uvijek se desi da neko popije malo više, a i samim tim njegovo ponašanje počne varirati. Scene koje su okupljeni u Bocku u četvrtak mogli vidjeti u Bocku su ruglo za Sarajevo, bosansku publiku i BiH. Još je tužnije što klubovi nemaju vlastito osiguranje, nego ljudi koji su mirno došli da uživaju u koncertu trebaju da riješavaju probleme koji ih se uopće ne bi trebali ticati. Zajebi nečijih 10 KM ako će ti taj neko stvoriti više glavobolje i upropastiti noć nego išta drugo! Organizatori trebaju paziti ko ulazi na koncert (koliko mogu, znam da su pod konstantnim stresom, i to poštujem), a klubovi i vlasnici klubova trebaju zaposliti ozbiljno osoblje, koje treba znati reagirati u situacijama neprimjerenim za događaj. Mamlazi koju tuku publiku koja se šuta nisu rješenje, kao ni ”izbacivači” koji se smiju kada tuča započne. Doći će trenutak kad će se i prosuti krv unutar nekoga kluba, i čini se da će (možda) tek tad vlasnici reagovati. Šteta što sve mora otići do kraja da bi neko otvorio oči. Šteta što se moramo spustiti na razinu jedne ”Esmeralde” ili restorana ”Royal”, da se povade noževi i razbijene flaže, da bi neko mrdnuo guzovima i pošteno zaradio za svoj hljeb.
Hvala vam što ste pročitali ovu kolumnu. Ponovo kažem, šteta što je neće pročitati oni o kojima je riječ, i dalje će se sjediti ispred klubova i bojkotovati domaća scena, ali kada se bosanski underground ugasi, i kada počnemo plaćati vrtoglave sume za vize za susjedne zemlje, onda će glava tek početi boljeti. Meni koji imam passove za većinu koncerata nije problem, ali ”običnoj” publici, tj. Vama…zapitajte se, i čitamo se uskoro!
SUPPORT THE SCENE!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
