Danas je jedan od meni najdražih bendova (Peter Pan Speedrock) objavio da je 2016. posljednja godina njihovog postojanja pod tim imenom. Ta tegobna objava inspirisala me da službeno potvrdim ono što nismo ni skrivali posljednjih mjesec dana, ali zahvaljujući situaciju u kojoj se bh. rock’n’roll scena nalazi – niko nije ni primijetio promjene.
Nakon jedanaest godina i kusur mjeseci, radijska emisija “Izvan Svake Kontrole” prestala je sa emitiranjem svog programa. Posljednje izdanje emisije emitirano je uživo iz studija Studentskog eFM Radija u četvrtak, 29. oktobra 2015. godine. Emisiju nismo najavili i odjavili kao posljednju. Stvari su se zakolutale kada smo spustili reglere i napustili studio.
Kada smo izgubili naš dom na adresi Bulevar Meše Selimovića 12, stalni autorskim tim u sastavu Dženo i ja polako je i gubio entuzijazam. Nakon aprila 2010. godine slijedilo je nekoliko dobrih godina, ali i potucanja od nemila do nedraga – od NightBus Online Radija, na Radio Sarajevo, emitiranje iz spavaćih soba putem streaminga na zakupljenom serveru pa sve do posljednje stanice i sarajevskog eFM-a.
Selidbe i problemi sa pronalaskom sigurnog FM doma prije no što smo sletili na 95,2 fm nisu bile jedini uzrok pada entuzijazma i želje za radom na ovom radijskom projektu. Bili smo previše involvirani u cijelu rock’n’roll stvar, kao medij, kao pojedinci, kao muzičari. Nagrizale su nas dileme, problemi, profesionalni sukobi mišljenja. Rad na projektu postao je stresan, pogotovo u periodu kada sam ja dobio dijete i fokusirao se na druge stvari. Počeo sam se gubiti u igri koja se zove život i kako bih zauzdao neke stvari, druge uzde sam morao popustiti.
Pored toga došla su neka druga vremena, vremena u kojima imamo analitičare i stručnjake, vremena u kojima nikad nismo bili glasniji, a manje govorili, vremena kada se prijedlozi poimaju kao pametovanja, kada je kritika neprijatelj, a zabijanje noža u leđa opravdavamo kompleksima. Svi mi lično imamo oraha u džepovima, ali ISK Radio Show nikad nije bio usmjeren ka nametanju mišljenja. Svaka puštena pjesma, svaka napisana vijest, kritika, recenzija ili urađeni intervju, sve je to bio način komunikacije, želja za predstavljanjem nečega drugačijeg, ideja da možemo razmjenjivati mišljenja bez da se moramo suzdržavati. Živjeli smo za ideju da je rock’n’roll igralište hrabrih, revolucionarnih i buntovnih, ali vrijeme i situacija su dokazali drugačije. Osjetili smo da smo postali nebitni i bespotrebni, a biti nebitan i bespotreban u komunikaciji je najgore što se može desiti. Uvidjevši da su stvari vremenom otišle kvragu, nismo odlučili igrati po novim pravilima, već smo podigli srednji prst i povukli ručnu.
Zadnjih godinu dana prolazio sam kroz sito i rešeto emocija, rešetale su me ideje, želje, opirao sam se kraju, kao bolesnik koji želi još minutu više. Nisam želio priznati da sam svjestan da smo poraženi, a onda smo sproveli mali eksperiment čiji smo rezultat hirurški precizno predvidjeli. Kada smo ugasili emisiju, uzeli smo sedam dana pauze i 12.11.2015. emitirali prvo izdanje emisije “Izvan Sajber Kontrole” u kojoj smo puštali isključivo elektronsku muziku iz domena synthwavea, synthpopa, vaporwavea i sličnih žanrova koje urednici slušaju privatno. Znate li koliko se ljudi javilo da upita šta se dešava? Niko. Dalo bi se raspravljati o tome da li je radio mrtav ili nije, ali ja zastupam stav da je mrtva želja i volja, mrtva je komunikacija, mrtva je kultura. Kultura slušanja, kultura otkrivanja, kultura iznošenja ideja.
Kada smo izašli tog 29. oktobra ispred radija i našalili se da bi trebali puštati synth da provjerimo koliko je ljude zapravo briga, bio sam svjestan da je odluka da ugasimo ISK ni više ni manje nego logična. Ništa tu nije urađeno brzopleto, godine gomilanja uzvodnog i nizvodnog veslanja su iza nas i ako je karma ikome dopustila da izvuče osigurač, dopustila je nama, a ne nekom nerazumnom radijskom uredniku, što je opet stvar koja se treba poštovati.
Ja sam lično želio ugasiti i ovaj magazin, ali mi je trenutna postava ISK tima rekla da je možda najbolje da ga ostavim aktivnim zbog podrške organizatorima koncerata i bendovima. Odlučio sam poslušati svoje kolegice i kolege. Dokad, ne znam, ali ljudima koji trenutno pišu za ISK možete zahvaliti što trenutno imate mjesto na bh. netu koje će vas podržati ukoliko to želite, a u skladu sa našim mogućnostima.
Završimo priču o jednoj radijskoj emisiji na pozitivan način. Iza nas je jedanaest godina rada, tri radijske stanice, stotine hiljada emitiranih pjesama, najvjerovatnije najmanje milion minuta programa. Besane noći (imali smo više susreta sa groupie djevojkama nego prosječan bh. rock’n’roll bend) , ispušene kutije Drine, ispijene boce, nebrojeno mnogo najavljenih dešavanja i gostiju u programu. Ova emisija počela je sa emitiranjem kada sam ja imao osamnaest godina i tinejdžerske hormonalne poremećaje. Danas sam sekundu zreliji, manje glup i ponosan na ono što smo uradili i što ostavljamo u amanet. Uradili smo sve, mogli smo i više. Krajnje je vrijeme za neke nove klince, za neku novu priču. Krajnje je vrijeme da čujemo novi The Aebyss, novi ISK, da pročitamo recenziju u fanzinu ili web magazinu koji vodi neki novi nadobudni klinac. Ja se iskreno veselim eventualnoj intervenciji od strane neke mlađe generacije i bit ću tu da podržim koliko god mogu. Savjet mlađima: prestanite se oslanjati na generaciju kojoj stomak raste. I zapamtite, ako očekujete da će vam se sve servirati na pladnju – neće. Napravite svoj fazon i posijte vlastito sjeme.
Hvala Vam na jedanaest godina slušanja, radio je mrtav, rock’n’roll živi zauvijek.
Ostanite izvan svake kontrole,
Arnel Šarić Sharan
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
