U januaru 1979. godine, sada već kultni (post) hardcore bend Black Flag izbacuje EP Nervous Breakdown. Iako su već samim imenom izražavali anarhopunk-uradi sam etiku, EP Nervous Breakdown sa četiri pjesme ukupnog trajanja 5 minuta postaje jedan od najutjecajnijih izdanja ikad, upisujući Black Flag u historiju DIY punk-hardcore pokreta, radikalno mijenjajući i sam pokret.

Naslovna pjesma EP-a je istoimena, pjesma Nervous Breakdown:

I’m about
To have a nervous breakdown
My head really hurts
If I don’t find a way out of here
I’m gonna go berserk ’cause
I’m crazy and I’m hurt
Head on my shoulders
It’s going berserk I hear the same old talk talk talk
The same old lines
Don’t do me that today,
yeah If you know what’s good for you
You’ll get out of my way
‘Cause I’m crazy and I’m hurt
Head on my shoulders
Going berserk
I won’t apologize
For acting outta line
You see the way I am
You leave any time you can cause
I’m crazy and I’m hurt
Head on my shoulders
Going berserk
Crazy! Crazy! Crazy! Crazy!
I don’t care what you fuckin’ do
I don’t care what you fuckin’ say
I’m so sick of everything
I just want to die!

Dok stignete do ovog završnog “I just want to die!”, riječima australskog Rolling Stonea,  osjećate se kao da ste prošli kroz stroj za mljevenje mesa, najmanje 10 puta (jer) za razliku od zabavnih i inkluzivnih Ramonesa, Black Flag mrzi sve, pa i sam sebe. Ove dvije minute bijesa, frustracije, nekonformizma i antiautoritarnog će ovu pjesmu učiniti najpoznatijom, najslušanijom i vjerovatno najčešće obrađenom pjesmom benda Black Flag.

Pročitaj i ovo:  Talog - Ona Kojoj Tama Se Klanja: slavonski Angelo Badalamenti uzvraća udarac

Trideset godina nakon izlaska pjesme, nekad 2008. ili 2009. godine obrada je stigla i u Sarajevo. Kao bubnjar benda Nema Teorije, pored ostalih obrada (Mike V and the rats, Blood for Blood, The Casualties, The Exploited, G.B.H., KUD Idijoti) i autorskih pjesama benda, ja sam slušao i učio svirati pjesmu Nervous Breakdown. Iako vjerovatno nismo shvatali dubinu i ozbiljnost ove i drugih pjesama koje smo svirali, bili smo mladi i bijesni, te su nam one itekako legle. Iako Nema Teorije nije Black Flag i nije radikalno promijenio tok muzike i mišljenja, već je udario u zid pred kojim se našao i raspao 2012. godine, volim misliti da smo ostavili barem nekog traga i utjecaja na punk-hardcore scenu u Sarajevu.

No 41 godinu nakon izlaska originala, te 11-12 godina nakon naše obrade, prvi put u životu sam prije mjesec-dva bio na rubu nervnog sloma. Zbog lošeg menadžmenta projekta na kojem sam radio, prevelikog pritiska i stresa, počeo sam se osjećati upravo ono o čemu je govorila pjesma Black Flaga. Glavobolje, nervoza, tjeskoba, mučnina i razdraženost su postali svakodnevnica.

Besmisleni svakodnevni online sastanci od kojih sam pizdio (I hear the same old talk, talk, talk, the same old lines) su me toliko smarali, čineći me nervoznim i bijesnim istovremeno, da sam bio neprijatan prema meni bliskim i dragim osobama. Don’t do me that today yeah, if you know what’s good for you, you’ll get out of my way.

I šta sam uradio? Uradio sam jedino smisleno što se moglo uraditi.

U maniru Black Flaga (i Nema Teorije!) krajem aprila sam dao otkaz na u organizaciji u kojoj sam radio. I don’t care what you fuckin’ do, I don’t care what you fuckin’ say, I’m so sick of everything.

Prijavio sam loš menadžment višim nadređenim i nakon odrađenog otkaznog roka, nezaposlen sam već nekih desetak dana. Kako sam i rekao u e-mailu kojim sam najavio moj otkaz: možda ne znam šta želim (raditi), ali znam šta ne želim – doživjeti nervni slom.

Pročitaj i ovo:  Kontra je HARDCORE: Konačno, prvi singl sa nadolazećeg albuma je tu!

Shvatajući da nikakav posao i projekt ne mogu i ne trebaju biti ispred mog zdravlja, prisebnosti i zdravog razuma želim naglasiti, vođen ličnim i primjerom Black Flaga, da je više nego ikad bitno i potrebno imati antiautoritativni, nekonformistički stav, znati pokazati muda, reći ne. Riječima Fat Mikea: želim sukob, želim neslaganje, želim da scena predstavlja našu mržnju prema autoritetima, našu borbu protiv samozadovoljstva.

Ne radi nekog buntovništva, politike i/ili idealizma, već jednostavno nemojte dopustiti da vam razni autoriteti bez uporišta, karijeristi-sociopate i korporativni luđaci bez života kroje život i sjebu zdravlje. Odjebite ih, da ne biste kao drug, kolega i osnivač ovog portala, završili hospitalizirani (audio svjedočenje o ovome možete čuti od njega samog na Radijo podcastu).

Kako sam već rekao u prethodnom tekstu: Pank nije samo hobi, pivo, fazon, artikal na tržištu zabave. Možda će zvučati glupo, ali pank je više od muzike. Pank se živi, pankom se pokušava djelovati na širu društvenu zajednicu, svirajući slobodno o stvarnim problemima koji postoje, pokušavajući razumjeti uzroke problema i tražiti odgovore na njih.

Kolegama s posla koji su mi rekli da sam se zajebao i vama koji možda osuđujete moj postupak mogu samo poručiti:

I won’t apologize
For acting outta line
You see the way I am
You leave any time you can!