Do kada ćemo biti samo biračko tijelo
dokad kulturološki ostat selo
Zvučni je zid probijen
Probijmo i zid tišine
inače će srednji vijek
potrajati zauvijek – Pasi, dio pjesme Slobodan da kažem DA

Priča počinje ovako. Prije nešto više od mjesec dana u sarajevskom klubu Jazzbina održana je veoma dobra pank svirka na kojoj su svirali bendovi Nervni Slom, Moca i Biznismeni i Das ist Walter. Nekad usred svirke, znajući da je to bubnjaru benda Das ist Walter posljednja svirka u ovom bendu jer se seli van države, porazgovarao sam sa drugim članovima benda o mom mogućem ulasku u bend na mjesto bubnjara, pa smo dogovorili pivo na kojem ćemo se detaljnije dogovoriti.

Desilo se pivo, desila se nakon piva i grupa na Viberu u kojoj se nalaze preostala dva člana benda i ja. U grupi kao i svakoj drugoj Viber grupi razmjenjujemo informacije, slike, pjesme, tekstove, i gluposti. Pa nam tako pošalje jedan član sliku na kojoj se spominje Gavrilo Princip i Franz Ferdinand na koju odgovorim svojim tekstom iz novembra 2013. godine. Na moj tekst jedan od članova benda odgovara porukom: “evo ko će nama pisati o bendu”. Na to odgovaram da o bendu, muzici, filozofiji i politici mogu pisati, ali da tekstove pjesama benda ostavljam njima dvojici, na što dobijam odgovor – nemoj o politici! Jer „nećemo vezat’ bend za politiku ni u kojem smislu“.

Čekaj malo! (Eksperimentalni) Pank bend iz Sarajeva, imena Das ist Walter, osnovan neposredno nakon najvećeg socio-ekonomskog radničkog bunta 2014. godine, sa albumom Ili si neko ili si lud (objavljen 2016.godine), pjesmama Ovdje nema zakona, Balkan, Druže Tito, Ovo je mrak, i nastupom na Antifa Festu u Mostaru 2015. godine pod anarho-komunističkom crveno-crnom zastavom, zastavom Kurdistana i transparentom Refugees Welcome (Izbjeglice dobrodošle) ne želi vezati politiku za bend ni u kojem smislu?!

Kao prvo već samo ime benda je političko per se, jer se vezuje: prvo za Vladimira Perića Valtera, srpskog i jugoslavenskog partizana, komunistu, ilegalca i narodnog heroja poginulog u akcijama oslobođanja Sarajeva u Drugom svjetskom ratu pa samim tim i za ideje/ideale internacionalizma i antifašizma. Drugo, za film Valter brani Sarajevo snimljen 1972. godine, u kojem glavnu ulogu igra Bata Živojinović (posredno i pjesme Vratiće se Valter), i treće, za prvi album benda Zabranjeno Pušenje – jednog od najbuntovnijih i najpolitičnijih albuma tada.

Zatim sama izjava, da „nećemo vezat’ bend za politiku ni u kojem smislu“ je već politička! Ne postoji stvar izvan politike i političkog, te koliko god bili ubjeđivani da je doba ideologija prošlo, te da živimo u post-političkom/post-ideološkom svijetu, mi itekako živimo ideologiju. I to sintezu ekonomskog liberalizma, i (u Bosni i Hercegovini) politički anahronog etno-nacionalizma. Može zvučati paradoksalno, čujemo na sve strane da je politike i previše, poziva se na depolitizaciju ovoga ili onoga, ali upravo problem depolitiziranosti (u smislu politike bez političkog) naglašava i profesor Asim Mujkić. Njegova teza je da je politike premalo, jer sistem u BiH, od rata naovamo sam po sebi počiva na nepolitičkom. On počiva na strahu, a tu je i izloženost konzumerističkoj kulturi, toj postmodernoj kulturi koja unaprijed sumnjiči i odbacuje mogućnost, kako se to u teoriji zove “velikih naracija”, dakle velikih priča o emancipaciji, općenito nečega čemu se vrijedno posvetiti. Nepostojanje alternative, ne samo kao neke realne političke opcije za koju se može glasati ili pokreta koji se može podržati, već i nepostojanje same misli/želje za emancipacijom i cinična reakcija na rijetka takva izražavanja je ključna.

Stoga je svaki društveni čin ustvari politički čin, a svaka društvena ideja, ideja određene društvene klase. Apolitičnost je također ideologija. I to ideologija vladajuće klase. Ne kažem da bend mora imati eksplicitno političke teme i tekstove i baviti se samo tim, niti da mora biti baš pank bend da bi bio političan, ali mora zauzeti jasan i glasan stav na određena društvena i politička pitanja i problem. Takvi su npr. bendovi Gužva u 16ercu i Debeli Precjednik koji za razliku od par exellence političkih bendova kao što su to The Clash, Bad Religion, Propagandhi, Minor Threat, Dead Kennedys, Rise Against ipak imaju jasan politički stav. Pa Igor Dmitrić – Muto, vokal benda Gužva u 16ercu, na pitanje zašto je antifašista, odgovara: “Vrlo jednostavna stvar…fašista nije dobro biti, antifašista je nešto pozitivno…mi smo pozitivci, a ovi drugi, fašisti, su negativci.”

Debeli Precjednik je to pokazao u martu 2014. godine kada su sa humanitarnog koncerta u Osijeku otjerali naciste/fašiste koji su skandirali dizanjem desnice. Nakon toga su izjavili: “Stvarno mislimo da je važno jasno se deklarirati protiv svakog oblika nasilja. Debeli precjednik učestalo ponavlja kako neće tolerirati primitivizam, vrijeđanje zdravog razuma i omalovažavanje svih ljudi koji su platili ulaznicu za koncert.”

Oni ne bježe od politike u “apolitičnost” niti se prilagođavaju široj publici i širem tržištu jer to nije nešto što pank bendovi rade. Taj konformizam i prilagođavanje su doveli do tolerisanja fašističkih ideja na pank i hardcore sceni – do sive zone – koja je ustvari apolitičnost, odraz vladajuće ideologije.

Pročitaj i ovo:  Snake Eater završava godinu koncertom u klubu AG

Stoga, drugovi i kolege Walterovci, ovim putem vas molim da ne zabijate glavu u pijesak i ne bježite od politike, samocenzurišući se i čekajući da problemi nestanu sami od sebe. Pank nije samo hobi, pivo, fazon, artikal na tržištu zabave. Možda će zvučati glupo, ali pank je više od muzike. Pank se živi, pankom se pokušava djelovati na širu društvenu zajednicu, svirajući slobodno o stvarnim problemima koji postoje, pokušavajući razumijeti uzroke problema i tražiti odgovore na njih. Samo u političkoj, antifa zoni!

Jer kako Bertolt Brecht reče: „Umjetnost nije ogledalo koje odražava svijet, već čekić kojim ga treba oblikovati“. Oblikujmo ga. Slobodno.