talog

Najplodniji muzičar susjedne nam Hrvatske za kojeg nikad niste čuli je Boris Milaković, poznatiji kao kktz (namjerno napisano sve malim slovom). Ova požeška legenda je višedecenijski stup lokalne slavonske scene i osoba iza koje je najvjerovatnije trocifreni broj uradaka različitih žanrova.

Ponekad sam, ponekad u društvu sa prijateljima, kktz redovno objavljuje demo, EP i cjelovečernja izdanja. Na toliko količinu materijala sasvim je normalno da neka od izdanja i nisu pamtljiva, dok su druga sirovi klasici podzemlja (i ne samo zato što je i moj bend na ovom izdanju).

Talog, u šestoj godini svog postojanja, je Borisov “novi” projekt. Novi pod navodnicima jer sam se ja tek naknadno upoznao sa muzikom Taloga. Ako je vjerovati Bancampu, Talog je već deset izdanja star.

Deseto jubilarno izdanje je Ona Kojoj Tama Se Klanja, turobni album inspirisan lokalnom legendom, čudnovatim otkrićem – grobom 32 iz Brodskog Drenovca u kojem je pokopana ženska osoba čije je tijelo bilo teško oštećeno prije ili nakon smrti, kao da su oni koji su nanijeli te ozljede željeli biti sigurni da pokojna žena neće ustati iz groba u po noći i nastaviti haračiti po kućama… kao vampirica.

Turobno je riječ koja se može iskoristiti za opis Talogovog novog djela, ali sasvim su odgovarajući i pridjevi sumorno, teško i depresivno. Zvukom albuma dominiraju jednostavni zvuci klavijatura koji se presipaju jedan iz drugog, klize bez jasnih ritmičkih prelaza. Nema bubnjeva, nema kićenja, samo klavijatura sa jakim releaseom i povremeni ambijentalni zvukovi. Uslovno rečeno, ovo jeste dungeon synth izdanje, ali ipak mnogo više pripada žanru soundtracka (nemojte pucati samo zato što soundtrack ne smatrate legitimnim žanrom).

Pročitaj i ovo:  Nemesis - The War Is On: Šta će ti muda kad imaš jajnike i po?

Album se odista može posmatrati kao soundtrack za tegobnu, nejasnu legendu o vampirici iz groba 32, ali isto tako je moguće da ćete osjetiti depresiju hrvatske Slavonije danas, što je možda nesvjesno kktz i uvukao u svoju priču samom činjenicom da potječe iz tih krajeva. Zamislio sam oronula hrvatska sela kako se utapaju u prvom mraku, polja bez ljudi, trošne ceste bez automobila, dvorišta bez djece. Ako vam mozak sugeriše takve ideje, Ona Kojoj Tama Se Klanja će vam se činiti kao beskrajno smoran album, što mu je možda i namjera.

Ona Kojoj Tama Se Klanja nije lagan album, nije materijal za svakoga i svaki trenutak.  Moguće da ga nećete moći apsorbirati na pravi način ako nemate strpljenja da slušate albumsko djelo u komadu ili mašte da iskustvo slušanja poimati kao način unapređenja vlastitih maštanja. Za one koji pronađu snagu u sebi, Boris Milaković će na trenutke postati Angelo Badalamenti, s tim što je ova strava mnogo realnija, na samo par stotina kilometara od nas. I manje.

Talog – Ona Kojoj Tama Se Klanja / 2020 / samoizdanje