Ušli smo u Sarajevo, mimoilazeći fluorescentnožute table na kojima je bilo ispisano ime glavnog grada. Neko je iz pozadine zapjevao To je moj grad Vatrenog poljupca, izazvavši mučninu koju sam potisnuo u dubini svog bića. Nisam se želio vratiti sa svoje prve evropske turneje 2009. godine; nakon 21 koncerta u 23 dana, posjetili smo gradove i sela Hrvatske, Slovenije, Austrije, Mađarske, Njemačke, Češke i Bosne i Hercegovine. Nisam bio siguran šta mi tačno Sarajevo ima za ponuditi.

Zamišljao sam saobraćajnu nesreću koja bi me odmetnula u legendu, ali kombi je sigurno klizio putem, tjeravši me u stanje nezadovoljstva koje je počelo kulminirati parkiranjem ispred kluba u kojem smo održali posljednji koncert.. . Publika je, za razliku od one u Evropi, bila više-manje nezainteresirana. Vrištao sam kao nikad dosad, ali nisam uspijevao izazvati reakciju. Sa svakom odsviranom notom tonuo sam dublje u očaj. Osjećaj beznađa nastavio se i nakon što sam ušao u vlastiti dom nakon nekoliko sedmica odsustva. Bio sam svjestan da postoji samo jedan lijek za duboku nesreću koja me snašla.

Prevrtljive sjene su šarale po zidovima, gonjene plamenovima svijeća razbacanim po dnevnom boravku. Moja mama, sa kojom sam tada živio, shvatila je da nešto nije uredu, pa je pustila mog gitaristu Igora i mene da se smjestimo, ostavivši sva pitanja za dan poslije. Dok su sjene titrale, namjestio sam iglu mog jeftinog Roadstar gramofona na 7’’ singl, bonus materijal koji je došao uz LP reizdanje albuma Arise grupe Amebix.
Iako smo kao fanovi Motorheada uvijek voljeli čuti Right To Ride, te noći smo ritualno micali glavama u ritmu spore Beyond The Sun. Ime te balade će inspirisati mog druga Amira i mene da pokrenemo izdavačku kuću pod čijom etiketom smo objavili prvi album grupe Motherpig. Sve je počelo sa Amebixom.

GRUPA BEZ IMENA 

Osnovan 1978. godine u Bristolu, Amebix je život započeo kao The Band With No Name. Bez ikakve želje da budu značajan faktor na muzičkoj sceni, stvarali su buku koju će kritičari vremenom okarakterisati kao mješavinu elemenata anarcho punka i heavy metala. Amebix je odavao naznake proto-thrash benda, ali niko, pa čak ni članovi grupe, nisu bili svjesni njihove važnosti u kreiranju jednog od najvažnijih podžanrova punka – crusta.
“Amebix nikad nije bio crust punk bend, samo smo bili smrdljivi, crusty ljudi koji žive u Bristolu i sviraju u nekom bendu. Ljudi imaju tendenciju da generaliziraju i da budu generalizirani, da budu uporni oko vrste muzike koju slušaju”, rekao mi je basista i vokal grupe Rob Miller Baron u intervjuu za radijsko izdanje Izvan Svake Kontrole prije deset godina, u avgustu 2009.

Pročitaj i ovo:  Buda-punk: priča o meditaciji, punku i jednom nepoznatom bendu

Amebix su 2009. činila braća Miller, Rob (Baron) na bas gitari i Chris (Stig) na gitari. Oni su bili osnova benda još od samog početka, ali im se na turneji 2009. godine pridružio Roy Mayorga, vjerovatno najpoznatiji član grupe, koji je račune plaćao svirajući u megapopularnim grupama Hellyeah i Stone Sour.

Mayorgino učešće u radu Amebixa bit će dvojako; kao ljubitelj njihovog muzičkog izraza, Mayorga će dati sve od sebe da koncertno, ali i studijski aktivira bend. Tako će 2011. kuća Easy Action objaviti album Sonic Mass, treći i nažalost posljednji studijski materijal legendarne grupe. Sonic Mass je kolekcija urlika kojih se ne bi postidio ni frontmen neponovljivog Killing Jokea, Jaz Coleman, koji još od 1980. materijalizira post punk, jednu od osnova amebixovskog muzičkog izraza.

BILO JEDNOM U SARAJEVU 

Amebix je, u svojoj kulturološki najplodnijoj fazi, odsvirao nekoliko značajnih koncerata i na području bivše Jugoslavije. Jedan od njih održan je u sklopu Novi Rock Festivala u Ljubljani 1986. Snimka tog koncerta našla se na bootlegu, ilegalno objavljenoj kaseti Amebix V Živo, te je tek u avgustu 2018. ovaj snimak objavljen legalno, kao LP izdanje Slovenia 1986.

Nažalost, koliko god slovenski koncert bio eksponiran i važan, toliko je sarajevski koncert Amebixa skoro u potpunosti zaboravljen. Iako je na DVD izdanju Risen objavljena snimka koja je potpisana kao koncert iz Sarajeva, radi se o koncertu Amebixa održanom u sklopu Novi Rock Festivala.

Naime, analizirajući izuzetno lošu, ali dostupnu VHS snimku sarajevskog nastupa Amebixa, da se primijetiti da je sarajevski koncert održan 1987. u klubu Sloga, dok klub na dostupnom snimku Risen nimalo ne podsjeća na onaj sarajevski.

Ipak, grupa se njihovog jedinog bh. koncerta donekle i sjeća. U intervjuu iz 2009., basista Baron rekao je da su u Sarajevu “imali nekoliko vodiča koji su ih proveli kroz grad i objasnili šta je šta, koja zgrada je koja, barem kako je to tada bilo”.
Gitarista Stig izjavio je da ništa na područjima Balkana nikad nije bilo jednostavno, pogotovo u Sarajevu.

Pročitaj i ovo:  Pank bez politike - čekaj, šta?

“Čak i tada kad smo mi bili, bilo je tenzija i nasilja. U Ljubljani smo ušli u neki klub, bilo je vrijeđanja i tuča, jednostavno nelagodno, samo sam želio odjebati sa tih prostora”, izjavio je Stig. Sarajevski koncert Amebixa, pokazat će se, bio je posljednji koncert u prvoj fazi postojanja, te će tek 2008. grupa zasvirati opet.

ŽIVOT NAKON SMRTI 

Nakon četiri godine sviranja, novog izdanja, reunion turneje i festivalskih nastupa, Amebix je 2012. završio svoje postojanje. Braća Miller su se razišla; Stig će u Bristolu preuzeti ulogu svjetske punk legende, povremeno izbacujući amebiksovski nastrojene akustične numere objavljene pod etiketom Recreational Genocide.

Rob Miller će godinu provesti hibernirajući na Isle of Skye u Škotskoj, gdje je 1991. nakon raspada Amebixa izučio zanat kovača mačeva i osnovao Castle Keep. Castle Keep je Baronovo drugo lice, kuća u kojoj se čelik tali u vatri i pretvara u bodeže i mačeve koji su intrigirali milione ljudi širom svijeta, uključujući i princa Charlesa, kojem je Rob Miller iskovao bodež.

Miller će 2013. ponovo osjetiti zov rock’n’rolla i osnovati supergrupu Tau Cross. Pored njega, u grupi će zasvirati bubnjar grupe Voivod Michel Langevin, poznatiji kao Away, Andy Lefton iz War//Plaguea i Jon Misery iz sastava Misery, iako će kroz postojanje grupe mnogi ljudi uzeti učešće u živim nastupima. Zvjezdana postava brzo obezbjeđuje bendu sigurno mjesto na etiketi Relapse Records.

Tau Cross 2015. objavljuje istoimeno izdanje koje ljubitelji Amebixa, ali i postpunka dočekuju sa neskrivenim oduševljenjem. Dvanaest numera sa debitantskog albuma potvrđuje da su članovi Tau Crossa sasvim svjesni da su u društvu osnivača legendarnog benda, pa Tau Cross zvuči kao omaž Amebixu, iako se neskriveno kloniraju i dionice grupe Killing Joke.

Dvije godine kasnije Relapse Records objavljuje Pillar of Fire koji nailazi na jednako oduševljenje auditorijuma. U junu 2019. Relapse Records objavljuje singl Burn With Me sa albuma Messengers of Deception, trećeg izdanja koje nažalost nije, i pitanje je hoće li ikad ugledati svjetlost dana.

Pročitaj i ovo:  Nemesis - The War Is On: Šta će ti muda kad imaš jajnike i po?

SUNOVRAT INTELEKTA 

Početkom jula 2019. Relapse Records je nenadano otkazao buduću saradnju grupi Tau Cross. To uključuje objavljivanje trećeg albuma, promociju, prodaju i distribuciju dosad objavljenih materijala. Razlog? Vokal Rob Miller je u knjižici novog, neobjavljenog izdanja zahvalio Gerardu Menuhinu. Ovaj malo poznati desničar je jedan od najžešćih negatora holokausta, autor knjige Reci istinu i postidi đavola.

Rob Miller: nekada panker, danas nejasna sorta propovijednika suludih ideja

Kada je Relapse Records shvatio ko je Menuhin, tekstovi albuma Messengers of Deception počeli su biti posmatrani pod potpuno drugačijim svjetlom. Jedan fakt je vodio ka drugom i uskoro je Tau Cross ostao bez članova, bubnjara Awaya i gitariste Leftona, dok je Miller rekao da će grupu nastaviti sa “svima koji se osjećaju pozvani da nastave”. Ko su stari i novi članovi spremni na kompromise – ne zna se.

Nažalost, godine su od nekadašnjeg glasnika ideja anarcho punka Roba Millera napravile teoretičara zavjere. Dok se ljudi širom svijeta, uključujući i njegovog rođenog brata, iščuđavaju odlukama i idejama koje je odlučio promovisati u 2019. godini, stariji Miller smatra da je on samo “u potrazi za istinom”.

Nažalost, Miller istinu traži kroz djela Menuhina i ideje filma Europa: The Final Battle koji redovno biva cenzurisan na YouTubeu zbog sveprisutne nacističke ideologije, a što, s druge strane, Milleru daje suludu ideju da se radi o filmu koji “određene sile cenzurišu jer ne žele da se istina objelodani”.

Suosnivač grupe Amebix Stig Miller je u emotivnom obraćanju javnosti putem Facebooka rekao da nije u kontaktu sa bratom još od snimanja albuma Sonic Mass, te da “nije pratio karijeru Tau Crossa, ali da mu je žao drugih članova”. Ponašanje i ideje svog brata ocijenio je kao “šokirajuće”, te napomenuo da Amebix nikad nije bio nacistički bend, a da Menuhina “ne bi dirnuo ni govnavim štapom”.

Priča Amebixa, Barona i Stiga završava pitanjem koliko smo spremni odvojiti ideologiju od muzike i muziku od loših ideja. Iako Baron nikad nije direktno rekao da je negator holokausta, njegovo odustajanje od članova Tau Crossa, izražena želja za diktatorskim upravljanjem grupom i zastupljenost nacističkih ideja u narativu benda su u najmanju ruku poražavajuće i ostavljaju gorak okus u ustima.

Ovaj tekst je originalno objavljen u magazinu Dani u avgustu 2019. godine.