GIG REPORT: Entombed A.D., Grave, Implode @ Sloga, Sarajevo

KO: Entombed A.D., Grave, Implode
KAD: 7.10.2014.
GDJE: Sloga, Sarajevo

Kako započeti izvještaj sa jučerašnjeg koncerta? Sa modricama, nemilosrdno ukočenim vratom i bolnim donjim dijelom leđa ili apsolutno potrganim glasnim žicama? Mamurlukom epskih razmjera? Ne, započet ću ga sa konstatacijom: najbolji metal koncert u Bosni i Hercegovini u ne znam koliko vremena.

Trčao sam sa probe svog benda na koncert i ušao sam u Slogu baš u trenutku kada je švedski bend Implode zasvirao prvu pjesmu. Sablasno prazna sala. Sablasno. Nekoliko ljudi za stolovima. Švedski Implode kaže da svira melodični death metal, no ono što su rijetki jučer imali priliku čuti više je kombinacija modernog death metala, modernog hardcorea uz dašak thrash riffova. Momci su imali očiglednih tehničkih problema što je donekle još dodatno zasosilo ionako lošu situaciju što se tiče atmosfere. Znam kako je svirati pred praznim klubom. U svakom slučaju, solidna svirka utkana u tehničke probleme i loš, zatupljujući zvuk što je rezultat izbora Implodeovog bubnjara da koristi triggere. Koliko su im ti triggeri upropastili zvuk, dokazat će upravo Grave koji se ježi i njih, ali i metronoma.

Fotografija: Enes Crvčanin | preuzeto uz dozvolu autora sa Facebook stranice kluba Cinemas (Sloga)
Fotografija: Enes Crvčanin | preuzeto uz dozvolu autora sa Facebook stranice kluba Cinemas (Sloga)

Nakon kratke provjere mikrofona i monitora koju su obavili sami članovi benda, Sloga se zacrvenila, intro je pušten, a onda su giganti death metala Grave počeli gristi kao bijesni psi pušteni sa lanca. Već sam se na Graveovom nastupu počeo gubiti od oduševljenja, te sam u nekoliko navrata pokušao da pokrenem ljude na skakanje – muzika Gravea ima onaj fantastični moment ritma koji trese i tjera na pokretanje, međutim razlike između mene i naših metalaca i ovaj put su bile i više nego očite. Većina ih je mirno stajala, prvi red je bengao, a šutka i kad je izbila u nekoliko navrata, bila je toliko rijetka i nasilna da mi nije bilo jasno da li ljudi zaista žele da si poizbijaju zube ili su u mogućnosti da kontroliraju pijana tjelesa u zaletu.

Šutao sam se na Beastie Boysima, Dismemberu, D.R.I.-ju, Sepulturi, Kontri u skučenom prostoru Accessa, skoro sam nogu unakazio na jednoj od svirki KRVi u Visokom, ali za vrijeme svake te šutke, bila ona sačinjena od 10, 1000 ili 10000 tijela vladala je atmosfera napetosti, zabave i sigurnosti. Ono čemu sam jučer svjedočio, pogotovo na posljednjoj pjesmi “Into The Grave” bila je legalizirana tuča gdje se vidjelo da se ljudi udaraju. Šaketaju. Štociraju. Na stranu publika koja ima pravo da se zabavlja kako smatra da je odgovarajuće, Grave su majstori atmosfere zla koju je doktorirao Slayer. Ola Lindgren, taj vitki čovjek koji vodi Grave još od imena Corpse ima glaščinu koja ledi krv u žilama. Grave odista može i smije nositi titulu pravog death metala – upravo zato što im je muzika pod očiglednim utjecajima thrasha, te im se u zvuku kombiniralo najbolje od ova dva žanra. Vratimo se na momenat na Implode – da su iole pametni, zamolili bi bubnjara Gravea Ronnieja Bergerståhla da ih uzme za ručicu i da im pokaže kako se i zašto baš tako svira bubanj. Sloga je jučer odjekivala pod težinom njegovih udaraca – snaga i preciznost, nikakva tehnologija. Bilo je predivno slušati takvog majstora na djelu.

Da budem iskren, bio sam poprilično umoran nakon nastupa Gravea, no mislim da nisam bio jedini – njihov sonični napad ostavio je duboke posljedice na sve prisutne. Ranjeni su prikupljali snagu na šanku dok se bina pripremala za death’n’roll veterane.

Fotografija: Enes Crvčanin | preuzeto uz dozvolu autora sa Facebook stranice kluba Cinemas (Sloga)
Fotografija: Enes Crvčanin | preuzeto uz dozvolu autora sa Facebook stranice kluba Cinemas (Sloga)

Za vrijeme sviranja introa na binu su izašli članovi Entombed A.D.-ja, a onda se pojavio i vlasnik jednog od najpoznatijih glasova death metala. Obučen u crnu, istrošenu, na nekoliko mjesta poderanu majicu Venoma, sa kosom koja štrči na sve strane i osmijehom koji liječi, držeći pivo, mikrofon i cigaretu, LG Petrov je u tom momentu prestao biti pjevač, a postao simbol onoga što meni već godinama fali u metalu – zabave. Koliko me krhko sjećanje služi, koncert su otvorili sa prvom numerom sa novog albuma “Back To The Front”, pjesmom “Kill To Live”, te sam nakon toga apsolutno prestao pratiti i prepustio sam se muzici. Novi Entombed funkcioniše savršeno i samo bi apsolutna budala rekla da bilo ko fali u postavi ili da ovo nije pravi Entombed. Entombed A.D. je prošao uzduž i poprijeko setlistom preko svoje diskografije – bilo je tu mlaćenja sa “Left Hand Patha”, kao i rock’n’roll hitova sa “Wolverine Bluesa”.

Fotografija: Enes Crvčanin | preuzeto uz dozvolu autora sa Facebook stranice kluba Cinemas (Sloga)
Fotografija: Enes Crvčanin | preuzeto uz dozvolu autora sa Facebook stranice kluba Cinemas (Sloga)

Cijeli bend je imao sjajnu komunikaciju sa publikom, a atmosferu je konstantno podizao LG sa šalama, nazdravljanjima, dodavanjem pive ekipi u prvom redu, uzimanjem cigareta od ljudi, pušenjem, smijanjem, dobacivanjem na našem (majka mu je Makedonka), a momenat kada je LG krivo čuo tuzlanski metal trademark povik “Nema Boga!” i razočarano upitao “Nema vodka?” je klasik za buduća pokoljenja.

Masa je na koncertu Entombed A.D.-ja veselo skakala, šutka je bila dobra i što je najvažnije humana, što nas dovodi ponovo do činjenice da nema derneka dok se rock’n’roll ne zasvira. Možete me shvatiti krivo ili ne morate, koliko god volio Grave, bio ljubitelj njihove muzike i koliko god sam jučer bio najzainteresiraniji da čujem Grave, desilo se da me Entombed A.D. kupio srcem i dušom koju Grave jednostavno nema jer je to takva muzika. Na Graveu ću skakati i šutati se mehanički, vođen moždanim impulsima, ali na Entombed A.D.-ju ću piti, trabunjati gluposti, skakati, vrištati, bacati se, praviti budalu od sebe, pa čak i pomisliti da zapalim cigaretu jer jedan je život (nisam zapalio).

Da li je bilo sat i pol svirke kako su obećavali ili ne, pitanje je koje trebate postaviti nekom drugom. Ja znam da je nastup koji se završio horskim pjevanjem refrena Venomove “In League With Satan” koja se orila sa razglasa dok se LG Petrov pripremao za slikanje sa svakim ko se slikati htio jedna od najdivnijih koncertnih uspomena u mom životu.