Synthwave muzika kao soundtrack indie igara danas predstavlja još jedan način da se dođe do šire publike. Igra Furi francuske kuće The Game Bakers nije prvi naslov koji profitira od energije rastućeg trenda u elektronskoj muzici – 2015. godine Hotline Miami II: Wrong Number objavljen je uz fantastičan soundtrack sa više od četrdeset pjesama globalno priznatih, poznatih, ali dobrim dijelom nekomercijalnih autora koji svoje ime grade u underground krugovima, koristeći socijalne mreže, oslanjajući se na DIY principe i marketing, te nudeći svoju muziku putem pristupačnih platformi kakva je Bandcamp.
No za razliku od igre Dennaton Gamesa, Furi OST čini drugu stranu medalje ovog naslova koja vrlo dobro prijanja uz specifičan stil manga autora Takashija Okazakija koji je bio zadužen za dizajn igre, omota albuma i vinil izdanja. Soundtrack se sastoji od 22 pjesme dobro poznatih imena elektronske muzike. Grupu predvode Francuzi: Carpenter Brut, Danger, The Toxic Avenger i Kn1ght. Slijede Amerikanci Lorn i Scattle, a švedsku synthwave scenu predstavlja Waveshaper. Sva muzika je ekskluzivna, skladana upravo za ovo izdanje. Sa ovakvim vrstama projekata najčešći problem bude upravo mastering. Ovdje je odrađen fantastičan posao – svaka pjesma uspjela je zadržati dašak autora, ali se sve doimaju kao dio istog paketa.
Soundtrack je šarolik, baš kao i sam žanr. Tišina se sreće sa bukom, progresivne melodije se sudaraju sa minimalnim ritmovima. Carpenter’s Brut je i dalje glasan kako samo on može biti, nadogradivši diskografiju temeljenu na njegovoj fantastičnoj EP trilogiji. Muzika Dangera je interesantna mješavina zvučnih eksplozija i epskih zidova zvuka koji definitivno zaslužuju i pojavljivanje na filmu.
Waveshaper igra na sigurno i njegova muzika ponajviše miriše na generičku viziju osamdesetih u glavama ljudi dvadeset i prvog vijeka (najčešće onih koji su bili premladi da bi se sjećali osamdesetih). The Toxic Avenger ga prati u stopu sa idejama, ali u njegovoj muzici se čuje i dodatna tekstura buke. Kad smo već kod buke, Scattle i Lorn se na soundtracku ponašaju kao tandem. Njihova muzika zvuči najmisterioznije, numere su nabijene tajanstvenošću i atmosferom koje solidno služe svrsi tjeranja igrača na otkrivanje tajni igre. Nažalost Kn1ight ima problema da se popne na vrh sa ostalim izvođačima sa svojom atmosferičnom “A Big Day” i sporo progresivnom “Something Memorable”. Ove dvije kompozicije funkcionišu kao dvodijelna pjesma. Problem nije u Kn1ghtu ni kvaliteti – štaviše, pjesme su dobre, ali energija njegovih djela je skoro nepostojeća jer je na albumu naprosto zgnječen između tamnog, ali dinamičnog Carpenter Bruta na jednoj i veselog Waveshapera na drugoj strani. Budite strpljiviji, premjestite Kn1ghtove pjesme na sam kraj albuma i dobit ćete solidnu završnicu.
Čudno je, ali soundtrack Furija, ma kako dobro funkcionisao kao dio igre, bolje funkcioniše kao muzički album. Šarolikost stilova i melodija nije se najbolje poklopila sa svim aspektima igre, ali ako kompilaciju gledamo kao izdvojeno umjetničko djelo, Furi Original Soundtrack je ništa manje od briljantnog materijala.VA – Furi Original Soundtrack
2016 / G4F Records
Website benda
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
