Šestog juna 1992. godine Norvežani su sa nevjericom svjedočili gomili pepela na mjestu gdje se uzdizala srednjovjekovna drvena katolička crkva Fantofte. Vjerovalo se da je požar uzrokovao udar groma ili loše elektroinstalacije, ali kada je plamen počeo gutati još značajnih građevina norveških katolika, izbila je panika.

Film Lords of Chaos

Fantofte u plamenu je prijelomni trenutak trailera filma Lords of Chaos režisera Jonasa Åkerlunda, čija evropska distribucija počinje krajem marta. Osnova filma je istoimena knjiga Michaela Moynihana i Didrika Søderlinda. Lords of Chaos: The Bloody Rise of the Satanic Metal Underground analizira rađanje drugog vala black metala koji su predvodile grupe Darkthrone, Mayhem, Burzum i Emperor, te odnose prominentnih figura tog perioda i žanra.

Još od prve edicije, knjiga Lords of Chaos naišla je na pohvale, ali i žestoke kritike. Spočitavan je politički podkontekst knjige usmjeren udesno, ali i sadržaj. Varg Vikernes iz grupe Burzum je u svojoj recenziji naveo da autori nisu razumjeli šta je bit black metala, te da je knjiga, pored misije mistifikacije njegovog lika i (ne)djela, uspjela i u onoj drugoj – “ispuniti glave generacija ljubitelja metal muzike lažima”.

Zato ne čudi što je sama ideja ekranizacije dočekana na nož. Učesnici te scene vjeruju da nijedno djelo ne može vjerno dočarati dramu čiji su akteri bili norveški tinejdžeri koji su živjeli, umrli i ubijali zbog umjetnosti. Slogani X-FilesaNe vjeruj nikome i Istina je tamo negdje, nikad nisu bolje pristajali umjetnosti nego u slučaju norveške black metal scene okupljene oko Øysteina Aarsetha – Euronymousa.



PUT MRTVOG U SMRT

Øystein Aarseth je 1984. osnovao Mayhem uz basistu Jørna Stubberuda (Necrobutcher) i bubnjara Kjetila Manheima. Osamdesetih je grupa objavila tri demosnimka, a posljednji, Deathcrush, reizdan je kao istoimeni EP. Iako se Deathcrush smatra jednim od najznačajnijih izdanja u razvoju drugog vala black metala, lirički i muzički se ovo izdanje nije previše razlikovalo od ideja death metal bendova koje je Euronymous prezirao.

Dolaskom vokala Pera Ohlina Mayhem započinje sunovrat u istinski mrak.
Kolege muzičari su Pera opisivali kao mračnog, depresivnog introverta kojeg niko nije uspio dokučiti. Kao dječak, Per je bio zlostavljan od strane školskih kolega, te je patio od apneje u snu. Njegovi postupci za vrijeme rada sa grupom Mayhem govore u prilog tome da je Per imao ozbiljan psihički poremećaj koji, nažalost, nije dijagnosticiran na vrijeme. Okupljeni oko Mayhema vjeruju da je Euronymous bio taj koji je mentalno mučio Pera, kao i sugerisao samoozljeđivanje, što će se pokazati kao kobno.

Pročitaj i ovo:  Kontra je HARDCORE: Konačno, prvi singl sa nadolazećeg albuma je tu!

Per je kao umjetničko ime izabrao Dead (Mrtav) i zaista je bio opsjednut smrću – zakopavao je svoju odjeću prije nastupa kako bi se raspala i poprimila miris zemlje, nosio je šminku želivši ostaviti dojam mrtve osobe. Sakupljao je i lešine malih životinja, ponajviše ptica. Nosio bi ih u kesi iz koje je udisao na probama, zbog “inspiracije”.

8. aprila 1991. godine u kući u kojoj su članovi Mayhema živjeli i vježbali, u neposrednoj blizini Kråkstada, Per Ohlin si je oduzeo život, prerezavši vene i pucajući si u čelo iz sačmarice. Njegovo tijelo otkrio je Euronymous. Prije poziva policiji, fotografisao je tijelo svog kolege, sakupio komadiće lobanje i napravio ogrlice koje je podijelio muzičarima koje je smatrao vrijednim. Određeni broj muzičara potvrdio je postojanje i posjedovanje ovih morbidnih predmeta. Postojanje fotografije je, nažalost, još lakše dokazivo; iskorištena je kao naslovnica živog albuma Dawn of The Black Hearts. Na pozadini omota ploče ispisane se Euronymousove riječi: “Dead se ubio jer je živio za istinski black metal i taj stil života”.

Na taj način tragedija je bešćutno iskorištena za neukusnu samopromociju. Više sudionika black metal scene izrazilo je uvjerenje da je nakon Deadovog samoubistva Euronymousa etički kodeks napustio u potpunosti. Necrobutcher je napustio bend i prekinuo prijateljstvo sa Euronymousom. U dokumentarnom filmu Bilo jednom u Norveškoj Kjetil Manheim navodi da je Øystein kojeg je on poznavao bio “odlikaš posvećen zdravlju i vjeran roditeljima, koji nije pio i pušio”. Činilo se da je tog dana sa Deadom u vječnu tamu otplovio i Øystein, a da je na ovom svijetu ostao samo mračni Euronymous.

U PODRUMU, U “PAKLU”

Maja 1991. godine prodavnica Helvete (norveška riječ za pakao) u vlasništvu Euronymousa otvara svoja vrata za javnost. Funkcionisala je kao centrala izdavačke kuće Deathlike Silence Productions. Kako dom čine ukućani, tako su i Helvete onim što on jeste činili članovi Crnog kruga. Kasnije osporavan od strane Varga Vikernesa, Crni krug je bila neformalna grupacija koju su činili članovi grupa Mayhem, Emperor, Thorns i Burzum, oni koji su po Euronymousovom mišljenju shvatali šta je black metal. Norveški black metal je dobio na snazi pod Euronymousovim vodstvom i u okruženju Pakla – tu su rođeni Immortal, Emperor, Burzum, ali i black metal verzija Darkthronea.

Euronymous se sve više definisao kao karizmatičan pojedinac sukobljenih svjetonazora. Bio je opsjednut istraživanjem totalitarističkih režima, ali je ipak uživao sve beneficije zapadnog svijeta kakve su skupi instrumenti i slobodni muzički izražaj. Njegove riječi i djela se sa distance mogu posmatrati kao djetinjasto buntovništvo, ali historija ih je zabilježila kao pokretače, pa i direktne uzroke nekoliko desetina krivičnih djela.

Pročitaj i ovo:  Talog - Ona Kojoj Tama Se Klanja: slavonski Angelo Badalamenti uzvraća udarac

Više od pedeset slučajeva paljenja crkava bili su djela black metalaca. Spaljena crkva Fantoft sa početka ove priče osvanula je na naslovnici EP izdanja Aske (norveška riječ za pepeo) grupe Burzum. Iako je osuđen za spaljivanje nekoliko crkava, Varg Vikernes nikad nije osuđen za uništavanje Fantofta, iako vlada mišljenje da je on ne samo spalio crkvu, već i uslikao spornu fotografiju.

Norvešku javnost je uskoro potresao i nasilni incident u avgustu 1992. godine, kada je u šumi nadomak Lillehammera bubnjar grupe Emperor Bård Eithun, poznatiji kao Faust, usmrtio homoseksualca Magnea Andreassena sa 37 uboda nožem, zbog navodnog pokušaja zavođenja.

DAN KAD JE BURZUM UBIO MAYHEM

Godinu kasnije, u rano jutro 10. avgusta 1993. godine, nakupljena mržnja među akterima Crnog kruga je eruptirala. Motiv ubistva Euronymousa od strane Varga Vikernesa nikad nije do kraja razjašnjen. Vikernes godinama tvrdi da je riječ o samoodbrani nakon što je saznao da je Euronymous odlučio da ga “ošamuti elektrošokerom, odvede u šumu, muči i sve to snimi”. Kako se radilo o sukobu velikih faca, špekulisalo se i o borbi za prevlast na sceni, ljubomorama, političkim i ideološkim neslaganjima, neisplaćenim tantijemima i dugovima. Sukob je počeo u stanu u ulici Tøyengata u koji je Vikernes došao potpisati novi ugovor za grupu Burzum, a okončan je na haustorskom stubištu, gdje je Euronymous ubijen nožem.

Øystein Aarseth je svojim djelima bacao dugu sjenu na čitavu jednu subkulturu, izazivao je jednak broj pobuna i divljenja. Nasuprot Euronymousovom muzičkom i menadžmentskom geniju stajala su striktna pravila, megalomanija i egoistično hvalisanje. Dva uboda u glavu, pet u vrat i čak šesnaest u leđa dvadesetpetogodišnjeg muzičara, redefinisala su svjetsku pop-kulturu i ispisala najvažniju stranicu mračne storije black metala.

Pročitaj i ovo:  Viagra Boys - Common Sense: Kad te ostave željnog i žednog

Vikernes je zbog ubistva, paljenja crkava i planova za dalje uništenje sakralnih objekata kažnjen maksimalnom zatvorskom kaznom u Norveškoj – proveo je 21 godinu iza rešetaka. Snorre Westvold Ruch iz grupe Thorns, koji je bio uz Varga za vrijeme ubistva, osuđen je na osam godina kao saučesnik.

Dvadeset godina nakon prvog izdanja knjige, film Lords of Chaos ponovo će pokušati ispričati priču koja nikad nije do kraja definisana, te je vremenom postala osjetljiv teren na osnovu čijeg postojanja su oni koji su preživjeli nasilje i mržnju jednim dijelom stvorili i uspješne karijere.

NAKON “PAKLA” – YOUTUBE SLAVA

Prodavnica Helvete je otvorena i dan-danas. U vlasništvu je Kennetha Ankera Nilsena koji vodi izdavačku kuću Neseblod Records, te nosi taj naziv. Ljubitelji metala je, dakako, i dalje zovu Helvete. Podrum je preuređen u muzej black metal historije, gdje svaki posjetitelj može uživati u turobnoj atmosferi u kojoj je stvoren najvažniji kulturni izvozni proizvod Norveške.

Euronymous počiva na groblju u blizini norveškog grada Ski, a Dead je sahranjen na čuvenom štokholmskom groblju Skogskyrkogården. Mayhem je koncertno i studijski aktivan bend, iako se njihov zvuk danas u mnogočemu razlikuje od onoga nastalog u periodu kada je bendom kormilario Euronymous.

Vikernes, protagonist ili antagonist naše priče, u zavisnosti od pozicije sa koje posmatrate njegovu ulogu, prošle se godine oprostio od svog projekta Burzum. Muzičar, pisac i dizajner igara dodao je svojoj listi nezavidnih titula osuđenog ubice i piromana još jednu, onu osuđenog rasiste, kada je optužba za pripremu terorističkog napada preinačena u novčanu kaznu za širenje rasne mržnje ka Jevrejima i muslimanima 2014. godine. Po posljednjim podacima, Varg je otac sedmero djece, živi sa suprugom Marie i svoje “proevropske stavove” bazirane na nacionalsocijalizmu, paganizmu i tehnikama preživljavanja redovno predstavlja u videoformatu na svom YouTube kanalu ThuleanPerspective. Norveški black metal devedesetih je zasnovan na distorziji, mitovima, lažima i različitim istinama, kombinaciji koja garantuje da se kvlt više nikad neće desiti.

Tekst je originalno objavljen u magazinu Dani u martu 2019. godine.