Twelve Tribes su bili bend kojeg se sjećam još iz doba prethodnog albuma (…) i vremena kad sam im ime pisao po školskoj torbi. Novi album im nije daleko od starijih uradaka, pa je šteta što se bend raspao.
Album „Midwest Pandemic“ otvara relativno kratka „National Amnesia“ s koje se uopšte ne primjeti prijelaz na iduću pjesmu „Muzzle Order“, remek-djelu metalcore i new breed of metal žanrova općenito. Haotično i u isto vrijeme lijepo, upotpunjeno genijalnim vokalom Adama Jacksona. Standardno dobar tekst pjesme je još jedna od osobenosti ovog benda koji nastavlja tradiciju i na ovom albumu.
„Televangelist“ zadržava haotičnost i ljepotu prethodne pjesme. Možda su samo mrvicu bespotrebni ovi gang shout vokali, ali zato sve popravlja snažan breakdown koji kida sve pred sobom (mogao je, po meni, komotno malo duže da traje).
Iduća je „Pagan Self Portrait“, sa jednostavnim i u isto vrijeme sjajnim rifovima i lijepim refrenom otpjevanim clean vokalima…Jedna od lijepših pjesama na albumu definitivno završava u pravom metalcore maniru sa razarajućim breakdownom.
Lud prelaz sa kraja „Pagan Self Portrait“-a na početak „History Versus the Pavement“, u kojoj me malo nervira hardcorerski pocetak (ipak je metalcore metal!), ali kasnije se sve mijenja. U pjesmi se ipak dosta osjeti hardcore ujecaja, pogotovo Shai Hulud-ovskih, što i nije loše s obzirom da su i SH jedni od osnivača metalcore muzike, iako su svirali Hardcore.
Iduća je „Monarch of Dreams“, jako lijepa instrumentalna pjesma koja traje dvije i kusur minute s koje opet jedan čudan prijelaz ide na „Librium“, pjesmu koja nije loša, ali ipak nikada nije ostavila preveliki utisak na mene, osim dijela od druge minute do dijela sa naglom promjenom ritma. Refren pjesme je poprilično dobar.
Još više zalaženja u new school hardcore se osjeti u pjesmi „Verona“, koja mi se sviđa samo zbog pregenijalnog refrena i u muzičkom i u tekstualnom smislu. Refren je muzički nešto između nekog punka i metala, ali bilo kako bilo – prelijep, dok je ostatak pjesme kvalitetom – prosječan.
„The Nine Year Tide“ je pjesma sa sjajnim uvodom i sve to „sjajno“ se sadrži i u ostatku pjesme koja je jednostavno predobra, bez imalo pretjerivanja. Za one koji je slušaju po prvi put, biti će dosta neočekivana obrata s obzirom na aranžman i akustični dio usred pjesme, ali to je još jedna od dobrih strana. Nije klasični metalcore aranžman, već treba da uđe u uho, ali jednom kad se to desi, pjesma ne izlazi iz glave…Jako atmosferična također.
Istoimena pjesma albuma, „Midwest Pandemic“, počinje klasičnim nu metal riffom pa zatim kreće sa metalcore/hardcore kidanjem. Previše su na novom albumu počeli eksperimentisati sa hardcoreom, mada su i ranije imali dosta tih utjecaja.
Na kraju dolazi jedna pjesma od skoro devet minuta, što je u biti jedna pjesma sa tri dijela. Pjesma se zove „The Recovery“ i dijelovi su 1. „God Bless You, You Thief“, 2.“Towers and Vectors“ i 3.“Bridge to the Sun“. Mnogima će se ovo i svidjeti, dok meni recimo nikad nije leglo, iz čak i meni nepoznatih razloga.
Album je poprilično dobar, pogotovo za slušatelje koji vole hardcore primjese. Isplati se poslušati album i sam prosuditi. Samo šteta raspada bend, velika šteta…
COVER ART:
INFO:
Ime benda: Twelve Tribes
Ime izdanja: Midwest Pandemic
Izdavač: Ferret Music
Godina izdanja: 2007
Website benda: http://www.twelvetribesonline.com
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
