Ovom recenzijom ispravljam ogromnu nepravdu koju sam nanio Tankeru. Ne znam kako sam uspio da ovoliko razvučem recenziranje njihovog prvijenca, tj. EP izdanja sa kojim su oni službeno pokazali koliko vrijede i kroz vizir studijskog snimanja.
Većini metalaca, pankera i corera u Bosni i Hercegovini ime Tanker je sinonim za kvalitetan metal koji je profesionalno prezentovan u svakom trenutku. 2010. godine izdan je i njihov EP “Sorrow Drives The Will” koji u nedostatku profesionalnijeg recenzenta mora biti opisan od strane mene ili neće biti opisan nikako.
Krenut ću od samog izgleda izdanja. CD je izdan kao digipack i odmah ću reći: najprofesionalniji izgled jednog debi izdanja domaćeg benda koji sam ikad vidio. Najprofesionalniji. Sa omotom albuma koji je baš po mjeri muzike, ovo izdanje nikako u mozgu ne možete povetati sa bendom koji je do prije godinu dana bio samo još jedan dobro usviran demo bend.
Kad krhnemo EP u CD player, kreće saga u trajanju od nevjerovatnih 37 minuta i 12 sekundi koje su raspoređene na samo šest autorskih pjesama. Da, ako malo bacite računicu u glavi, dobit ćete da su pjesme iznimno duge. I jesu, najkraća traje četiri minute, a najduža epskih devet minuta! No ako mislite da ćete se dosađivati u tih devet minuta, grdno se varate.
Tanker je prvi bh sludge / stoner metal bend koji je započeo sa ovom furkom, a u međuvremenu su u Tuzli nastali Lifer i u Sarajevu još jedan neimenovani projekt o kojem ćemo nekad nešto i napisati kad se imenuju, naprave logo, Myspace i izdaju muziku. Tanker se najčešće upoređuje sa bendovima kakvi su Down, Crowbar i Corrosion of Conformity i to ovim redoslijedom. I tu dolazimo do boljke ovog izdanja i Tankerovog muzičkog izražaja. Njihova muzika je mač sa dvije oštrice – oni jesu bosanski Down, ali su i dalje Down. Nema tu puno inovativnosti ni odstupanja od new orleanske težine. Onima koji su više uhodani u žanr od mene desilo se da na listi imaju Down i Tanker i ne znaju razlikovati dva benda. Tanker će tako kod domaćeg slušateljstva i to onog iskrenog koji ne fura furku ”podržimo sve, pa makar bilo najveće govno” dobiti sljedeći tretman: prvi su oni koji će reći da su dobri, ali egzakztna kopija Downa i koji im neće davati previše šanse. Drugi su oni koji će im dati šansu jer i nisu baš previše opsjednuti zvukom Downa i Crowbara, tako da im je Tanker definitivno osvježenje. U potonju grupu spadam i ja. Jeste, slušao sam sva tri izdanja Downa, ali nisam pretjeran fan, tako da mi Tanker baš lijepo sjedne tu i tamo.
Na razinu profesionalnosti prilikom sviranja, produkcije i izdavanja ovog izdanja nijedan bh bend, ljubitelj muzike ni kritičar ne može prigovoriti ništa. Sve je vrh svih vrhova. O originalnosti ideje se već da diskutovati i tu je rečeno sve što je rečeno. No, nekad nije važno biti ni originalan, nego se sjetiti prvi i odlično prezentovati već prikazanu sliku, a tu je Tanker uspio i bolje nego što je iko mogao očekivati, pa reći da su samo bh verzija Downa je malo previše skromno – oni su regionalna verzija tog benda.
Dajte im priliku ako već niste. Tanker je novi nivo profesionalnosti i dokaz da bh bendovi mogu, znaju, hoće i umiju kad žele, oni su ponos i dika ne samo banjalučkog metala, već i cijele ove naše scene.
A ne bi ništa falilo tekstovima na maternjem jeziku, zar ne? :)
COVER ART:
INFO:
Ime benda: Tanker
Ime izdanja: Sorrow Drives The Will
Izdavač: Demofest
Godina izdanja: 2010
Website benda: http://www.myspace.com/bandtanker
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
