Broj bendova: 154. Broj kontinenata: 5. Broj posjetitelja: Veći od 10000. Broj volontera: Veći od 60. Broj godina postojanja: 12, plus dvije pod prisilom obustavljanja održavanja. Cijena karte i pristupa kampu: 0 kuna. Ovo su statistike DIY čuda SAWA Fest koji se održava u pograničnom hrvatskom gradu Županja još od 2009. godine.
Nakon dvogodišnje pandemijske pauze, iskusna ekipa potekla iz Mind Eraser booking agencije ponovo se latila organizacije najpoznatijeg podzemnog HC punk festivala u Slavoniji (a neki bi rekli i na Balkanu). To je ista ekipa koja je držala/drži županjsku scenu živom sve ove godine, a najveći i najuspješniji rezultat njihovog rada je upravo SAWA Fest.
Ove godine SAWA Fest je održan 22. i 23. jula. Pristup festivalskom tlu i kampu na Polojima kraj Županje je bio tradicionalno besplatan, uz opciju dobrovoljnih donacija koje ni na koji način nisu forsirane. Iako je u pitanju dvodnevni festival, ispostavit će se da je festivalskog sadržaja bilo i previše, zbog ekstremnih vrućina koje su usijale Županju i do 44 stepena Celzijusa.
Kako sam kao muzičar i novinar bio prisutan jedino na prva dva izdanja festivala, promjene lokacije, a potom i festivalskog rasporeda u odnosu na minule godine su meni bile dva potpuna noviteta. Nova lokacija na Polojima je izuzetno široka, pristupačna automobilima i profesionalno uređena pred dolazak nekoliko stotina pankera. Iako sam čuo da je nekima odgovarala prijašnja lokacija bine, ja ne vidim ništa loše u novoj poziciji.
Zbog polaska iz Sarajeva nakon radnog vremena, propuštam Caloris Impact, austrijski bend kojem je pripala čast da otvori ovogodišnje izdanje festivala. Navodno su imali neke probleme sa zvukom, pogotovo u odnosu na Pestarzt koji nismo vidjeli, ali smo slušali u procesu rasklapanja tri šatora u mrklom bandu, istovremeno se boreći sa hordom krvoločnih komaraca.
Pestarzt mi zvuči mnogo bolje uživo nego na snimcima koje sam imao priliku čuti. Vokal me posebno fascinirao hororičnim urlicima koji uživo imaju znatnu depresivniji i puniji ton nego na trakama. Sviđa mi se njihov moderni pristup crustu/hardcoreu mnogo više nego što sam mogao pretpostaviti da hoće.
Austrijski The Snub je prvi bend čijem sam nastupu svjedočio očima i ušima. Bila je to prilika da se ISTINSKI obradujem dobrom zvuku na razglasu koji je bio taman naštiman po mojim mjerilima. Snubov hardcore je prožet thrash i thrashcore momentima, i ono što sam čuo mogu ocijeniti kao solidno zabavno.
Nakon Snuba i kratke pauze na binu izlazi Family Vacation. Ovaj trojac iz SAD-a zvuči ko najgora noćna mora svakog ton-majstora iz svih ispravnih razloga. Tandem naoružan sa dvije različito distorzirane bas gitare kreira powerviolence/noise/grind dionice koje prati jednako bučan bubnjar. Oba vokala urliču na isti mikrofon tekstove bez pauze između pjesama, bez obraćanja publici ili bilo kakve klasične interakcije sa publikom. Bila je to slatka buka koju je najbolje isporučivati onako kako su to uradili Family Vacation – odvrnutu na najjače u obliku dvadesetominutnog tsunamija.
Slijedi još jedna pauza i na binu izlazi zagrebački AK-47. I dok je značaj grupe predvođene Robertom Fistrićem Fistrom u razvoju cjelokupne hrvatske i balkanske hardcore scene neupitan, podaci dostupni online nikako ne pomažu da se ovaj značaj pojmi na pravi način. AK-47 i ljudi okupljeni oko grupe predstavljaju svojevrsni inkarnaciju punk i hardcore ideologija u osobama. Osnivali su bendove, organizirali koncerte, štampali i distribuirali anarhističke materijale, sprovodeći akcije koje se zaista mogu opisati kao društveno korisne. To rade i dan-danas, nastavljajući svoju priču u jednom tradicionalnijem i osebujnijem staroškolskom smjeru.
Promišljanjem i konsultacijom sa drugovima iz Sarajeva, došao sam do zaključka (moguće potpuno pogrešnog) da je ovo prvi put da AK-47 slušam uživo. U Sarajevu sam imao priliku dvaput slušati Ljubišu Samardžića, HC crust bend koji također predvodi Fistra.
Prošlo je godina i sada na binu izlazi za mene neki novi Fistra. Sijede brade i punije građe, Fistra je i dalje predivno agresivan na pjesmama, ali i donekle mirniji dok vodi monologe i približava publici problematiku koja inspiriše njihove tekstove. Za razliku od dva nastupa sa Ljubišom Samardžićem, kada se obraćao publici hodajući po bini gore-dolje i mašući mikrofonom, Fistra to sad radi polako i staloženo. Publika reaguje krotko, u tišini slušajući punk propovijed ili divlje aplaudirajući i uzvikujući parole podrške. Atmosfera je kao politički skup, revolucionarni govor koji izgovara odista iskren vođa.
KLIKNI ZA GALERIJU FOTOGRAFIJA
Fistrine najave su kritike društava, politike, religije i medijskog iskorištavanja prostora javnog dobra. Ignorisanje užasa u Jemenu, neprofesionalno medijsko tretiranje pandemije i rata u Ukrajini, pa čak i razapinjanje licemjerstva antifašista koji imaju problem sa LGBT zajednicom, istine ovičene izuzetno utegnutim hardcoreom se možda doimaju kao zdrav razum koji više ne treba isticati. Smatram da je Fistra ovakav kakav jeste iznimno potreban jer se u njegovim riječima kriju jasne poruke motivacije koje će pažljiv slušatelj primiti na poklon.
Riječki Bible Thrower imao je težak zadatak privlačenja mase koja se razišla sa prostora ispred bine nakon nastupa neslužbenih headlinera prve večeri. Riječani i Riječanka su mi izazvali poprilično kul efekat; nakon svake pjesme postajali su sve bolji i bolji, slušljiviji i agresivniji, pa su me do kraja nastupa potpuno kupili svojom verzijom hardcorea i crusta.
Ona Snop je bio posljednji bend na bini prve noći. Zvuk ekipe iz Leedsa opisuje se kao fastcore/grindcore/hardcore/powerviolence. Ono čemu sam ja svjedočio je bila neprirodna količina sonične agresivnosti, nasilje koje mi je okretalo želudac neuobičajenim aranžmanima i metalskom težinom koja je počivala na buldožeru od ritam-sekcije.
Nakon što je buka sa glavne bine utihnula, ispod tende smještene između šanka i merch stolova instaliran je DJ pult iza kojeg je izvirila ćelava glava Igora Atlije, županjskog gitariste koji je u ulozi SAWA DJ-a rasplesao sve prisutne kombinirajući disco, stari rock’n’roll, rap i hrvatski pop trash aktuelan za vrijeme života Franje Tuđmana. Upravo je to soundtrack SAWA aftera koji su popularni koliko i glavni program i na kojima se ostaje do ranih jutarnjih sati.
Prvi dan SAWA Festa je definitivno bio na strani agresivnijeg i bučnijeg punk izraza. Slijedila je još jedna noć na sprženom tlu županjskog kupališta.
NASTAVIT ĆE SE…
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
