KO: Pleasure Trap, Anti-Flag
KAD: 19.7.2022.
GDJE: Klub Proxima, Varšava
U 24 sata u Poljskoj, poslušao sam nastup grupe Flogging Molly, a onda u istom klubu Proxima i grupe Anti-Flag.
Ponovno kašnjenje na predgrupu, ali ne u potpunosti kao dan ranije. Nekoliko pjesama Pleasure Trapa koje sam uspio čuti su zvučale veselo, na momente čak i indie. Jedna pjesma me podsjetila naročito na bend Bloc Party i njihovu “Helicopter”. Nakon završetka, kao lokalna podrška Anti-Flagu, trio se publici zahvalio na poljskom jeziku, pobacao trzalice i palice, rukovao sa prednjim redovima i sišao sa bine.
Nasuprot krcatom klubu dan ranije na koncertu benda Flogging Molly, Proxima je bila samo napola popunjena. Slobodna procjena je da je Irce slušalo oko 600 ljudi, Anti-Flag duplo manje. O razlozima se da nagađati – visok datum ili radni dan, ko će ti ga znati. Ipak, pomislio sam da bi moglo biti i do političkog aktivizma Anti-Flaga, kao otvoreno (radikalno) ljevičarskog benda, koji nužno mora odbiti onaj iskreno desničarski i/ili “apolitični” dio publike.
To nipošto nije loša stvar, naprotiv. U kontekstu Poljske kao katoličkog, konzervativnog društva, vjerujem da se ovo odražava i na punk scenu. Sa druge strane, ovaj manjak ljudi nije utjecao na činjenicu da su me u šutki ili izvan nje nekoliko puta zakačili i izbijali mi čašu iz ruke.
Dok traju pripreme za izlazak Anti-Flaga, sa zvučnika piče The Clash, Dead Kennedys, Run The Jewels, Ramonesi. Kao i u slučaju Flogging Molly, uz dobre tehničare, dobru opremu i dobrog tonca, sve je brzo bilo naštimano i spremno. Barem se tako činilo. Umjesto u 21:00 kada su najavljeni, Anti-Flag je (možete li zamisliti?!) počeo sa zakašnjenjem od 20 minuta. Meni to nije predstavljalo nikakav problem, ali sam čuo negodovanje iz publike, što mi je bilo čak i smiješno.
Bend je otvorio koncert pjesmom “Brandenburg Gate”. Odmah je uslijedilo oduševljenje među publikom, popraćeno ogromnim aplauzom i šutkom. Odmah je basista i vokal Chris Barker putem mikrofona poručio publici da se čuvaju i paze međusobno, te da se u slučaju pada neke osobe, ona odmah podigne sa poda. Ponavljalo se to tokom čitavog koncerta, u svakom trenutku kada su šutka ili circle pit eskalirali.
Barker je odličan animatora, muzičar i vokal. S druge strane, dok je Barker sve vrijeme briljirao na basu i mikrofonu, kod gitariste i vokala Justinea Sanea sam primijetio ponašanje rock zvijezde, koje ga je u nekim trenucima koštalo zbunjene face, fulanja teksta, pa i ispadanja. Iskreno, njegov piskutavi glas je iritantan uživo, plus se nije čuo dovoljno jasno, bez obzira što sam uslijed dosipanja pive na šanku mijenjao pozicije u sali.
Na nastupu je bilo previše isforsiranih o-o-o-o i one-two-three-four momenata. Nekako se činilo da se forsira komunikacija s publikom na ovaj način zarad popunjavanja vremena.
Publiku su činile razne punk generacije, od mladih cura koje su iz šutke izlazile potpuno mokre do sijedih entuzijasta koji bi tu i tamo uletili u pakleno kolo. Od političke propagande, nisu izostali srednjaci i “Fuck You” Putinu, fosilnim gorivima, korporativnim elitama, neofašistima, alt-right zajednici, kršćanskim fundamentalistima…
Svirka je, nakon seta od sat i deset minuta, završena odličnim mashupom The Clasha, Sex Pistolsa, Black Flaga, Rancida, Sham69a i Ramonesa. Dio publike je već krenuo izlaziti iz kluba, dok se ostatak derao tražeći izlazak na bis. Nije ga bilo, ali kao utješnu nagradu, onim najvjernijim podijeljene su suveniri poput setlisti i trzalica.
