“Gasulhana”, najsvježije izdanje Fildžana Punog Opskurnosti autora Saše Džine nam donosi priču smještenu u jednu od nekada najaktivnijih sarajevskih underground muzičkih zajednica, onu metalsku. Djelo me dočekalo in medias res, gdje se upoznajemo sa junakinjom romana, Metal Princezom Belkisom. Mislim da je sam početak dovoljan da zgrabi čitaoce iz prostog razloga jer vraća u tinejdžersku dob kada smatramo da smo neshvaćeni, puni ljutnje, oholosti i sarkazma, zarobljeni u mislima da nam niko ne pomaže osim nas samih i možda nekolicine prijatelja sa kojima dijelimo slične stavove.
Čitajući prvih nekoliko stranica pomislio sam da pisac želi da suosjećamo sa Belkisinim statusom crne ovce, titulom koju i njen najbolji prijatelj Malik na neki način ponosno nosi. Ipak, priča kreće u drugom pravcu i uvodi nas u svijet djevojke čiji muzički talent i posvećenost metal muzici govore o njenoj tvrdoglavosti na putu ostvarivanja svojih ciljeva.
Iako nismo dobili duboko objašnjenje o upoznavanju Belkise i Malika, dvojac kroz čitavu priču funkcioniše zavidno dobro. Na trenutke dopunjavaju jedno drugo, u smislu pokrivanja tuđih grešaka i zaostataka, pa tako podsjećaju na Han Sola i Leiu, Batmana i Robina, a meni su najsličniji Harryu i Hermoinei. Baš kao i oni, ne dobiju kraj koji svi potajno ili naglas priželjkuju.
Džinino pisanje izaziva osjećaj poznavanja svih fiktivnih mjesta u knjizi. Zapravo sam shvatio koliko je čitava alternativna scena i zajednica mala u smislu zanemarljivosti, netrpeljivosti i odbačenosti, i ovo se ne odnosi nužno na metal zajednicu. Mjesta su poznata, likovi koje naša opskurna zajednica svakodnevno sreće također.
Pero kojim Saša Džino piše je možda već korišteno, ali njegova ruka je stvorila priču sa kojom se većina alternativaca može poistovjetiti. Umjetnost imitira život i ponekad život imitira umjetnost, neki bi rekli, a odluku autora da temom i stilom targetira određenu grupu čitalaca treba pozdraviti jer se malo ko odluči na taj hrabri korak u današnjem svijetu književnosti.
Treba pohvaliti dijelove u kojima dolazi do dešavanja koja izazivaju komičan efekat. Cjelokupan narativ bi laički možda izgledao jednostavno, ali akcenat se stavlja na mimohod i priče koje se dešavaju tokom narativa, kroz elemente sazrijevanju likova koje dolazi trunčicu prebrzo.
Pored određenih religijskih i pomalo otrcanih konotacija u vidu nepotrebnog generalisanja metal zajednice, jedina zamjerku koju mogu dati je ona na kratkoću knjige. Mislim da je trebalo više pažnje posvetiti nekim od odluka glavnih likova, kao i njihovim pozadinskim pričama kojih ima i nema. Zbog toga je malo teže shvatiti određene likove i poistovjetiti se sa njima. Sve u svemu, “Gasulhana” vas neće čitalački i mentalno iscrpiti, nego će vam servirati odličnu, kako i sam autor kaže, manje poznatu krišku sarajevskog života.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
