Kruno (Smrt Razuma): “Meni je bitno da budem što direktniji!”

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

smrt razuma
Krunoslav Kajfeš: Nije bilo ni pomisli da se u Smrti razuma tekstovi pišu na engleskom (foto: Lea Bodor)

Smrt razuma, jedan od najaktivnijih hardcore/punk bendova ovog govornog područja u posljednjih nekoliko godina, osnovan je 2017. godine u Osijeku. U godinama koje su došle, postava se mijenjala, grupa je objavila dva dema, a zatim i album “Nova era mraka” 2022. godine. Pred premijerni subotnji koncert Smrti razuma u Sarajevu, razgovarali smo sa dobrim duhom jugoslavenske pank scene, pjevačem Krunom, o bendu, procesu nastanka “Nove ere mraka” i životu u Novom Sadu. 

Smrt razuma kao naziv tako idealno opisuje postojanje na području teritorija bivše Jugoslavije. Da li ima još neko skriveno značenje iza imena grupe?

Nema tu nikakvog skrivenog značenja iza imena benda, dovoljno je samo da okreneš oko sebe i vidiš šta se dešava, što kod nas Balkanu, što u samom svijetu i sve je jasno. Kada smo pravili bend, ovo ime mi je bilo idealno za sva ova sranja što se dešavaju oko nas svakodnevno.

Još od grupe AB Nekultura pjevao si na našem jeziku. Isto je nastavljeno i u Smrti razuma. Da li je uopće pjevanje na engleskom bilo u razmatranju onda kada ste pokretali Smrt razuma?

AB Nekultura je bio naš prvi srednjoškolski bend u Županji davnih devedestih dok smo bili mladunčad, tamo ja osobno nisam ništa autorski pisao, ni crtice, samo sam pokušavao pjevat. Tamo je na početku sve bilo na maternjem jeziku, al’ se ubrzo počelo pisat i na engleskom što meni nikako nije pasalo. Nit’ sam tad znao dobro engleski nit’ sam se trudio da ga naučim. Nakon AB Nekulture nisam nikad razmišljao da ako opet napravimo neki bend da pjevam na nekom drugom jeziku, a da nije maternji. Što se tiče Smrti azuma, ovdje nikad nije bilo u razmatranju da se pišu tekstovi na engleskom, nisam nikad ni pomislio na to.

Primijetio sam da nisu sve pjesme sa vaša prva dva dema završile na albumu “Nova era mraka”. Kako je tekao taj proces izbora starih pjesama koje će se naći na albumu pored novih?

Od 14 autorskih pjesma koje smo tad imali, kad smo išli u studio snimili smo 13. Od tih 13 snimljenih, 11 pjesama je završilo na našem prvom albumu, a ostale dvije su završile na kompilacijskoj kazeti „Groblje Iluzija“ koja je izašla u Berlinu. Nije bilo tu nikakavog velikog procesa u odabiru koja će pjesma gdje završit, namjerno nisu sve izašle na albumu jer smo i prije snimanja imali dogovore za neke kompilacije, pa smo dvije sačuvali za potrebu istih.

Ne možeš ne prepoznati rad Neše iz Doomsday Graphicsa na omotu vaše ploče. Kakva je priča iza globalne krletke, jeste li sami razvijali koncept ili ste Neši prepustili uzde?

Neša je moj dugogodišnji prijatelj i vrhunski artista. Neša je zaslužan i za odličan logo benda. Što se tiče omota ploče tu nije bilo puno pametovanja, dugo se znamo i razumijemo se dobro, poslao sam mu neke snimke i tekstove i prepustio mu na maštu da to sve što čuje i pročita prebaci na papir. Ak’ mene pitaš, čovjek je pogodio samu srž svega, svaka mu čast.

Evidentno je da ti je poruka u muzici izuzetno važna. Na vašem albumu bavite se temama migranata, siromašnih penzionera, medijskog mraka. Osjećaš li se danas, kao aktivan u tom smislu, usamljeniji među autorima nego unazad 15 godina? Da li je došlo i do neke vrste pranja ruku od problema kojima su se inače pankeri bavili kroz svoje tekstove? Iskreno, danas mi se čini da je manje bendova koji su ovako direktni. Koji bi tome mogao biti razlog?

Meni je logično da, ako imam pank bend, to bude bend sa stavom, angažiran i da pišem o stvarima i problemima koji me muče. Što se tiče današnjih bendova, promjenilo se puno toga u zadnjih 15 godina. Čini mi se da je kod nas na prostoru ex-Juge sve manje angažiranih pank bendova sa stavom, nije da ih nema, al’ ni blizu kao sredinom devedestih i početkom dvije tisućitih. Došli su neki novi klinci kojima je muzika bitnija od tekstova i stavova. Koji je razlog tome, iskreno ne znam, neko nekako shvati pank. Jebi ga.

Kad već pričamo o direktnosti, ona mora da je uslovljena i određenom političnošću autora. Može li sebi pank danas dopustiti odstupanje od ideologije, naivnu zajebanciju, kada šala prestaje biti smiješna i edukativna, a postaje možda i pogubna?

Može si dopustit sve ako je u granicama normale. Ja nikad nisam razmišljao u tom smjeru da pišem zajebantske i šaljive tekstove, postoji hrpa bendova koji se bave takvim stvarima. Meni je bitno kad pišem tekst da budem što direktniji i ukažem na probleme koji me muče bez nekog prevelikog umotavanja i zajebancije.

Pročitaj i ovo:  OOZ (Skopje): Distorzijom protiv smoga

U razgovoru sa tobom jednom si mi rekao da Smrt razuma, što je nekako logično, treba posmatrati kao srpskohrvatski ili jugoslavenski bend. To neminovno povlači pitanje kompleksnosti tih naziva, odnosno mogućnosti da bilo ko to protumači krivo. Šta je zapravo najjugoslavenskije u tome što vi radite, pored činjenice da svirate na području bivših republika, pjevate na našem jeziku i da su članovi iz dvije republike?

A čuj, pola benda živi u Osijeku, druga polovina živi u Novom Sadu i Bečeju, jel može jugoslavenskije od toga? A ovo da će to netko krivo protumačit nije naš problem, to mogu krivo protumačit ljudi sa strane koji nas ne poznaju i ne znaju ništa o nama.

smrt razuma
Smrt razuma stiže u Sarajevo prvi put 27. januara 2024. (foto: Lea Bodor)

Izuzetno je teško, da ne kažem neprirodno, da svako ne zna nekog pripadnika ove subkulture ko je dobra osoba, ali koja ima određeni sivozonaški kont – toleriše budalaste ideje u svom bendu od strane kolega ili prijatelja. Na koji način treba adresirati takvu vrstu problema, ima li rješenja za grupe koje nisu na papiru i deklarativno fašističke, ali im ne smetaju takvi likovi u publici?

Ja se iskreno ne družim sa takvim ljudima, to se u startu odmah riješi i svako na svoju stranu nek’ ide. Nemam vremena da trošim energiju i da se bavim takvim ljudima i bendovima.

Da provjerimo da li je trava zelenija sa druge strane ograde: gubitak člana u bendu u Bosni i Hercegovini nerijetko znači i smrt benda ili potpuno usporavanje rada. Kakvo je tvoje/vaše iskustvo sa promjenom poprilično velikog broja članova? Koliko je lako ili teško naći nove zainteresirane i početi ispočetka?

Kada je nastajao početkom 2017. godine, Smrt razuma je bio bend sa dvije gitare, bubnjem, vokalom bez basa. Tih prvih godinu i kusur je bilo par promjena u bendu, najviše smo kuburili sa bubnjarima, tri bubnjara smo promijenili u tom prvom periodu benda. Nažalost, ta postava sa dvije gitare nije nikad zasvirala ni jedan koncert zajedno. Sredinom 2018. ostajemo na jednoj gitari, nalazimo basistu i novog bubnjara i tad kreće priča oko benda kako treba, prvi koncerti, turneje… Od 2018. do danas bila je još jedna promjena na gitari i to je to. Do sada smo tu uspješno pokrivali i nalazili nekog tko će se uklopit. Nije lako sve prolaziti ponovo sa novim članovima, al’ kad vjeruješ u nešta i voliš to jako, ništa nije problem. Nikad nisam pomislio da je odlazak nekog iz benda i kraj ovog benda.

Živiš u Novom Sadu posljednjih nekoliko godina. Za one kojima je Novi Sad samo Exit i ljetni mjeseci, pojasni nam kakav je grad za život u ostatku godine, ne samo iz kulturne, već i egzistencijalne perspektive.

Novi Sad je odličan grad za život u kojem trenutno imam za sebe sve što mi treba. Nakon preseljenja iz Osijeka u Novi Sad nije mi trebalo puno vremena za prilagodbu jer sam i prije preseljenja poznavao dosta ljudi i istomišljenika. Za one koji ne znaju, nije Novi Sad samo Exit, ima odličnih festivala koji se organiziraju svake godine, tu bih spomenio neumornog Zgroa i njegov To Be Punk festival koji svake godine u dva dana dovede hrpu odličnih bendova sa svih strana svijeta, pa našeg prijatelja/tonca Cefa koji sa ekipom organizira Ljubav i Bes festival koji u dva dana isto dovede sve što je aktualno na ovoj našoj DIY sceni. Tu bih obavezno spomenuo i festival Ulice protiv fašizma koji se isto održava godinama u kontinuiteu. Ima toga još hrpetina kroz godinu, tako da je Novi Sad meni osobno jako zanimljiv za život kroz cijelu godinu i ne žalim se.

“Nova era mraka” objavljena je u vinilnom izdanju zahvaljujući kooperaciji nekoliko izdavačkih kuća. Da li je taj proces uvezivanja bio bolan, koliko je trajao?

Ma nikako nije bio bolan proces, sve smo na brzinu dogovorili sa prijateljima koji imaju mala nezavisna izdavaštva. Sračunali smo koliko nas izađe 300 ploča i bacili se na dogovor, mi kao bend smo skupili određenu svotu novaca, a ostalo su skupili ostali prijatelji/izdavači koje ću ovom prilikom spomenuti i pozdravit. To su Deda – Mind Eraser/Sawa Fest, Fistra – DHPAK47,  i Dretva – Zapana Blacio. Sve je teklo bez ikakvog problema i brzo je sve bilo dogovoreno.

Da li bend trenutno radi na novim materijalima?

Radimo, da. Novi materijal se priprema i ako bude sreće i pameti možda i snimimo nešta novo ove godine. Potrudit ćemo se da bude tako.

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

Napiši svoje mišljenje

SLIČNI ČLANCI

Skip to content