Death Metal kakav jeste u suštini (tamnija verzija rock’n’rolla) ne bi bio ono što jeste da nije jednog čovjeka: Paula Speckmanna. Vođa benda Master već decenija roka na svim stranama svijeta. Trenutno je u Češkoj, sa stalnom boravišnom dozvolom. O svemu pomalo, popričao sam sa ovom grdosijom, koju sam dvaput čak sreo i uživo…
Prije svega, Paul, želim ti se zahvaliti na mogućnosti koju si mi dao, a to je ovaj intervju sa tobom! Smatram te istinskom legendom undergrounda i imao sam privilegiju da te dvaput sretnem uživo. Možda me se sjećaš, ja sam onaj dosadni klinac koji te intervjuisao za televiziju na Benediction/Nominon/Godhate turneji…
Meni je veliko zadovoljstvo davati ovaj intervju, jer je njegova namjena očigledno promovisanje novog albuma Slaves To Society. Vjerujem da je ovaj album jedan od najboljih, ako ne i najbolji album Mastera do sada.
Naravno da se sjećam koncerta u Bosni, bilo je stotine ljudi na njemu. Luda noć, noć za sjećanje. I televizijski intervju je bio cool, to moram dodati. Mislim da je podrška metalaca u vašoj zemlji nevjerovatna, što je i činjenica zbog koje mi je ovaj intervju puno interesantniji. Prije nego što počnem odgovarati na bilo koji intervju, prvo preletim pitanja, da bi vidio da li će biti zanimljivo, ili ću umrijeti od dosade, i vjeruj, ovaj put ima toliko ubojitih pitanja za koje sam spreman da odgovorim sa dosta truda. Zato, budi spreman! Moram još dodati da sam se sjajno proveo sa ekipom iz Benedictiona. Znaš, svaka turneja ima dobre i loše strane, ali su ovaj put dobre uveliko zasjenile loše. Oni su ludilo ekipa. Moram ti reći da uživam raditi sa drugim bendovima, jer ih tako upoznaš puno bolje..
Pa, šta se trenutno dešava? Vijest o novom Masterovom albumu naziva ”Slaves to Society” je došla kao budali šamar, jer mi se jako svidio ”4 More Years of Terror”. Reci nam nešto više o albumu, ko, gdje, kada, zašto, kako? Napiši što više informacija, jer ne možemo ga još čuti, ali želimo čitati o njemu :)
Dok ovo pišem, slušam masterizovanu verziju novog albuma na mom kompjuteru i zadovoljan sam sa masteringom. Ovaj album je bio izuzetno kompliciran za snimiti za sve članove, uključujući i mene. Ovaj put sam proveo više vremena snimajući vokale nego ikad, jer sam želio da pjesme budu bijesne, kao današnji svijet. Sve su stvarke sa albuma brže od pjesama sa prethodnog albuma. Four More Years of Terror je bio ubojit album, ali ovaj je još agresivniji, i minutaža je skraćena. Proveli smo puno više vremena vježbajući prije snimanja SOS-a, što ćete imati priliku čuti i na albumu. Album se, kao i svi dosadašnji bavi svjetskim problemima i današnjim svijetom, uopće. Ovo je još jedan Masterov album sa mudima, i Punk se naravno osjeća. Inspirisali su me bendovi kao što su GBH, The Exploited i Battalion of Saints, tj. njihovi rani radovi, i mislim da se taj štih osjeća i dan danas na Masterovim albumima. Činjenica da je bend ostao čitav sa stabilnom postavom unazad četiri godine je još jedan plus. Pradlovsky bubnja sve bolje i bolje, iz godine u godinu, Što se i čuje od albuma do albuma. Album je sniman u Shaark Studiosu u Bzenecu, Češka, gdje sviramo i snimamo zadnjih sedam godina. I studio svake godine postaje sve moderniji kako napreduju tehnička dostignuća.
Trenutno promovišeš nadolazeći Masterov album kroz intervjue i članke. Da li već postoje planovi za promotivnu evropsku turneju?
Master će napokon krenuti na još jednu evropsku turneju u maju, prvi koncert je u Grčkoj 17.maja. Ako je neko zainteresiran da nam sredi koncert u Bosni, mi smo spremni i voljni da dođemo. Javite mi se, i ja ću vaš zahtjev prenijeti našeg agentu. Možete pisati na mail speckmannpaul@hotmail.com !
Stvari se ponekad mijenjaju. Interesuje me da li je to slučaj sa novim albumom Mastera, hoće li to biti old school Master ili će biti promjena zvuka?
Ne, to je onaj stari, prljavi, sirovi zvuk, a sad sa tehničkim dostignućima, ZVUČI JOŠ BOLJE!
Ono što volim kod Mastera (i Krabathora, ali malo ćemo kasnije o Krabathoru i tvojim ostalim bendovima) je činjenica da još svirate old school death metal, ali on uopće nije dosadan! Mnogi death metal bendovi današnjice inzistiraju samo na blastbeat/dubok growl formuli, što ja lično ne volim. Da li si i u jednom momentu karijere sa Masterom osjetio potrebu da se kreneš kretati u nekom drugom smjeru osim u ovom u kojem si dosad išao, a to je death metal zvuk u koži Motorheada, Venoma itd?
Ne, uvijek koristim standardnu formulu, jer je ovo jedini način na koji se znam izraziti. Uvijek sam mislio da je manje više. Važna mi je snaga u pjesmama. Tehnikom se ne zamaram, koliko činjenicom da moram osjetiti snagu u pjesmi. Mladi bendovi danas troše sami sebe sa hrpom riffova, ali ako to vole, želim im sve najbolje. Ako vjeruješ u ono šta radiš, ništa te ne može zaustaviti. Samo naprijed. Ponosan sam na činjenicu da metal i dalje preživljava i uspinje se, i da dolazi nova generacija koja slijedi stope starih gadova kakav sam ja. Kvragu, bez bendova kao što su Judas Priest, Venom i Slayer, nikad ne bio otkrio ovu snagu. Lemmy svake godine nastavlja razvaljivati, novi album je sjajan, i kad pogledam njega, imam nade da će biti više uspjeha nekad i za mene.
S druge strane, da je ovdje riječ o novcu i zaradi, davno bi odustao. Sviram metal jer volim metal. Volim energiju.
Šta lično više voliš, nove, nenormalne brze death metal bendove, ili old school kakav je i Master sam?
Za mene je stara škola jedina škola. Nema ništa ljepše od gledanja žive svirke Destructiona ili, recimo, Vital Remainsa. Moj posao čovjeka koji podržava underground je sjajan, jer imam priliku vidjeti mnoge stare, ali i nove bendove. U martu krećem na još jednu turneju sa Vital Remainsom, koja u sebi sadrži 45 koncerata, odmah poslije nje idem na turneju sa Masterom, kroz 21 grad. Nedavno sam se vratio sa turneje sa bendom Setherial. To je bila moja prva Black Metal turneja, pored 12 datuma sa bendovima Dissection i Watain, i sa svim ovim bendovima sam se odlično proveo. Bio sam zaprepašten kad sam čuo da se Jon ubio, ali eto, barem sam nekoliko sedmica bio sa njim i bendom. A što se tiče njega, nadam se da je završio na mjestu gdje je htio biti. Uostalom, ko sam ja da sudim? Nisam ni sudac ni porota. Mnogi ljudi koje sam znao su tijekom godina izvršili samoubistvo, i ako mislim da je to kukavički potez, moraš sagledati cijelu sliku, uzroke i posljedice. Svijet je strašno mjesto za sve nas, i kao rasa generalno moramo pokušati preživjeti. Kontstantne prijetnje napadima od Amerike, Rusije i drugih velesila su stvarna prijetnja, a ja bi samo volio da ljudi nauče da žive jedni sa drugima.
Jedan si od rijetkih ljudi iz metal svijeta koji su u Bosnu došli dvaput, prvi put na Benediction turneji, i drugi put na Vital Brutality turneji sa Vital Remainsom. Kakva je tvoja slika o Bosni i bosanskim metal fanovima?
Iznenadio sam se kad sam vidio ratom oštećene zgrade u Bpsni, naš vodič nam je pričao o prošlim i sadašnjim problemima u Bosni, i mogu reći da su me neke od tih priča iznimno potresle.
Moram naglasiti da su se svi prema meni i ostatku ekipe odnosili sa punim poštovanjem tijekom naše Benediction turneje. Drugi put kad sam došao u Bosnu, bilo je ludilo, 400 fanova, ako me sjećanje dobro služi (da li je bilo 400 ljudi, mislim da se ipak Paul malo zajebao, op.a.), znam da je bilo problema sa nekim ljudima za vrijeme koncerta Vital Remainsa, ali ipak, bez obzira na to, ja sam se sjajno proveo. Poslije koncerta smo otišli u odličan pub gdje su nam puštali stari Rock ‘n’ Roll. Znaš, pokušavam da sa svim ljudima budem stvarno dobar, jer mislim da je važan metal koji nas povezuje sviju. Živim za metal, i za mene ne postoji drugi način. Ipak, metal je takva muzika da s vremena na vrijeme dođe do eksplozije agresije, ali kada se to desi, stvari se riješe na brzinu, kao što su se riješile na koncertu. Ponavljam, volio bih sa Masterom zasvirati u Bosni, ako neko može to srediti, javite se!
Legende: Sharan i Speckmann
Biografija koja je postavljena na stranici Mastera prikazuje mnoge zanimljive dijelove vezane za tvoje metal djelovanje. Kako si zapravo došao do toga da počneš svirati bas gitaru?
Otkrio sam neke lokalne grupe koje su svirale u mojoj srednjoj školi, i te face su bile najjače. Pušili su travu, uvijek jebali najbolje trebe. U početku, to je i meni polazilo za rukom, ali sam malo kasnije shvatio da je muzika važnija od svega, čak i od pičke. Otkrio sam da me muzika fascinira, a ne žene, znam, i žene idu uz to, ali je muzika na prvom mjestu. Recimo da sam imao pun bus prelijepih grupija, ali muzika je ono što ostaje kada bus krene i pređe granicu nove zemlje.
Počeo sam se baviti muzikom kao vokal u cover bendu WhiteCross u predgrađu Chicaga. Moj tadašnji najbolji prijatelj Mike Baker mi se samo smijao kad sam kupio bas, govoreći mi da nikad neću biti dobar basista, što mi je samo dalo motivaciju da mu dokažem suprotno. Do danas sam snimio 23 albuma i dalje idem. Što bi rekla Ozzyjeva pjesma koju sada slušam, The joke was on him…. Slušam Sabbathov Volume 4 trenutno. Mike je završio u vojsci, standardni nastavak života čovjeka bez želje, snage i motivacije da kreira svoj vlastiti. Samo se pridruži vojsci, neka se Ujka Sam pobrine za tebe, a onda plači kada te pošalju da umreš za glupu zemlju.
Ikona si metalskog podzemlja, i složio se ti sa tim ili ne, to je mišljenje mnogih ljudi. Da li sebe sam smatraš ikonom?
Ne, ja sam samo Paul Speckmann, ni više ni manje, motiviran, još uvijek ganjam svoj san. Svi seru sranje iste boje kao moje. Smijem se kada pročitam takve besmislice. Sviram za sebe, i ako se usput to nekome svidi, dobro i jest. Mnoge od samoprozvanih ikona scene su pišali u pelene kada su WarCry i čikaške legende Trouble kreirale, i smiješna mi je arogancija tih budala. Nekima od njih su nosevi stvarno previsoko dignuti, a to nije metal.
Kada smo prvi put pričali u Bosni, rekao si mi da si se preselio u Češku…
Još uvijek živim, i živjet ću do smrti u Češkoj. Nema ništa ljepše od branja gljiva i pripreme istih za ručak. Nema ništa ljepše od ganjanja patki po dvorištu mog oca, kidanja njene glave sjekirom, i pripremanja iste za ručak. Sedamnaestog februara ćemo ubiti dvije svinje na Zabiacki (teško je prevesti ovu riječ, izvorno potiće od riječi klati, a najbliži prijevod je ”klanje svinja”, tj. Dan u godini kada porodice u Češkoj kolju svinje i imaju ogroman ručak, op.a.), piti šljivovicu, praviti kobasice, rezati svinjsko meso i sušiti ga. To je život, ili neko misli da bi trebao ići u Irak i rezati ljude? Ja ne!!!
Da li postoji razlika u kreativnoj atmosferi za sviranje u Americi i Češkoj, gdje sad živiš?!
Evropa inače ima bolje muzičare, i njihov životni stav je puno bolji. Mnoge moje američke kolege su ili pune sebe, ili su već odustali od svirke i zaposlili se. Ljudi su siromašni u Češkoj, i sretni su što mogu npr. sa mnom ići oko svijeta, svirati i uživati. Kada sam okupio ovu postavu benda prije četiri godine, čak nismo ni pričali jedni sa drugima, jer oni nisu znali ni riječi engleskog. U početku sam samo svirao gitaru i pjevušio ritam. Bilo je komplikovano, ali i prilično smiješno, ali danas – danas su stvari drugačije.
Nedostaje li ti Chicago, tvoj rodni grad?
Ne, šta mi može nedostajati iz Amerike? Droge, pištolji, bande, ili jednostavno obični idioti? Ne, Chicago je bio divno mjesto za moje odrastanje i metal generalno, ali stvari postaju sve gore i gore, zahvaljujući idiotu Bushu koji je na vlasti godinu za godinom. S druge strane, ko je sljedeći, Žena sa Zmijskim Jezikom, Hillary Clinton. Ja kažem – anarhija bi bila najbolje rješenje. Dolje sa korumpiranim političarima. Ko treba predsjednika? (Bosna ne, dajemo sva tri, još ćemo i platiti, majke im se najebem, op.a. nakon anarhističkog žara koji je pobudila Paulova zadnja izjava). Svjetska omladina se treba pobuniti i postaviti sebe na vlast. Amerika mi nikako ne nedostaje. Istini za volju, Chicago jeste bio dobar grad za rane godine metala sa bendovima kao što su Zoetrope, Znowhite, Hammeron, Paradox, WarCry, Trouble, Witchslayer, i Thrust. To su bila vremena, prijatelju. Mislili smo da nikada neće nestati, ali nažalost, više ih nema. Tada je vladalo pravo drugarstvo, svi su podržavali jedni druge, to je bila prava metal scena Chicaga, i drago mi je što sam bio dio nje. Svi smo počinjali i to je bilo super…
Da li istražuješ i slušaš muziku undergrounda danas?
Trenutno sam zauzet turnejom Kraft Eventiona, i nemam vremena da slušam muziku, ali znam čuti fenomenalne support bendove na svirkama. Da ikoga, izdvojim, onda definitivno bend My Own Grave je bend koji morate čuti, ubojiti švedski death metal. Pronađite ih na MySpaceu. Također, thrash metal bend Timor je bio sjajan. Debauchery iz Njemačke su im također super.
Da li nam možeš preporučiti neke mlade bendove za koje smatraš da su potencijalno opasni i prijetnja da postanu sljedeće ikone undergrounda?
Nemam odgovora, previše je usranih New School bendova koji preuzimaju scenu. Rađe ću gledati Slayer i Testament svaki dan.
Sad ide glupo pitanje, ali uvijek dobijem zanimljiv odgovor na njega. Tvoj komentar na nastup benda Lordi na Evroviziji? Prodaja ili ”učitelji” tvrdog zvuka u učionici mainstream pop kulture?
Oni su kompletna šala!
Ok, idemo malo pričati o Krabathoru. Dok pišem pitanja, slušam album Cool Mortification, stvarno ga gotivim! (Trenutno svira: Forget The Gods). Pretpostavljam da mnogi fanovi Krabathora vole poslušati i Krabathor, ipak si ti nit koja povezuje ova dva benda. Reci nam zašto se Krabathor razišao, ja znam priču, ali ponovi je za čitatelje ISK Webzinea!
Krabathor nikad nije prihvaćen sa mnom kao članom, oni su bili postava Orthodoxa i ja sam bio uljez. Ja sam napisao pjesmu Face the Intruder na albumu Dissuade Truth. To je bila vrsta autobiografske pjesme. Gitarista Christopher se preselio u Ameriku, i trenutno radi kao moler.
Ipak, slijedi mali update, za dvije godine ćemo napraviti reunion, Christopher će predvoditi bend sa novom i boljom postavom koja će uključivati mene i još neke moje prijatelje. Snimat ćemo novi album i raditi turneju najvjerovatnije u 2009. godini, i bit će sve bolje ovaj put, vjeruj mi. Bend se razišao jer se Christopher od usranog posla, i nemogućnosti bilo kakve poštene zarade.
Bio si dio mnogih bendova – kada bi sad imao priliku da radiš reunion turneju sa nekim od svojih bivših bendova, koji bi to bend bio i zašto?
Bilo bi dobro da se Warcry ponovo okupi u originalnoj postavi, ali to je samo san. Pjevač Rich Rozek je okupio novu postavu sa samo jednim originalnim članom – samim sobom. Tu sam ostao razočaran, ali kako god, želim mu sve najbolje. Možda ću nekad ipak zasvirati opet te dobre stvari. Posjetite Warcry na www.myspace.com/warcryone .
Negdje sam na internetu pročitao da si završio sa pisanjem svoje autobiografije? Možemo li dobiti neku ekskluzivu?
To je moja životna priča unazad 10 godina. Moja priča o Rock’n’Rollu, i mnogim iskustvima koje sam imao sa teškašima metala. Cuganje i derneci sa tim ljudima. Mislim da bi mogao otkriti jedan dio priče za Vas.
Nakon svirke u Tattoo Baru u Dallas-Fort Worthu u Texas, bend je proveo par dana u kući Bradyjevih roditelja. Jedne večeri našli smo se sa vlasnikom kluba Tibbsom, zajedno sa starim prijateljima Scottom Dickom i Mickom Lucidom. Otišli smo u lokalni Blues bar da popijemo par pića, gdje smo se našli sa Dimebagom Darrelom, bubnjarom i basistom Pantune, kako je Oscar uvijek nazivao bend. Moram reći da je bilo prilično smiješno gledati Dimebagovu mamu kako se opucava momcima iz Mastera dok smo pili.
Dimebag je kontinuirano vukao moju ispletenu bradu, i nekoliko sam mu puta morao reći da odjebe od nje. Ja to zovem Zavist Brade. To se dešava kad neko ima odličnu bradu, kao npr. ja. Nakon hrpe pića i nekoliko Dimebagovih sviranja na stageu sa različitim bendovima, krenuli smo zajedno do njegovog auta kako bi čuli nove solaže koje je snimio za David Allen Colea i svoj zadnji album. Grand finale se desio kad je Dimebag povratio po mojim cipelama. I bilo je vrijeme da se ide… Ali moram se zahvaliti Dimebagu na svim besplatnim turama whiskeya i sjajnom vremenu koje smo proveli zajedno. Svijet je izgubio legendu tog sudbonosnog dana u Americi. Nadam se da Dime počiva u miru.
Da li radiš na nekom projektu, pored Mastera?
Uskoro bi mogao početi raditi na projektu Evil Old Men. Chuck, Dennis i I smo počeli pisati imena pjesama na zadnjoj turneji Macabrea, i nadam se da ćemo uskoro naći vremena da snimimo album. Vrijeme će reći.
Devedesetih si bio dio Nuclear Blast labela. Sada si član ekipe Twilight Vertrieb. Koliko je teško i naporno izdavati za veliku kuću kakva je Nuclear Blast?
Bilo je u redu na početku, ali je izdavačka kuća postala pohlepna, i počela da izdaje album jako brzo, i jako često. Ovo je jednim dijelom i krivica mog tadašnjeg menadžera koji nije imao veze šta radi. Nuclear Blast mi dan danas duguju hiljade u prihodima od autorskih prava, ali odbijaju platiti. Nisam baš imao nos za posao kad sam bio mlad, i skupo sam platio. Oni su bili pametni, uzeli moj novac i uložili ga u svoja nova blaga. Suočimo se sa istinom, radili su naporno, i zato su sad veliki. Ali, ne smijemo zaboraviti jednu stvar, a to je da se uvijek moraš sjećati odakle potječeš. NB je oderao mnoge bendove i to je činjenica. Impulse Manslaughter nije vidio ni novčića.
Da li si zadovoljan sa svojim trenutnim labelom?
Twilight se zasad sjajno zalagao za ovaj bend. Sve su veći svake godine, i mislim da će Slaves To Society imati dobru distribuciju i promociju. U labelu vlada porodična atmosfera, što je meni jako važno. Mislim da će to pomoći najviše novom Masterpiece-u.
Mislim da sam pokrio sve zanimljive teme kojih se, barem sada, mogu sjetiti! Hvala ti puno na intervjuu, i mogu ti reći da mi je bilo iznimno drago da ga radim sa tobom! Nadam se da ćemo se vidjeti uskoro!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
