Intervju: Barney Greenway (Napalm Death)

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

Četvrtog dana mjeseca februara 2009. godine Sarajevo je zadesio spektakl koji su mnogi metalci, punkeri i coreri BiH doživljavali kao renesansu alternativne scene u Bosni i događaj koji će pročepiti dešavanja u našoj zemlji. U pitanju je, naravno, koncert Napalm Deatha koji se desio u sarajevskoj Slogi. O tom koncertu ćemo pisati posebno u reportu, a sada uživajte u intervjuu koji je urađen sa Markom ”Barneyem” Greenwayom, vokalom benda Napalm Death. Barney je tu noć dao samo dva intervjua, jedan za ISK Webzine, drugi za The Aebyss, a sve ostale novine i mediji su, AKO SU BILI SRETNI, pokupili samo izjave. Evo o čemu sam pričao sa Barneyem…

OK, Barney, reci mi nešto više o novom albumu ”Time Waits For No Slave”, ono što ustvari želim da znam je simbolika naziva novog albuma. Zašto ovo ime?

To je poprilično jednostavan i miroljubiv koncept, znaš, u životu smo svi toliko uvjetovani radom, radom iz bilo kojeg razloga, i mislim da nekada svi mi fulamo temu, ne uzimamo dovoljno vremena za sebe. Previše vremena provedemo radeći, radeći, radeći, u nekim slučajevima jer mislimo da tako treba, a u nekim drugim slučajevima, kad su neki drugi ljudi u pitanju, da zaradimo što više novca kojim bi onda obezbijedili sebi sve statusne simbol za koje mene nije briga, ali neki ljudi vjeruju u to, znaš? Otprilike, to je značenje naslova, kako prepoznati da je ovo život smrtnika i neke jednostavne stvari u njemu kao što su mogućnost opuštanja u životu, otvaranje vidika i poštovanje stvari koje se dešavaju oko tebe u životu, neke…pasivnije stvari, razumiješ? To je važno, ljudska bića to jako često ne razumiju, a ja smatram da je to važno, i eto, to je simbolika naslova.

Ovaj novi album je, da se izrazim ovako, puno ekstremniji u odnosu na ”Smear Campaign” i teme su nekako obične, prilagođene normalnom čovjeku, dok je ”Smear Campaign”, ispravi me ako nisam u pravu, bio konceptualni album o religiji i represiji iste…

Da, o glavnoj i najsnažnijoj ulozi religije na društvo. Ali ovaj novi album, kao i prijašnji, govori o istoj vrsti cjepiva koja je i protiv religijske represije, a to je slobodno mišljenje. I ovaj album je o slobodi u načinu razmišljanja, i to je veza između ta dva albuma.

Kakve su prve reakcije medija i fanova na nove pjesme, pitam te ovo jer znam da mi se dosta ljudi žalilo kako je album produkcijski prečist.

Pa nije baš čista produkcija…

Da, ali ljudi koji su ga čuli, dosta njih mi je reklo da je produkcija sterilizirana u odnosu na ”Smear Campaign”,  a da ne pričamo o odnosima sa ”The Code is Red…” albumom…

Nadam se da nije. Ne mislim tako.  Različiti ljudi imaju različitu percepciju.

Na kakve si ti reakcije nailazio?

Ne mislim da je drugačiji, čišći, čak ove eksperimentalne stvari na novom albumu imaju puno više ovih dijelova…dijelova koji su disonantni. Ne znam da li im to možda produkciju čini čišćom ili ne, ako je odgovor potvrdan, sigurno nije urađeno namjerno…Mislim, ne mogu ti odgovoriti na ovo pitanje, jer ja ne osjećam da je to tako, ali hej, ko sam ja da raspravljam sa ljudima, ako oni misle da je tako, ja ne mogu uraditi ništa po tom pitanju…

Imao sam priliku intervjuisati Benediction 2004. godine u Sarajevu za televiziju,  i u razgovoru sa njima, rekli su mi da je najzaslužniji razlog za razvitak i uspon grindcore i death metal scene u Birminghamu i svijetu upravo birminghamsko predgrađe i radnička klasa. Koliko istine ima u tome, reci mi nešto više.

Da, na neki način, ali vidi, uvijek je postojala i postoji tendencija da se to nekako preanalizira. Ako iskreno realno pogledaš, to što se desilo u Birminghamu moglo se desiti i bilo gdje drugo, to je poenta, mogao je to biti Sheffield, Leeds, Manchester, mislim, dosta stvari je iz Birminghama, ali ne postoji neki tajni sastojak, magični element za to, to je tako kako je, naravno, postojala je ta radnička klasa, te radničke porodice iz kojih dolazim i ja, ali nije to bio glavni razlog oblikovanja muzike iz Birminghama na način na koji je mi sad gledamo. To se samo desilo, Birmingham je bio to plodno tlo za svu muziku kad pogledaš generalno. Ponekad se ja počešem po glavi i upitam kako i zašto Birmingham.

Da li si još uvijek u kontaktu sa starim članovima Napalm Deatha?

Da, donekle. Lee (Lee Dorian, bivši vokal, kasnije u Cathedralu, op. Sharana) je najčešća veza, zatim Bill (Bill Steer, Carcass, op. Sharana), pogotovo otkako se Carcass ponovo ujedinio, vidio sam ga par puta češće nego što sam ga viđao u zadnjih petnaest godina (smijeh), Justin…Justin (Broadrick, osnivač legendarnog Godflesha, op. Sharana), on je poprilično nedostupan, radi neke jazzy stvari i to, mislim, nekako ću ga prije vidjeti na bini nego lično (smijeh), a Mick (Mick Harris, bivši bubnjar Napalm Deatha, kasnije u projektu Scorn, op. Sharana), njega ja lično nisam vidio otkako je napustio bend, pa da, eto u kontaktu sam, barem donekle.

Pronašao sam informaciju, ne znam je li glasina, trač ili je istina da se Mick Harris okušao i kao techno/electro DJ. Možeš li mi to potvrditi ili negirati?

Da, da, radio je na više stvari, radio je na Scornu…

Da, sa Nik Bullenom (Nik Bullen je osnivač ND-a zajednom sa Mikeom Ratlidgeom, op. Sharana).

Da, da…okušao se i u DJ-janju, dakle, istina je.

Jesi li ti to čuo, kako zvuči?

Nisam, da budem iskren, ali sretno mu, šta god mu srcu drago.

Kad si već spomenuo Carcass, 2008. godina je bila godina ponovnih okupljanja, pa smo tako vidjeli okupljanja britanskih veličina kakve su Amebix i Carcass. Već sam ti rekao da je klub u kojem će te svirati poslužio Amebixu na zadnjoj svirci na zadnjoj turneji.

Da, u osamdesetima. Odlično.

Jesi li slušao te bendove uživo? Dosta ljudi koji su slušali Carcass su mi rekli da su baš zvučali i izgledali hladno, a i u mom intervjuu sa Jeffom, on je rekao da ako dođe do okupljanja da će razlog biti novac.

Da. Vidiš, stvarno ne mogu komentarisati jer ne znam, ali znam da je Jeff u jednu ruku komedijaš, pa je vrlo lako da je to rekao u šali. Ne mogu stvarno komentarisati, oni sigurno imaju svoje vlastite razloge za ovo ili ono, kad bi ja lično bio u pitanju, kad bi bilo pitanje ponovnog okupljanja ND-a i to samo zbog novca, ja to ne bi uradio. Koja je svrha toga, ispast ćeš budala na kraju jer ljudi provale je li nešto urađeno iz zadovoljstva ili samo zbog novca. Znam Jeffa, znam Billa i ono, ne želim da špekulišem o razlozima, moguće da su oni totalno zagrijani opet za to, jednostavno ne znam.

Na više internet siteova čitao sam izljeve bijesnih ljubitelja benda iz Amerike koji govore kako su se razočarali u ND, kako širite anti-američku kampanju, čak i u tekstovima sada, a sve je počelo od Busha. Komentar?

Da, anti-Bush kampanju, a ne anti-Amerika kampanju, mislim, to je sve internet glupost, ljudi koji nešto gledaju od tačke A do tačke F i sude o nečemu, a da se ne upitaju šta se nalazi između.

Shane Embury, basista ND-a dobacuje iz pozadine: Imamo dva Amerikanca u bendu.

Barney nastavlja:

Da, imamo dva Amerikanca u bendu, kako ikako možemo biti anti-američki bend?  To je glupo. Da, naravno, ne sviđaju mi se mnoge stvari koje su se desile u Americi, ali ne sviđaju mi se ni mnoge stvari koje se dešavaju na raznim mjestima, tako da ako ljudi izaberu stranu…jednostavno čak te stavove ne mogu opravdati ili ne opravdati sa odgovorom jer ih smatram besmislenim i ako je neko ignorantan, zašto bi ja uopšte tom nekom odgovarao?

Kako komentarišeš činjenicu da je u vrijeme najžešćih ratnih sukoba ovdje u Sarajevu Napalm Death bio nevjerovatno slušan od strane populacije koja gotivi alternativnu muziku?

Pa, očigledno je da tad nisam bio ovdje i ne znam kakva je stvarna situacija na tlu Bosne bila, i ne znam šta da kažem, jer ništa što mogu reći neće moći opisati najmizerniju situaciju u kojoj se čovjek može naći, a to je rat. Ako je nekome pomoglo, govorim iz pozicije Napalma, ako je nekom pomoglo slušanje Napalm Deatha u ratu, sjajno, to je odlično, nadam se da su ljudi uvidjeli da je poenta naše muzike promocija mira. Najvjerovatnije su i osjetili da je sama srž muzike ND-a upravo suprotna situaciji u kojoj su se nalazili.

Pročitaj i ovo:  Eternal Flame Fest intervju: Paraliza Buđenja (Sarajevo)

Poznata mi je frka koju ste imali sa ruskim NS bendom ”Korroziya Metalla”. Je li vam se ponovilo išta slično (prije par godina na festivalu u Rusiji, Napalm Death je bio napadnut od strane članova benda ”Korroziya Metalla” koji zagovaraju fašizam. Završilo se tako što su članovi Napalm Deatha i njihove ekipe pretukli Ruse, op.Sharana)?

Ma najviše sranja ide kroz priču, najviše na Internetu, i taj incident sa KM-om je jedan od rijetkih koji je zaživio iz priče i prešao na šake jer smo se našli na istom mjestu u isto vrijeme. Da budem iskren, uputili su nam neka jako uvredljiva sranja. Stvari su se desile, znaš? Danas, najvjerovatnije bi samo odšetao, ali tad sam bio jebeno lud, kao i cijela ekipa, i tako je situacija eskalirala u tučnjavu.

Stvar sa Korroziyom i njihovim fanovima, kao i sa svakim drugim fašističkim bendom ili kako se već oni žele klasificirati je u tome da oni u takvom obliku postoje iz nekoliko razloga, prvi je jer oni misle da su kontroverzni, a nekad misle da je to jedini način da se privuče pažnja, što je meni besmisleno, zašto bi to radio? Drugi, sav taj neki machoizam koji stoji iza toga, valjda osjećaju da je najmoćnije što mogu uraditi je podržavati takve ideje i stavove, bez stvarnog razumijevanja onog što podržavaju, onog što je radio Hitler, Mussolini, Franco u Španiji. Jednostavno nemaju potpunu sliku onog što podržavaju i u šta vjeruju.  I treće…ustvari nema treće, postoji samo ovo prvo ili drugo.

Ma da skratimo, glupo je.

Da, pravi idiotizam, znaš, prije sam se stvarno znao naći uvrijeđen od strane nekih ljudi, ali sad su mi tako djetinjasti i patetični da im ne pružam ni šansu. Ako mi priđu i kažu nešto, ili bilo kojem drugom bendu i unesu ti se u facu sa tim stavom, to je druga priča, ali ako su bilo gdje drugo i pričaju, nek pričaju šta žele. Na kraju krajeva, stvari se dešavaju. Bilo kojem klincu daj pet minuta i shvatit će kakav je jebeni idiot. Neki jednostavno to prerastu, kao što bilo koje drugo dijete preraste neke glupe igrarije. Prerast će to i shvatiti koliko su glupi bili. Pričaj sa nekim ko poznaje skinjare od prije 20 godina ili ko je bio nacistički skinhead – sada, danas, 95% njih kad bi sreo na ulici i pitao ih za to, udarili bi se po čelu i rekli: ”To? Ma bio sam samo jebeno glup.”

U procesu mentalne pripreme za ovaj koncert gledao sam ”Punishment in Capitals” DVD i tu govorite o izdavanju novog albuma…

Da, da…

…koji se zove ”Enemy of the Music Bussines” i koji je ustvari slika koja je stvorena usred usranih odnosa sa vašom bivšom izdavačkom kućom Earache. Čuo sam više verzija priče, šta se zapravo desilo?

Ta priča je toliko puta ispričana, da budemo iskren. Smorila nas je totalno sviju i ne želim opet prolaziti kroz to iskustvo…

Čuo sam više različitih priča, jedna od njih je bila data za jedan bosanski webzine, Shane je bio intervjuisan, uglavnom, lik koji vodi Earache vam je bio prijatelj, pa vas je pokušao sjebati…

OK, evo ti onda osnovni podaci. Bili smo pod jako dugim ugovorom sa Earacheom, Earache nije  ispunjavao svoje obaveze, mi smo bili vezani ugovorom, nismo ga mogli prekinuti, nedostatak podrške od strane kuće je ubijao bend i bilo je još mnogo problema. Vremenom smo se izvukli iz ugovora i bilo nam je vrlo drago zbog toga, i sve je to prošlost sad.

Jedina stvar koju kažemo kad nam neki bend priđe i upita nas za savjet u vezi potpisivanja ugovora sa izdavačkom kućom, mi im kažemo – evo, to se nama desilo. Potencijalno ste naši nasljednici u nekom sličnom, svom slučaju, zato sami morate donijeti odluku potpisati ili ne potpisati.

Član si organizacije ”Musician Union” u Engleskoj. Koji je tvoj zadatak u toj organizaciji, čime se baviš?

Svi zajedno radimo prema jednom cilju, sastajemo se jednom mjesečno, ako sam u Engleskoj i razgovaramo o načinu funkcionisanja Unije, recimo kako predstaviti muzičare koje predstavljamo, kako se postaviti prema organizatorima koncerata, kakve ugovore sastaviti i dopustiti, a kakve ne i takve stvari. Bavimo se i pitanjem sigurnosti na koncertima, recimo kolika dopuštena temperatura smije biti u sali ili klubu za vrijeme koncerta. Bavimo se i načinom distribucije muzike i širenjem muzike u društvu, recimo, problem – kako približiti muziku osobama sa specijalnim potrebama. A mi predstavljamo i sindikat za muzičare, tako da se bavimo i tom stranom posla, dakle, naše teme i ciljevi su različiti.

OK, imao sam još nešto, samo da se sjetim…eh, da. Split albumi sa Napalm Deathom, nisam to odavno vidio, da li su ispali iz opcije ili…

Ne, nikad nisu ispali iz opcije. Radimo ih kad imamo vremena za to.

Aha, razumijem. Postoje li neki uslovi?

Nema uslova. Ako nam se radi, radimo. Ako zvuči i ako se osjećamo dobro, radimo na tome. Nema uslova.

OK, mislim da je to sve. Očekivanja za večeras?

Nikad nemam neka isčekivanja, uvijek nastupam i razmišljam široko.

Vidio si dio Sarajeva, kako ti izgleda?

Da, vrlo zanimljivo, stvarno (okreće se prema Dannyiju Herreri, bubnjaru). Danny, sjećaš se one pijace kraj koje smo prolazili, pogledao si preko ramena i rekao gledajte, tamo nema ništa. To je ta pijaca, čovječe (Barney misli na Markale, op. Sharana), gdje su bačene granate, gdje su poginuli svi ti ljudi, upravo tamo. Jeb’o te, čovječe…Da, grad je fascinantan, ali čak i na starijim stvarima se osjeti taj duh te moderne ružne historije, ti tragovi…

Sjetio sam se još jednog pitanja, ipak si ti poznat po zauzimanju stava, a i politički si korektan…

Molim te, nemoj koristiti taj izraz, ne volim ga nikako.

Da, znam zašto to govoriš, dopusti da ti objasnim šta ja mislim kad kažem da je neko politički korektan…

Politički korektnim ljudi nazivaju sami sebe dok diskredituju druge ljude i osporavaju im prava.

Da, ali dobro znaš da ja to nisam mislio i da imam drugo značenje pojma u glavi.

Da, u pravu si.

OK, interesuje me šta misliš o stanju na Bliskom istoku, Izrael i Palestina?

Više je vrijeme da Palestina dobije svoju slobodu. Ja ne želim nasilje ni prema kome, neću stajati ovdje i govoriti želim prevlast jedne zemlje nad drugom jer ja volim ovu ili onu zemlju, ne radi se o tome, radi se o tome da svako ljudsko biće zaslužuje pravo na slobodu – u glavi, u kretanju, u načinu izražavanja, načinu života na način na koji žele. I mislio sam baš zato da će Izrael i židovska zajednica naučiti nešto iz tragedija koje su im se desile za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ne raditi istu stvar drugim ljudima. Da se razumijemo, ne simpatišem ni  čovjeka koji uđe u restoran sa bombom oko struka i raznese sebe i ljude. Bazično se slažem sa onim za šta se on bori, ali sa načinom borbe nikako, zato ne pravim distinkciju, nasilje je nasilje bez obzira odakle dolazi i ako se svi kao ljudska rasa ne možemo riješiti toga, onda nešto stvarno nije u redu sa nama.

Ajde kad smo se već uhvatili politike da tako i završimo. U Bosni su sada, kao i u ostatku svijeta svi ludi za Obamom. Tvoje mišljenje – može li jedan čovjek donijeti tolike promjene kolike se konkretno očekuju od njega?

Ne znam, morat ćemo vidjeti. Ne zaboravimo, on će morati da iz temelja mijenja sistem, ne samo neke dijelove istog, jer sistem, sistem zapravo otežava mnoge stvari. Možda mu na um padne neka sjajna stvar, ali u procesu ostvarivanja iste bude uništen jer nije prošao pretkvalifikacije koje su, kao što sam rekao, vezane za sistem. Vidjet ćemo šta će biti sa njim, a dobro je i što je neko napokon počeo barem pričati o miru, i on je u svom govoru napomenuo da će mir i pomoć biti za sviju. Baš za sviju, i možda je to početak nečeg novog. Vidjet ćemo!

Hvala ti puno, Barney, izuzetno zadovoljstvo, vidimo se za nekih sat vremena na bini Sloge!

Hvala tebi puno!

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

Napiši svoje mišljenje

SLIČNI ČLANCI

Skip to content