Danas je jedanaesti rođendan emisije Izvan Svake Kontrole. Posljednje dvije godine emisija se emitira četvrtkom od 18.00 na Studentskom eFM Radiju.
Dva razloga su dovela do toga da sam prije nekoliko mjeseci pomislio da je vrijeme da se ISK ugasi. Nije to bila iznenadna ideja ili nagli pad entuzijazma. Došlo je sasvim prirodno, baš kao i sve ostalo što se tiče ovog projekta. O toj ideji konsultovao sam se isključivo sam sa sobom jer je i potekla od mene, pa sam i zaključio da je danas možda i najbolji dan da vam izložim probleme i ideje sa kojima kuburim.
Činjenica je da sam se kao glavni i odgovorni urednik emisije posljednjih jedanaest godina ekstremno interesirao (što mi stoji i u opisu posla) za metal scenu i da sam zaključio da današnji vid metal scene nema ama baš nikakve dodirne tačke sa onim što ja smatram metalom i onim što je mene privuklo u ove vode. Šta je uzrokovalo takav pad entuzijazma? Generacijski jaz? Porodični život? Pretjeran unos kvalitetnog rock’n’rolla sedamdesetih i osamdesetih uz žličicu rapa i synthwavea? Okrivite sve od navedenog, ali kao šlag na tortu dodajte i ovo: metal je u posljednjih nekoliko godina postao, blago rečeno, smarajuća bespotrebna buka kojom se ne govori ništa novo.
Za emisiju koja se emitira na sedmičnoj bazi i nema godišnji odmor, urednik kojem se iskreno svide dva izdanja godišnje, a ostala pušta po određenoj vrsti automatizma – to nije dobro. Današnji metal mi više nije uzbudljiv, nemam potrebu, želju ni volju da idem na festivale i koncerte, ne osjećam da dijelim išta zajedničko sa današnjim metal strujanjima. Bože moj, dešava se svima, samo nemaju svi jedanaest godina tešku emisiju iza sebe zasnovanu na stvarima koje ti više nisu najmilije u životu.
Drugi, u jednu ruku i teži razlog je činjenica da smo mi počeli sa radom u doba kada je bilo puno teže popratiti određene stvari. Imali smo galerije fotografija, izvještaje i albume prije ostalih. To nam je davalo na određenoj legitimnosti, pojačavalo naš autoritet. Danas publika brže skine album sa torrenta nego što mediji dobiju promotivni primjerak za recenziju i radijsko emitiranje. Na određeni način, vrijeme nas je pokosilo i učinilo bespotrebnim. Mišljenja izražena u recenzijama nisu ništa drugo doli mišljenja njihovih autora, ali u današnje vrijeme ona postaju još bezvrijednija zahvaljujući nevjerovatnom protoku infomacija koji ne dopušta preduga zadržavanja, pa čak ni ekskluzivnost. Ljudi ne čitaju i ne slušaju jer u trenutku dok mi pišemo ili blebećemo ispred mikrofona, neki novi trend je već pokucao na vrata i istovremeno se sprema da odapne. Radio je retro, ali nije hipster i samim tim nije dovoljno zanimljiv masi. Budimo realni – ISK slušaju svi osim onih kojima je ova emisija i namijenjena. Bh. metal sceni nismo potrebni, ona se sasvim lijepo samouništava iz godine u godinu, a mi sa svojim kritički nastrojenim načinom razmišljanja možemo samo još biti i kamen spoticanja, što nam u našim godinama više nije nimalo zanimljivo.
ISK je u ovom trenutku potreban plamen pročišćenja i ponovno rađanje u novom formatu, način da se pomirim sa tim da više nemam osamnaest godina i da ne osjećam istu strast. Vrijeme je da se pronađe nova, da se emisija na neki način ponovo izmisli i da joj se da neki novi oblik.
Radim na tome, vagam i mjerim. Vjerujem u uspjeh, ali ne bježim ni od mogućnosti da bi uskoro mogli staviti ključ u bravu. Kako god, hvala na jedanaest godina slušanja i čitanja.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
