Jupi! Deseta jubilarna kolumna! Ne mogu da vjerujem! Ustvari, nevjerovanje dolazi iz činjenice da ovaj webzine postoji 2 godine, a da sam ja samo 10 kolumni napisao. No dobro, kako god, ne treba žuriti, trčati i pisati uzalud.
Nekako se potrefilo da su sve kolumne dosad bile vezane za muziku, a ova deseta je za film. Nije planirano ni u kojem slučaju, pa mi je čitava situacija nekako još i draža.
Razmišljao sam o temi ove kolumne i pokušavao složiti kockice otkako sam izašao iz mraka prepune kino dvorane ”Meeting Point” u Sarajevu. Razlog tolikog broja ljudi – BATMAN: DARK KNIGHT. Dvije godine totalnog zakuhavanja su dobrano naložile raju – mlađe (dosta njih, pogotovo curica koliko sam uspio primjetiti) jer je tu Christian Bale i taj neki ”novi, mračni, sjebani” Batman, a ove malo starije povratak jednog od najvećih zlikovaca filmskog platna – Jokera. No, svi su došli da vide nesretno preminulog Heatha Ledgera, glumca koji je utjelovio lik Jokera, a malo nakon snimanja filma nađen mrtav u svom stanu u Sohou. Njegova smrt je definitivno dala nevjerovatan pečat na marketinšku stranu filma, gledati u kinu čovjeka kojemu se leš nije ni ohladio kako glumi sadističkog manijaka ispod razmrljane maske nije mala stvar.
Samo su rijetki ispred kina postavili pitanje ”koje se ne smije postaviti” (pretpostavljam jer je Heath mrtav, a njegov duplo stariji kolega živ): Da li Heath Ledger, mladi Australijanac koji je sebe za vrijeme snimanja non-stop zaključavao u hotelskoj sobi, pisao dnevnik i kao inspiraciju uzeo Clockwork Orange, da li je odigrao bolje ulogu Jokera?
Po mnogima jeste, po meni – nema šanse.
No, kako smo mi ”kritičari” samo govna koja imaju šanse da negdje pišu, možete pročitati i složiti se. Ili ne. Ja imam par argumenata zašto nije. Pa prije nego što pomislite da pljujem po mrtvom čovjeku, pročitajte šta imam napisati.
Da li će nekome Heath biti bolji od Jacka, zavisi samo iz koje perspektive gledate na njih dvojicu. Dva različita režisera, dva različita glumca, scenarija i doba snimanja filma (Jack je glumio Jokera u osamdesetima, tačnije 1989. godine) definitivno će ljude podijeliti u dva tabora. Dopustite da vas vratim nekih 16 godina unazad.
Imam 6 godina, izbjeglica sam na otoku Pagu. Mama radi do kasno. Ja sjedim na jedinoj stolici koju imamo u stanu i šaltam kanale na televiziji. Odjednom, počinje neki film. Moje znanje engleskog – nula. Moja mogućnost čitanja titlova – jako slaba. Ipak, dovoljno dobro vidim da mogu gledati sliku. Na TV-u su prikazivali prvog Batmana. Prvo, sam Batman mi je donekle bio strašan kao lik – imao je crnu masku i one oči Michael Keatona su baš bile odlučne. Sreća pa je bio pozitivan lik koji nije išao na to da ubija ljude, već da ih spašava. A onda se pojavio on. Za stolom punim gangstera, pružio je ruku jednom od negativaca. Lik je stisnuo ruku i počeo se nekontrolisano tresti, a dim je ispunio prostoriju. Od gangstera je ostao samo kostur. Tu sam vidio lice zlog klauna, sa bolesnim, sadističkim osmijehom. Strah. Paranoja. Neugodni osjećaj koji mi se penje i spušta niz kičmu.
A onda šok. Rečenica za koju nisam znao šta znači, ali nako nje je uslijedilo ubijanje roditelja mladog Brucea Waynea, ta rečenica mi je ostala u savršenom sjećanju. Stravičnom sjećanju.
Tell me, my friend, have you ever danced with the devil in the pale moonlight?
Zadnji dio filma me je totalno ubio. Ples u zvoniku sa polusvjesnom Kim Basinger, kao i pad sa visine, gdje se kamera približava na Jokerovo nasmiješeno mrtvo lice, a čuje se samo zlokobni osmijeh…osmijeh koji mi je i danas, 16 godina kasnije nevjerovatno upečatljiv i grozan…osmijeh koji je ustvari žaba u džepu Jokerovog sakoa. Neslana šala za kraj. Nisam se pomakao sa stolice sve dok mama nije došla kući, ali ipak ona me nije mogla slijediti i u snovima. Noćne more su ostale.
Čekajući da film počne, sjedim u prvom redu jer nigdje drugo nije bilo mjesta, a iza sebe čujem par ljudi kako diskutuju da je novi Joker totalni psihopata, totalno ludilo, mrak, smrt. Jedva čekam, pomislih u sebi. Ako me je Jack onako istraumirao prije 16 godina, onda će novi Joker valjda uspjeti barem donekle doći. Međutim, koga Jack zagrebe…
Prvo pojavljivanje Heatha Ledgera izazvalo je uzdah u sali. Razmrljana šminka, luđački pogled i način razgovora je definitivno pokazao da je Hollywood izgubio jednog od najboljih glumaca nove generacije. Heath Ledger nije glumio – on je živio Jokera. Način na koji su mu se usne dok je pričao suhe šale sa velikom dozom anarho pogleda na svijet su bile strašne i smiješne u isto vrijeme. Ali ne dovoljno.
Ponavljam, možda je do mene, ali gledajući mladog Ledgera kako daje psihopatski štih na izvikan način jednom super-zlikovcu u blockbusteru u kojem je Imax nenadjebivo PREiskorišten, u kojem je svaka eksplozija nevjerovatno ogromna i u kojem Batman NEMA BATCAVE (HALOOOO?!?!?!??!?! – ), nego u nekom podzemlju u koje se ulazi kroz kontejner (za prenos stvari, ne kontejner za smeće) ima više sprava nego inspektor Gadget i MacGyver zajedno – ne, meni se nije svidjelo.
Mislim da je Dark Knight izgubio suštinu – mislim da je stvarno grijeh postaviti Batmana i njegove neprijatelje u realan svijet. Sjećam se kad sam vidio Burtonov Gotham City – KOJI MRAK! KOJE ZLO! Ne bi na glavnoj ulici htio biti u tom gradu, a kamoli se zavući u neku uličicu. Nolanov Gotham – iz prve sam skontao da je u pitanju Chicago, i to digitalno obrađen (istini za volju, ne bi ni skontao da prije nekoliko dana mi prijateljica koja živi u Chicagu nije poslala hrpu fotografija slikanih sa njenog prozora i sa ulica grada). Gdje je nestala magija?
Onda Batman. Možda vas Michael Keaton (meni najbolji Batman) svojom nevinom facom i stavom nikada nije glumački uspio uvjeriti da je Bruce Wayne neko ko leži na parama, ko se kupa u medu i mlijeku jer Keaton ima pravu facu radničke klase (oprostite mi na indirektnom, nenamjernom rasizmu), ali Christian Bale je meni najgori mogući izbor Batmana dosad. Čak mi je i Clooneya nadmašio (sad bi jedna moja prijateljica rekla da sam latentni gay i da mi smeta što je Christian jebač, a ja ne, a kad bi joj ja spomenuo De Nira kao jebača u ulozi u ”Taksisti”, rekla bi mi da sam šovinista jer je to šovinistički macho tip jebača). Bruce Wayne mi definitivno nikad nije bio ljigaviji. Zamislite jednog malog razmaženog ženskara, tatinog sina koji se trlja sa oznojenim maloljetnim ženskim tjelesima u nekom od lokalnih sarajevskih diskoteka, sluša Gogine ”Gaćice”, a onda izlazi napolje, oblači kostim šišmiša i mijenja glas iz normalnog u OLD SCHOOL DEATH METAL vokal i spašava građane, usput ispucavajući sve što se može ispucati iz svog modernizovanog dernek.ba kostima koji više liči na Iron Man i SWAT kombinaciju utjelovljenu u kevlaru? HALOOOOO?!?!? (opet ja sa ”halo”!). OK, jasno je meni da je od početka Bruce Wayne dobrotvor, industrijalista i playboy, ali možemo li ikako biti barem malo manje ljigavi i odvratni? Ne morate vi meni sad objašnjavati ono što ja već znam o tome kako Bruce skida sumnju sa sebe pojavljujući se na svojim dernecima sa hrpom sisa (ne ženama, nego hrpom sisa), ali ono što je prikazano ne samo u ovom filmu, nego i u Batman Beginsu je stvarno preekstremno. Kostim Batmana nikad nije izgledao gore, totalni spin-off Batman Of The Future kostima koji je meni sve – samo ne Batman, gdje je nestao legendarni šišmiš logo na žutoj podlozi?
Svidjelo mi se kako je integrisan lik Harvey Denta aka Two-Facea u film, ali to ćete sami morati pogledati…vraćam se na Heatha.
Ne želim da ovo bude recenzija filma, niti da vam pametujem o filmu, a pogotovo cilj ovoga (znam da su neki odmah na to pomislili jer film ima ocjenu 9.4/10 na IMDB-u + svi ga hvale) nije da budem kontraš svim ljudima, ali meni je ovaj Batman – premoderni blockbuster.
Heath je genijalan glumac, ali u po meni sterilnoj sredini bez daha stripovske atmosfere, mistike i tame, Joker kako god dobar (u negativnom smislu) bio, izgleda mi – šablonski, a da me fanovi metala razumiju – izgleda mi apsolutno SLIPKNOTOVSKI. Možda je to moj problem što sam pregledao previše remakea (ja ovaj film na jedan određeni način smatram remakeom prvog djela), pa sam tačno izgradio osjećaj da znam kako će novo-stari likovi izgledati, ali vjerovali vi meni ili ne – tačno sam znao kako će Heath odigrati ulogu, znao sam kakvu će masku imati (razmrljano = poremećeno = moderno) i samim tim – 90% očekivanja su mi već bila otišla u vodu.
Proletih sad tekst i shvatih da nisam napisao ama baš skoro nijedan pozitivan aspekt filma. Sad, ako ste očekivali nešto pozitivno o filmu, radije nemojmo. Idem do kraja skoro pa totalno negativno, da me zamrze svi fanovi Šišmiša. Mislim da će me Džemal Bijedić iz The Aebyssa, inače pasionirani ljubitelj Spawna, Supermana i sličnih junaka (čuo sam da je bio na premijeri Batmana i da se žalio što nema više Batmana u filmu…hihi, metal trač) ubiti kad me vidi…
Zadnjih dvadeset minuta filma je najnevjerovatnije preseravanje koje sam prije očekivao u nekom promotivnom spotu Johna McCaina nego u filmu o Mračnom Vitezu. Ako na Googleu ukucate riječi/fraze: family, friends, patience, good will, god bless america, 20 most shitty movie minutes of 2008 – izat će vam kraj ovog filma. Toliko sterilnog sranja i govana nabacanih na hrpu, momenata koje smo svi dosad vidjeli – nisam mogao da vjerujem da si je to Nolan dopustio. Uz to, kraj koji ne uključuje finalno rješenje priče o Jokeru – kakav je to kraj? Izvinjavam se na spoileru, ali završiti film u kojem je centralni lik ostao da visi naopako na žici…i šta je uradio? Otišao na kafu? Slagao Lego kockice? Pridružio se cirkusu?
Jackov Joker je bio totalno ludi sadista i luđak, koji je u provociranju i manijakalnom izluđivanju uživao više nego u ubijanju, i kvragu – imao je stila (sjetimo se malog pištoljčića sa dugom cijevi ili poklona za mlađahnu Kim Basinger u vidu trulog cvijeća…). Ledgerov Joker je za mene našminkani terorista sa poremećenim anarhističkim idejama. Jack Nicholson je Carcass. Heath Ledger je Arch Enemy. Oba odlična benda, jako povezana vezama, ali ipak…jedno će valjati jednoj grupi, drugo drugoj. Moguće čak da ste jedan od onih kojima će valjati oboje. Sretni vi.
Ja na novog Batmana i novog Jokera ću već sutra ujutro zaboraviti. Ali zato sam kod sebe vidio u videoteci prva dva Batmana sa dodacima na DVD-u, e to bi se već moglo nabaviti. Keatona i Jacksone (a i ti, Danny Pingvinčiću), pripremite se!!!
Epilog: Strogo vam preporučujem da pogledate novog Batmana, zanemarite moja trabunjanja koja nastaju na osnovu toga da se ja nikako ne mogu oprostiti od osamdesetih, stripova i neke old school atmosfere. Znam da bi mom djetetu (da ga sad imam) zakletva bio Bale i Heath, kao štu su i meni Keaton i Nicholson bili i ostali.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
