Sa sada već kultnim izdanjima “Ass Cobra” i “Scandinavian Leather”, norveški Turbonegro je ostavio neizbrisiv trag na muzičkoj sceni. Iako podržani od strane hiljade pripadnika Turbojugenda, njihovog fan kluba koji je idejno odgovor na Kissovu Armiju, karijera grupe je fragmentirana problemima i prekidima djelovanja koji se uglavnom pripisuju frontmenu Hansu-Eriku Dyviku Husbyiju, poznatijem kao Hank Von Helvete.
Hank Von Helvete je 2010. godine napustio Turbonegro koji je nastavio postojanje sa novim pjevačem na čelu. Hankov zamjenik, Tony Sylvester, nikad nije prihvaćen u potpunosti od strane publike, ne zato što je loš frontmen, već što je Hank Von Helvete bio savršen u svojoj ulozi.
Nakon Turbonegra, Hank je pokušao pronaći sebe u Scientologiji, riješio se heroinske ovisnosti kroz Narconon program, glumio je u mjuziklima i pjevao duete koji su osvajali top liste u Norveškoj… bavio se svim, osim rock’n’rollom u koji se odlučio vratiti nakon osmogodišnje pauze.
Sony Music i Century Media će 2. novembra objaviti Hankov prvi solo album “Egomania”, a portal TV1.ba je objavio ekskluzivni intervju sa Hankom u kojem su se dotakli njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Jesi li pronašao sve banane (HVH spominje banane u svakom javnom istupu otkako se vratio na scenu, op.a.) koje si tražio?
Još uvijek tražim. Znam da ima još banana koje trebam pronaći.
Čemu promjena imena? Bio si Hank Von Helvete, sada si Hank Von Hell.
To je neka vrsta uskrsnuća. Vratio sam se obučen u bijelo, čudnog izgleda. Htio sam poručiti da sam sad to ja, ja sam Hank Von Hell, ovo je album “Egomania” i njega je snimio Hank Von Hell. Također, samo Evropljani u zemljama sjevera koriste riječ helvete (pakao, op.a.). Ostatak svijeta koristi riječ hell.
I mi u Bosni i Hercegovini dobro znamo šta je helvete.
Upravo tako. Mnogi prijatelji, braća i sestre iz bivših jugoslavenskih republika došli su u Norvešku kao izbjeglice za vrijeme rata, tako da mi i vi dijelimo istu strast za životom.
Kada sam čuo pjesmu „Fire“ grupe Mustasch na kojoj si gostovao, rekao sam sebi – Hank zvuči gladno. Da li je ideja o snimanju solo albuma bila stvar trenutka, nekog određenog ili se ideja kuhala već neko vrijeme?
Ja sam zapravo namamljen da ovo uradim baš tom pjesmom! To je veoma čudna priča. A.W. Nine, koji je zapravo producent Mustascheovog albuma “Silent Killer”, on je producirao i album „Egomania“ sa mnom. On me nazvao i pitao želim li doći u studio i pokušati pjevati kao gost-vokal na pjesmi “Fire”. Rekao sam mu da nisam u rocku već godinama i da ne znam da li sam u stanju to uraditi. Ipak, otišao sam i otpjevao. Shvatio sam da sam se odlično zabavio. Tri sedmice kasnije, on me nazvao i rekao da me tražio nekoliko mjeseci, pokušavajući saznati šta se dešava sa mnom. Onda mi je ponudio da uradim album za kuću Sony Music. Tada je Hank Von Hell došao u moju glavu, a Hank-Erik je nestao. I Hank Von Hell je rekao: „Jeb’o te, vrijeme je. Vrijeme je da ovo uradimo.“
Na albumu su ti se pridružila četvorica mladića koja odlično rade svoj posao. Ko su oni, kako si sastavio svoj novi bend?
Da budem iskren, oni su plaćenici koji su unajmljeni zbog njihovih različitih vještina i seksipila. Solo gitarista Cat Casino je pisao pjesme zajedno sa mnom, A.W. Nine ih je producirao. Onda smo pronašli bubnjara Dead Said Freda koji je bio najbeskompromisniji bubnjar dostupan na tržištu. Jean Genus je veoma profinjen bas gitarista. Trojica su Šveđani, iako iskreno – Jean Genus je Francuz zarobljen u tijelu švedskog muškarca, tako da je on čudak. Stalno govori u-la-la, iako je zapravo Šveđanin. Drugi gitarista Major Sam je Norvežanin kojeg je Ihsahn iz Emperora naučio svirati gitaru, kada je Major Sam bio dijete. Svake sedmice Major Sam bi išao do Ihsahna i učio svirati gitaru. Poznajem ga godinama, i nije bilo druge nego da ga pozovem da mi se pridruži.
Na albumu je osjetna duhovitost po kojoj te poznajemo, ali i poprilična tama, protkana sa jako mnogo ličnih trenutaka. Koja od ovih pjesama je ponajviše Hank?
Iako se album zove “Egomania” i pjesme sadrže moju tamu, u istima je također sadržan i moj način da preživim tamu, uz puno ironije i humora. Ovo nije album o meni, već o slušatelju. Upravo zato ne pokušavam objašnjavati album, svaki slušatelj treba poslušati album i povezati pjesme sa vlastitim životima, ne sa mojim.

Trik je u tome da možeš biti bilo ko. Život je težak, sve što možeš je drmati dupe, slijediti Veliku Bananu na nebu i smijati se demonima koji se kriju unutar tebe. To treba biti tvoj život kada ga sagledaš na kraju.
Jedan si od najlegendarnijih frontmena rock’n’rolla i vraćaš se kao solo umjetnik nakon mnogo godina pauze. Da li ti vlastito nasljedstvo predstavlja pritisak sada kada se vraćaš kao solo umjetnik?
Zapravo… potpuno sam uvjeren u kvalitet muzike koju sam snimio, ali nisam očekivao ljubav koja joj je pružena. Ovo je kompliment za sve ljubitelje moje muzike. Dobrodošlica koju su mi pružili nakon povratka tako dira u srce. Želim se zahvaliti svima, pogotovo vama u Bosni i Hercegovini i Balkanu, svima po svijetu, ne samo onima koji znaju za moj rad godinama. Sad kad sam se vratio i doživio ovakvu ljubav, osjećam se veoma samopouzdano i dobrodošlo.
Kada već pričamo o osjećajima… Mnogi su fanovi, poslušavši prva tri singla, zaključili da oni zvuče kao ‘povratak pravog Turbonegra’. Misliš li da je to možda pregrubo prema tvojim bivšim kolegama?
Ideja ovog albuma je bila da se snimi rock’n’roll album na način na koji ga ja želim snimiti. Dobio sam priliku da to uradim. Turbonegro je nastavio sjajno bez mene, snimili su zaista odlične albume. Mislim da nije potrebno vezati ovo za Turbonegro, već za rock’n’roll u cjelini. Moj cilj je bio povratak dobrog starog rock’n’roll drmoguza na kojem sam i ja odrastao. Postoji još mnogo referenci na druge rock’n’roll bendove na ovom albumu. Nikad nisam imao namjeru napisati novi Turbonegro album, već svoj solo materijal. I mislim da sam u tome uspio.
Jesu li članovi Turbonegra imali priliku poslušati album?
Najvjerovatnije su čuli singlove. Znam da su izjavljivali da u potpunosti podržavaju moj povratak. Jako sam sretan zbog toga. Mislim da im ide jako dobro sa njihovim novim pjevačem. Ima mjesta za sve one koji žele razvaljivati i svirati dobri, stari rock’n’roll.

Jesi li ikad razmislio o tome da radiš turneju sa Turbonegrom, ali kao solo izvođač? Hank i Turbonegro zasebno?
To pitanje se nikad nije postavilo. Rock’n’Roll je zapravo izmišljen od strane Velike Banane na nebu, pa je zapravo sve moguće. Samo pitajte Axla Rosea.
Turbojugend je veliki dio kulture Turbonegra. Da li si razmišljao o pokretanju takvog pokreta ili bi to prepustio ljubiteljima svoje muzike?
Nisam mislio o tome. Turbojugend je fan club Turbonegra koji se razvio u zaseban entitet. To je cool, ali nisam razmišljao o pokretanju paralelnog fan cluba. To bi bilo kao da pokušavaš staviti točkove na bananu. Oduzimalo bi previše vremena i bilo, na kraju krajeva, besmisleno. Zahvalan sam za sve fanove, odakle god da dolaze. Svi bi trebali slušati rock’n’roll.
Imao si probleme sa ovisnošću o narkoticima, otvoreno si o tome govorio. Kakvo je stanje danas, da li imaš zaštitne mehanizme sada kada se vraćaš u ovu vrstu biznisa?
Štiti me policija Velike Banane.
Kada si izašao iz Turbonegra, snimio si jedan album sa supergrupom Doctor Midnight And The Mercy Cult. Za razliku od jako mnogo drugih ljudi, meni se ta kombinacija jako svidjela. Zašto samo jedan album? Je li to bila osnovna ideja?
Bio je to eksperiment. Bilo je zabavno, ta ideja pripada tom vremenu. Meni je bilo super što sam se oprobao u drugačijoj vrsti rock’n’rolla. Nismo imali neke dugoročne planove. Željeli smo snimiti taj jedan album, odsvirati nekoliko koncerata i to je bilo to.
Neki novi planovi o kojima bi trebali znati sve?
Iduća godina će biti interesantna. To ti mogu reći. Ne mogu otkrivati više. Mogu samo reći da su svi fanovi sa Balkana veoma visoko u mom srcu i umu, to je sigurno.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!