Sablasno bijelo lice okupano crvenim svjetlom je moja prva uspomena na Halloween. Fanatici će znati da se ne radi o prvom filmu, remek-djelu Johna Carpentera koje je pokrenulo lavinu, već direktnom nastavku u kojem Michael Myers masakrira sve nesretnice i nesretnike koji su se zadesili u noćnoj smjeni bolnice u koju je smještena Laurie Strode. U tom dijelu saznali smo da je Laurie Strode sestra Michaela Myersa, posvojena nakon ubistava.
Noć vještica Davida Gordona Greena, Jeffa Fradleya i Dannyija McBridea u potpunosti ignoriše nastavke i stvoreni univerzum, već se nastavlja na originalni film, sa četrdeset godina razmaka. Trojac poznat po komedijama je tim potezom zaštitio sebe od vojske fanova koji traže dlaku u jajetu, uspoređuju vremenske razmake, linije i konekcije. Priča je generalno dobro poznata, pitanje je samo da li je neko dovoljno sposoban i poznato ispričati na nov, zanimljiv i privlačan način.
Četrdeset godina nakon noći koja je Haddonfield urezala kuhinjskim nožem na krvavu mapu američkog masakra, Michael Myers je zatvoren u sanatoriju Smith’s Grove. Njegov novi doktor je Ranbir Sartain (Nihat Haluk Bilginer), nasljednik Sama Loomisa kojeg su u serijalu igrali Donald Pleasance i Malcolm McDowell. Film počinje poprilično šlampavo, sa naivnim scenama u kojima dvoje podcastera imaju mogućnost da uđu u visokočuvanu instituciju i izazivaju pomahnitalog ubicu zavezanog za kamen usred dvorišta tako što će mu mahati bijelom maskom iza leđa. Na svu sreću, film veoma brzo ostavi takve vrste budalaština iza sebe i krene u pravom smjeru.
Laurie Strode (Jamie Lee Curtis) je glavna protagonistkinja filma. Sa dva propala braka iza sebe i uništenim odnosima sa kćerkom i unukom, Laurie je žrtva posttraumatskog poremećaja. Njen život je serija treninga i priprema za povratak Michaela Myersa. Bespomoćnost Laurie Strode zamijenjena je čvrstoćom koja proizilazi iz eksplozivne kombinacije paranoje, straha i želje za osvetom, što Laurie čini stvarnom, ne jednodimenionalnom plastičnom heroinom.
Curtis je u filmu energična i dominantna vodilja radnje. Zanimljivost u pristupu novog scenarističkog trojstva je da je ideja finalne djevojke uzeta, rasformirana i sastavljena u skladu sa godinama junakinje. Kako je Laurie kao tinejdžerka i finalna djevojka trebala biti djevica koja ne pije, ne puši i ne drogira se da bi preživjela, u novom djelu Curtis je radila/radi sve to, ali ima iza sebe dovoljno godina i iskustva da zna kontrolisati sve svoje demone, ma koliko se to netačnim činilo s vremena na vrijeme.
James Jude Courtney i Nick Castle igraju ulogu Michaela Myersa vjerodostojno. Njihov govor tijela je jedini način komunikacije sa publikom i isti je izveden i snimljen sa mnogo ljubavi, gdje je naglašena specifična neprirodnost Myersovog kretanja. Myers ni ovaj put ne trči, nema nagle pokrete, pa ipak izgleda sposobniji od svih svojih žrtava, kao da lebdi iznad tla i čita misli.
Otac i sin Carpenter, John i Cody, udružili su se sa Danielom Davisom (kojem je John kum) i kreirali soundtrack kojim se više-manje igralo na sigurno, sa atmosferičnim dionicama i remixima originalnih tema. Ove muzičke sekvence se lijepo pretapaju sa Gordonovim kadrovima koji u većini slučajeva poprilično vjerno simuliraju Carpenterov stil, igrom svjetla i tame. I Gordon ne ide na neviđeno, pa jako mnogo kadrova podsjeća na originalni film.
Novi Halloween uradak pati od dvije bolesti. Prva je nemogućnost režisera da film u potpunosti smjesti na mjesto i u vrijeme. Iako smo sasvim svjesni činjenice da je vrijeme radnje u 2018. godini, scene sa srednjoškolcima nikako ne odaju dojam da se radi o razularenim monstrumima navučenim na socijalne mreže i ostale poroke današnjice. Moda, muzika i replike više pristaju generaciji koja je srednju školu završavala devedesetih nego klincima današnjeg doba, što ostavlja osjećaj nepotpunosti koji film prati sve vrijeme.
Druga je humanizacija lika Michaela Myersa. Sa izbrisanim historijatom i samo temom originalnog filma kao predloškom, Green je mogao učiniti mnogo više i vratiti Myersa u dimenziju mita, neobjašnjivog zla. Nažalost, Green se pridružio nizu režisera koji nemaju strpljenje i tempo koji krasi Carpentera, pa je Michael u facu puno više no što bi trebao biti. Ipak, i sa svim greškama, ova inkarnacija je bliska originalnoj ideji i miljama daleko od Zombiejeve remake blasfemije.
Halloween Davida Gordona Greena je zapravo minuciozan fan film. Dovoljno smo sretni da smo dočekali ponovno okupljanje ekipe iz 1978. godine, iste one ekipe koja je niskobudžetnim filmom o ubici dadilja promijenila svijet horor kinematografije zauvijek. Ta ekipa se, vođena nekim novim klincima, nije zanijela, već su sa mnogo pažnje pristupili svetom gralu slashera i odali počast na najbolji mogući način.
Procjenjivati da li je ovo najbolji nastavak Noći vještica bilo bi isprazno. Ipak, Halloween se bez problema može nazvati ponajboljim primjerom slashera u 21. vijeku, uspješnom modernizacijom ideje koja jednostavno ne može dati više od sebe.
Halloween | 2018
Režija/scenario: David Gordon Green / Danny McBride / Jeff Fradley | Zemlja porijekla: SAD
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
