KO: Sofy Mayor, Them Frequencies
KAD: 1.3.2013.
GDJE: Klub AG
Iako bi po nekoj logici (ali ko sam ja govorim šta je logično, a šta ne?) pred najveći domaći heavy metal festival organizatori trebali pomalo ohanuti sa koncertnim aktivnostima, već godinama smo uvjereni u potpuno suprotno: svake godine se baš oko datuma Sarajevo Metal Festa izorganizuje najveći broj koncerata. Koliko je to dobro, a koliko loše, napominjem opet – nije moje da analiziram.
Sinoć su u Sarajevu gostovali francuski Sofy Mayor i bugarski Them Frequencies. Bez potrebne analize, lako je bilo uvidjeti da u Sarajevu ili ne prolaze noviteti i drugačiji zvuk (dobro, to smo već magistrirali) ili da je ovo još jedan one too many koncert. Sad, poenta je u tome što ovaj koncert NIKAKO ne može biti kap koja je prelila čašu jer jučer nismo svjedočili samo dobroj svirci, već i drugačijoj svirci, pomjerenoj izvan klasičnog okvira death/core/breed bendova koje nam redovno serviraju dragi nam organizatori.
Prvi se na binu popeo bugarski Them Frequencies koji je malo prije ove turneje izdao svoj debitantski uradak “The Great Wave-Off” koji su predstavili i sarajevskoj publici. Njihov zvuk, po riječima članova benda, kreće se u domeni post-metal i math utjecaja, a kako ja nisam osoba koja je spremna kategorizirati bendove, reći ću da je njihova muzika uistinu nepredvidiva, poprilično haotična i nervozna; nešto što je očigledno fino sjelo ljudima koji vole ovu vrstu muzike, ali ako niste jedan od ljubitelja ovakvog zvuka, želudac vas je vrlo lako mogao zaboliti od konstantnog mijenjanja ritma i eksperimenta. Na stranu lične preference ljubitelja muzike našem srcu drage, Them Frequencies je strašno usviran bend koji ono što radi svira najbolje što zna, a to najbolje je dovoljno dobro da bend ispratiš do samog kraja. Ono što je meni čudno je činjenica da se Them Frequencies danima prije koncerta hvaljen i uzdizan na Facebooku i forumima, a na koncertu smo imali priliku da vidimo osam ljudi ispred benda za vrijeme koncerta. Od tih osam, jedan sam ja koji ovu muziku ne slušam aktivno. Dakle, sedam. OK, šta je sa ostalim ljubiteljima matha i proga, svima vama koji vazite i hvatate vazduh i zamahe punim plućima kada mi se treba pojasniti da rock’n’roll evoluira? Gdje ste VI?
Nakon njih na binu se penje francuski trio Sofy Mayor, glavni razlog i mog dolaska na koncert. Sa ubjedljivo najvećim parom pojačala koji su postavljeni na binu AG-a (možda je nekad i bilo većih, ali sjećanje me trenutno ne služi, nisam popio prvu kafu), Sofy Mayor je već sa prvim riffom napravio opći cirkus koji publika nije ispratila skakanjem i divljanjem, već hipnotizirajućim njihanjem uz nekoliko headbangera koji su lomili vratove. Sofy Mayor je strašna sila, po meni neopisiva muzika u čijoj je suštini najvažniji zvuk i glasnoća koji hipnotiziraju. Trio funkcioniše kao ogromni sludge/noise buldožder koji bez pardona ide naprijed i gazi i satire i melje i ravna sve pred sobom. U jednom trenutku basisti se iskopčao kabl iz pojačala. Kada se ponovo ukopčao u ogromnog Ampega i opalio, želudac mi je poskočio, a uši su doživjele instant-orgazam. Ko mi još jednom kaže da moderna tehnologija omogućava da imaš masivan zvuk bez zida pojačala, duguje mi gajbu pive, to je porez na glupost. Zna se šta je sila, a šta su djeca mila.
I tresla se brda, rodio se miš, zaključak je postavljen nakon jučerašnje svirke. Brda su se tresla od Ampega i Marshalla i sjajnog koncerta, a raznorazni miševi ostaju FB metalci i komentatori.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!