KO: Madball, Kontra
KAD: 6.7.2011.
GDJE: Amfiteatar Doma mladih, Sarajevo
Jedna od zahtjevnijih misija u redakciji ISK Webzinea: kako riječima opisati savršenstvo događaja kojem je svjedočio prepuni Amfiteatar Doma mladih šestog jula ove godine. Uvijek sam pokušavao da uprkos činjenici da sam aktivni član kolektiva BHxHC Bookinga i SMF Promotionsa držim jednu kulturnu, objektivnu distancu pri opisu dešavanja događaja u našoj organizaciji, ali ovaj put, biti ću bezobrazno pristrasan i iskren i reći da sam ponosan na dragulj u našoj kruni organizacije – koncert američkih hardcore veterana, benda Madball.
Oni koji su bili, znaju da su svi opisi apsolutno bespotrebni, a oni koji nisu bili – po prvi put zaista smatram da ste propustili jako, jako veliku stvar i žao mi je što niste bili.
Dernek je počeo već petnaestak minuta iza sedamnaest stvari u caffe baru “Meeting Point” gdje je bila organizirana press konferencija za novinare i druženje članova benda Madball sa ljubiteljima njihove muzike. Oko četrdesetak ljudi se pojavilo na ovom druženju uz omaleni broj novinara, a članovi benda Madball vrijedno su i bez ikakve muke potpisivali autograme na svoje fotografije, majice prisutnih, press akreditacije, tj. na sve površine koje su im bile ponuđene, a marker je mogao ostaviti trag. Svi prisutni su imali priliku da porazgovaraju sa članovima Madballa, da se slikaju koliko god puta su to željeli i da jednostavno uživaju u prijateljskom odnosu kojeg su članovi izgradili prema bh korerima, pankerima i rock’n’rollerima svih vrsta.
Premotajmo traku unaprijed sve do nekih devet sati uvečer kada je sarajevska Kontra izašla na binu u Amfiteatru Doma mladih koji se počeo lagano popunjavati, doduše najvećim dijelom po stepenastom području Amfiteatra. Kontra zna svoj posao, i iako ih je dočekao omanji broj istinskih ljubitelja njihove muzike (njih dvadesetak), svi su se sjajno zabavili, a momci iz Kontre nisu gubili vrijeme, nego su šibali jednu za drugom bez ikakvih prevelikih stanki. Muki, vokal Kontre, u više navrata je ponovio kako su napokon BHxHC Booking i SMF Promotions uspjeli u namjerama i kako je zaista napokon Madball u Sarajevu što je publika dočekala sa oduševljenjem. Stajao sam sa strane i posmatrao nastup i pitao sam se da li je moguće da bend kakav je Kontra svira pred polupraznim Amfiteatrom Doma mladih. No koliko god Kontra bila velika i draga mome srcu, oni su zaista još uvijek jedan sjajan, ali underground bend koji je pokazao da nije važno pred koliko ljudi sviraš – važno je kako odsviraš.
U reportima nemam običaj da pišem o stvarima koje se dešavaju iza bine jer znam da 98% ljudi nema šanse da ode iza bine i posvjedoči da su moje riječi istinite, tj. da su one zaista odraz dešavanja iza bine, ali kad je ovaj koncert u pitanju, moram jednostavno spomenuti nekoliko stvari. Kontra je završila svoj nastup nakon četrdeset ili pedeset minuta i sišli su sa bine, preuzeo sam Slavenovu gitaru i krenuo sa njom iza bine, u backstage u kojem su sjedili i Madball i Kontra zajedno (dokaz koliko je Madball neopterećen i koliko zapravo nemaju stav zvijezda – a u isto vrijeme su ogroman bend). Dok su Madballovi tehničari čistili i pripremali binu za izlazak zvijezda večeri (ako su vam se njihovi tehničari učinili poznatima, niste ludi – njihovu ekipu su činili članovi holandskog benda Born From Pain koji su održali dva sjajna koncerta u Sarajevu i po njihovim riječima, dolaze na treći početkom iduće godine!), ja sam sjedio zavaljen u fotelju na spratu Doma mladih i pričao sa Hoyom, basistom Madballa. Kada smo bili obaviješteni da je vrijeme da Madball izađe na binu, u liftu do prizemlja našli smo se Hoya Roc, Freddy Madball, Rob, menadžer turneje (i vokal benda Born From Pain) i ja. Spuštamo se u liftu i čujemo intro – temu iz filma Terminator i kako prilazimo hodnikom do izlaska na binu, žamor ljudi postaje sve jači i jači, vrištanje na sve strane.
Hoya provjerava svoj bežični odašiljač zakačen za pojas na bas gitari, gitarista Mitts razgibava svoje koljeno koje je bilo van svake funkcije (prisutni su mogli primjetiti kako se Mitts ne miče puno na bini – uništeno mu je i koljeno i članak!), a Freddy me vuče za rukav i pita kako se kaže “Sarajevo” na bosanskom. Ja mu govorim da se kaže isto kao i na engleskom, ali on negira moje tvrdnje i govori da neće da kaže “SA-RA-JE-VOU” jer je to američki naglasak, želi reći “Sarajevo” na naglasku lokalnog stanovništva.
Sekunde prije izlaska na binu, meni srce lupa, žamor publike je glasniji i glasniji, sada se mjeri u minimum stotinu decibela, a ja objašnjavam Freddyiju Madballu kako da kaže Sarajevo i dodajem mu da ako je već toliko odlučan da kaže “Sarajevo” ispravno, onda bi najbolje bilo da se publici obrati sa klasičnim žargonskim pozdravom – vozdra, Rajvosa!
Freddy se oduševljava idejom i sve do izlaska na binu, što je trajalo otprilike nekih pola minute, Freddy boksa sa sjenama i skakuće i ponavlja skoro pa savršenim naglaskom vozdra Rajvosa, vozdra Rajvosa, a meni srce lupa ko malom djetetu – učim Freddyija Madballa da pozdravi moj grad žargonskim pozdravom.
Bend izlazi na binu i nastaje opća havarija, a Freddyijevo i moje vozdra, Rajvosa! čuo je neznatan broj ljudi koji su taj potez pozdravili urlicima. Ja sam čuo. To mi je najvažnije, a srce samo što nije eksplodiralo.
Opisivati koncert Madballa i energiju koju bend odašilje prema publici, a publika vraća u trostrukim dozama je uzaludan posao. Od stage divinga, crowd surfinga, skakanja i šutke koja nije stala do horskog pjevanja pjesama koje su se nizale od prvog albuma pa sve do posljednjeg pod nazivom “Empire”, Madball je počastio Sarajevo i pjesmama koje inače ne sviraju na ovoj turneji – čak sa četiri ili pet pjesama koje neće svirati nigdje. Poslije koncerta uslijedilo je i priznanje da bi bend svirao još da je stari bubnjar sa njima, no na ovoj turneji im za bubnjevima sjedi bubnjar benda Born From Pain Igor Wouters.
Ono što je oduševilo mene, a vjerujem i dosta prisutnih je činjenica što je Freddy zahvalio i ljudima iz drugih gradova koji su došli na svirku u Sarajevo. To mi je bilo baš drago čuti jer mi je uvijek bilo glupo kada odem na koncert nekog benda u neki drugi grad i državu, a bend se ponaša kao da je publika homogena masa ljudi iz tri gradska kvarta.
Sat i pol skakanja, lomljenja, treskanja i opšteg veselja prošlo je u roku treptaja oka, a bend je kasnije izjavio da im je ova svirka jedna od najdražih koje su ikada uradili – prvo što nisu očekivali ništa (tj. nisu znali šta da očekuju) od Bosne i Hercegovine, drugo što su smatrali da će doći neznatan broj ljudi jer je svirka bila organizirana u srijedu, usred radne sedmice, a ono što su dobili je ogromna ljubav i poštovanje bh publike. U razgovoru sa Hoyom, Mittsom i Freddyijem, sva trojica su obećali da će se vratiti što prije budu mogli u Sarajevo, ali da će i proširiti dobar glas o Sarajevu kao o mjestu gostoprimstva i divnih ljudi. Na rečenicu Freddyija u kojoj je ovaj poslije koncerta izjavio da mora burazu i raji (a mislio je na Agnostic Front i Sick of It All) reći da dođu svirati u Sarajevo što prije, Hoya je uz osmijeh dodao “Your career ain’t worth shit if ya don’t play Sarajevo, man!”
Ne znam za Vas, ali ja vjerujem Hoyi. BHxHC Booking i SMF Promotions su se ponovo pokazali kao vrhunski poznavatelji svog posla i profesionalci koji su krenuli iz klubova kakvi su FIS Bock i AG, a sada nose ime koje znači kvalitet i pouzdanost. A ni to sve ne bi bilo moguće bez zaista sjajne, vjerne publike koja je pomogla nama da se osjećamo ponosni i Madballu da nikada ne zaboravi Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.
Odmorite se malo u julu i augustu, posjetite ljetni festival po svom izboru, a u septembru… u septembru SPEKTAKL! ;)
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!