KO: Hellride, Putrid Blood, Corbansick
KAD: 28.2.2012.
GDJE: Klub Cinemas (bivša Sloga)
Umjesto da se bavim pametnijim stvarima kao što su odmor i pakovanje stvari jer sutra počinjem polu-nezavisni život sa svojom dragom u funkciji podstanara, ja pišem report za svirku. I neka! Bi dobra svirka i zaslužuje da se napiše riječ-dvije o istoj.
Hellride, sarajevski bend koji je neto nakon što je jedan od osnivača Mirza Ćorić dao intervju za ISK Webzine odlučio da se riješi bilo kakvih žanrovskih oznaka i da se jednostavno nazove heavy metal bendom, jučer se predstavio sarajevskoj publici u klubu Sloga (mrsko oficijelno ime Cinemas ne pišem jer ga ne volim). Podršku im je pružio šidski Putrid Blood i sarajevski Corbansick.
Možda malo čudna odluka da se prva svirka održi u većem prostoru, no Hellride je želio da se sve odigra na najbolji mogući način, te da se bend predstavi ne samo muzički, već i vizuelno moćno, na bini. BHxHC Booking i SMF Promotions su klasično dobro odradili svoj posao.
Prvi je na binu izašao sarajevski Corbansick koji je imao tu nesreću da nastupi pred polu-praznom Slogom, a i ono malo trenutno prisutnih očigledno nije bilo vidno zainteresirano za nastup Corbansicka koji je bio ni više ni manje nego sjajan, emotivno napucan i hirurški precizno izveden. Corbansick je počeo da eksperimentiše na višem nivou sa svojim muzičkim izražajem, te su se malo odaljili od klasičnog Corbansicka što je za pohvalu i iako nove pjesme (ruku na srce, nisam siguran koliko je novih izvedeno, znam da su mi neke bile nepoznate, zato i pišem – nove) bez problema prolaze sve testove žive izvedbe, ipak su mi one starije još uvijek najdraže. Moguće da je stvar navike. Sačekat ćemo, pa vidjeti šta će budućnost donijeti.
Šidski Putrid Blood je okarakterisan kao bend koji bolje svira Slayerove pjesme nego Slayer. I iako je ta konstatacija tačna, što se savršeno čulo na odjavnoj obradi Slayera “War Ensemble”, i autorske stvari benda, neke nove, a većinom sa EP-ja (demoa) “Fire At Will” su žestoko raspucale, u trenutku njihove svirke, malo življu i malo brojniju publiku. Bendu zaista svaka čast, odavno nisam čuo usviraniji thrash metal / hardcore bend koji je očigledno uživao svaku minutu svog nastupa. Potpisniku ovih redova posvećena je jedina pjesma benda na našem jeziku “Pokvaren do Srži”, čija je urnebesna snaga izbijala istom jačinom kao i sa CD-a.
Nakon silaska Putrid Blooda sa bine, svjetla se gase i uvodni segment se razlaže preko razglasa… turiranje motora, gitara i glas čine intro sekvencu koju je Hellride specijalno pripremio i koja je natjerala ljude da počnu urlikati prije nego što su članovi benda i izašli na binu. Prvi se na bini pojavljuje Mirza Ćorić, a za njim dolazi i ostatak ekipe koji koncert otvaraju sa pjesmom “5 Years”, prvim pravim singlom benda Hellride. Dvadesetak sekundi od početka koncerta, na binu iskače (bukvalno!) Perica Bruić, vokal koji posuđuje glasnice i bendu Arhe. I tu počinje sjajna svirka gdje se vidi šta je Hellride godinu i kusur radio u podrumu. Fascinantno je bilo gledati hrabrost mladog benda kojem je prva svirka da obradi legende kao što su Black Sabbath (“Sabbath Bloody Sabbath”) ili Danziga (“She Rides”), ali još je fascinantnija činjenica da nema pada u kvaliteti između autorskih pjesama i obrada i da su sve pjesme savršeno dobro primljene od strane publike.
Na obradi Black Label Societyija “Suicide Messiah” na mikrofonu i megafonu bendu se pridružio Ensar, vokal Corbansicka, dok je na obradi Danziga “She Rides” na bend izašla maskirana dama u crnoj pripijenoj haljinici koja je izvela lagani, nonšalantni ples za sve prisutne i definitivno osvojila poglede mnogih, ali i stupidne komentare kao što su vidi kurve, ko je jebe u bendu. Određeni ljudi očigledno ne mogu da shvate da je rock’n’roll show i posao i da se osobe, svirale u bendu, pjevale u bendu ili plesale na bini jednostavno ne moraju degradirati ni na koji način da bi se posao odradio. Ovo je show. Jedina razlika je u tome što se negdje u svijetu nekom Hellrideu i nekoj dami u crnoj masno plaća za nastup dok je svirka u našoj situaciji ekvivalent terminu fudbala.
Možda najslabiji dio koncerta je intermezzo na samoj sredini gdje su na bini ostali samo Mirza Ćorić i Perica Bruić. Ne idejno, naravno – sama ideja je sjajna i funkcioniše na velikim koncertima bez problema, ali bilo je povremenog gubljenja što je onako malo srozalo sliku, ali hrabrost koju je bend idejno pokazao, a Mirza i Perica izveli, to rijetko koji naš bend može i smije.
Sve u svemu, prvi nastup Hellridea prošao je u odličnoj atmosferu uz odličnu podršku bendova i solidnu do prosječnu podršku publike. Da zaključimo priču o Hellrideu, unatoč nekoliko momenata gubljenja na bini, dokazali su da su zanimljiv bend koji u budućnosti može pružiti puno. Prvi se mačići bacaju u vodu u zavezanoj vreći, a ja vjerujem da će sve sitne, zanemarive greškice bend ispraviti već na svom nastupu na Sarajevo Metal Festu 2012.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
