Švedski Ghost je primjer fantastičnog rock’n’roll proizvoda. Pojavili su se u pravom trenutku, jašući pravi ritam i prateći oscilacije na svjetskoj rock’n’roll sceni. Nudeći probavljivu retro priču muzički su zadovoljili i ljubitelje opuštenijeg, nazovimo ga, nenasilnog rock’n’rolla, a idejno i stilski čak i najzadrtije metalce koji se površno zanimaju za ideje koje Ghost predstavlja. Način na koji su pomireni Mercyful Fate i ABBA je jedno od genijalnijih muzičkih rješenja.
I dok je debitantsko ostvarenje “Opus Eponymous” bio neočekivano moderno rock’n’roll remek djelo, nasljednik “Infesstisumam” opravdao je moje sumnje izazvane pretjeranom medijskom kampanjom. U pitanju je bio dosadnjikav, nezanimljiv album sa možda dvije do tri iznadprosječne pjesme. Interesovanje za grupom opalo mi je odmah po izdavanju “Infestissumama”; miješanje Davea Grohla kojeg izuzetno cijenim kao muzičara na EP izdanju “If You Have Ghost” rezultiralo je neočekivanom reakcijom. Grupa koja je trebala biti zabavna, ali i misteriozna – eksponirana, ali zakukuljena u idejama tajnovitosti završila je kao billboard satanističkih ideja i imidža, nezanimljiva i meni potpuno strana i odvojena od one prve ideje.
Treći album odlučio sam poslušati po službenoj dužnosti kao urednik, ali i poprilično zainteresiran nakon što sam čuo singl “Cirice”. “Cirice” je fantastičan izbor singla – minuciozno aranžirana pjesma više je pop nego metal, ali dovoljno mračna i opskurna upravo zahvaljujući tekstu koji bježi od dosadnijih klišeja. “Cirice” je hit za radijske stanice, kolektivna koncertna pjevanja, zavodljiv po svim aršinima. Da ga lansirate dvadeset ili trideset godina kasnije, svirao bi u trenucima ritualnih samoubistava i ubistava koje su izvršili mladi i nestabilni ljudi.
Album krije još odličnih pjesama: “From The Pinnacle To The Pit”, “Mummy Dust” i “He Is” su neke od najboljih pjesama iz Ghostovog opusa. Nemojte se prevariti i pomisliti da ostatak pjesama na albumu zvuči lošije. Ovo je najvjerovatnije prvo izdanje Ghosta koje je u potpunosti lišeno fillera, a treće je cjelovečernje izdanje jedne grupe, što je odlično ostvarenje. Ritam koji je užasno falio na drugom albumu vratio se u svoj svojoj moći. Na pola puta između Blue Öyster Culta i Mercyful Fatea, našli su se elementi Deep Purplea, pa čak i staroškolskog heavy metala. Albumom dominiraju jezive klavijature i harmonije kojima je osnovna funkcija stvaranje atmosfere koja dominira horor filmovima okultne tematike iz šezdesetih i sedamdesetih godina. Slušanje ovog albuma natjeralo me na ponovno gledanje “Omena”, što dovoljno govori o samom albumu i atmosferi koju isti izaziva.
Ghostov imidž je sve ove godine bio teatralan, ali na momente i poprilično naivan. Na svu sreću, tekstovi na trećem albumu su, malo je reći, odlični. Kroz album dominiraju trenuci parodiranja određenih elemenata organiziranih religija, prvenstveno kršćanstva. Na ljubav prema bogu odgovara se ne mržnjom, već ljubavlju prema vragu koja je često jednako snažna i zavodljiva.
Ghost su napisali svoj najbolji album u karijeri i opravdali ime izdanja, no nazvati ih spasiteljima metala je pretjerano jer “Meliora” nije metal album, već album sa određenim metal utjecajima. Ono što “Meliora” jeste je nevjerovatno slušljiv pop rock album koji je dokaz da se najbolje pjesme pišu u ime rock’n’rolla, žena, narkotika i vraga.
Ghost – Meliora
2015 / Loma Vista Recordings
Website benda
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
