Interground Sarajevo Festival, ili lakše rečeno i napisano – IGS, postao je institucija za punk i hardcore muziku na prostoru Bosne i Hercegovine, ali se svojim obimom i uslovima u kojima djeluje može dičiti i na regionalnom nivou.
Peto izdanje je počelo prije dva dana, dakle, ono što nas očekuje je mjesec dana sjajnih svirki i popratnog sadržaja u klubu Access.
Access? Za sve vas koji ne znate gdje se taj klub nalazi, a gotivite bendove i žanrove o kakvima se piše na ovim stranicama – ne čudi me. Dosta mlađe ekipe nije prisustvovalo na legendarnim svirkama u Accessu kao što su Koldbrann i Grenjar, Analena i sjajne svirke Kontre i Ofsajda. Ja sam lično imao nekih 15 godina kad sam prvi put ušao tamo i ostao sam sasvim zatečen svim krvavim nosevima koji su izlazili iz šutke. To je klub bez bine, gdje je bend u konstantnoj opasnosti od divlje mase. Ako mene pitate – perfektan klub za ovakav festival!
Flatline, sarajevski bend o kojem sve znaju i ptičice na granama koje pjevaju ”smiješi im se treća evropska turneja” bili su zaduženi za otvaranje petog IGS Festivala. Sa njima je trebao svirati i bend imena Despotic Bullet, kolege po hardcore liniji iz Tuzle, međutim zbog bolesti gitariste nisu se pojavili na svirci. Od čega je gitarista bolovao, ne znam, ali i da su mu ruke otpadale, mogao je skupiti snage i doći. To bi barem ja uradio, ali Bože moj, nismo svi isti.
Flatline je bio spreman za nekih 40-tak minuta svirke, računajući da će sa njima svirati Despotic Bullet, no ono što su na kraju momci izveli je fantastičan koncert od sat i kusur na kojem su svirane pjesme sa debi albuma ”Posttraumatic Lullabies”, ali i neke stare, zaboravljene pjesme koje su prepoznali samo ljudi koji su nekad davno za 3 KM kupili demo CD Flatlinea.
Bend je bio usviran toliko da je boljelo, sjajna kombinacija metala, hardcorea, grindcorea, ali usudim se reći i rock’n’rolla (jer Black Sabbath je rock’n’roll!!!) uz sjajan scenski nastup (pjevač Muamer je nosio fantomku i radničko odijelo Air Bosnie sve vrijeme svirke i razbacivao se provalama) i sjajan klupski prostor (kao što rekoh, Access nema bine, a mjesto gdje se nalazi bend osvijetljeno je sa jednim crvenim i jednim plavim svjetlom, čisti minimalizam gdje se prostor popunio dimom koji je Doma, basista Protesta, puštao svake druge sekunde do te mjere da smo svi upali u tradicionalnu sarajevsku maglu, ovaj put ipak malo mirišljaviju) stvorili su mi savršenu atmosferu. Duga ova rečenica, nije baš lijepo konstruisana, zar ne? :)
Publika – gomila mrtvog mesa. Meni jednostavno neke stvari nikad neće biti jasne. OK, razumijem da ne žele svi da se šutaju ni da skaču, ima ljudi kojima se samo pije i sluša bend, ali ne razumijem da od 100 ljudi u publici 100 ljudi neće da se pomakne. Kako im se da samo stajati dok jedan stvarno energičan bend kao što je Flatline rastura?
Zvuk – što se tiče zvuka, pitajte neke bolje poznavatelje od mene, pošto uvijek ima par pametnica koje će reći da zvuk ne valja. Meni je, vidite, bio savršen. Perfektan. Prljavo i glasno.
U svakom slučaju, Flatline je odradio savršeno prvu noć IGS-a. Da je bila neka posebna ceremonija otvaranja IGS-a, pa baš i nije, u jednom trenutku je Vanja Čerimagić pozdravio sve prisutne i zahvalio se na podršci, što je bila jedna i jedina formalna stvar prve noći Festa.
Večeras na IGS-u publiku će zabavljati Red Union i Carl Hunter, oba benda su već nastupala u Sarajevu, tako da fanova ima, pa očekujem još jednu ludnicu u premalom i preslatkom Accessu. Klubu bez bine. Opasnom klubu. Sa opasnom punk ekipom. VOLIM IGS!!!
Za više informacija o IGS-u, posjetite http://www.igsfest.info
IGS Noć No. 1
Bend: Flatline
Datum Dešavanja: 12.3.2009.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
