Kao što onomad u junu 2022. godine napisah za Prometej, pored punka sam odrastao uz moćne rap ploče, prvenstveno uz „Slušaj mater“, koja je tada obilježavala svoju dvadesetu godišnjicu.
Volim vjerovati da su Edo Maajka i njegov album prvijenac u izvjesnoj mjeri odredili tok mog muzičkog, društveno-političkog, pa i aktivističkog djelovanja. Zbog umijeća preciznog sociološkog seciranja stvarnosti, te otvorenih i jasnih političkih stavova, Edo je intelektualac i panker među reperima. Mnogo puta tokom karijere pokazao je da stoji na ispravnim pozicijama, na pravoj strani historije.
Zbog toga se na njegove koncerte ide kad god se može, neovisno o lokaciji. Pa čak i kada je u pitanju Cinemas Sloga, klub za koji sam mu što u privatnom razgovoru, što u podcastu Pank Trepezarija, rekao da se vidimo “uprkos prostoru”. Naravno, odabir mjesta nije njegova “krivica”, već odluka organizatora.
Tako sam se prema Slogi zaputio u petak, 15. maja, nešto poslije 20 sati. Čekajući tramvaj, usput saznajem da se u gradu te večeri održava koncert još dvojice repera, ali to očito nije utjecalo na odziv publike u Cinemasu. Već po mom dolasku, prostor je bio pun. Krcat, da budem precizniji, čemu nimalo ne doprinose oni grozni visoki stolovi razbacani posvuda, pa čak i na bini, odmah iza leđa izvođača. To me u Slogi nije iznenadilo, ali ono što jeste, zvuk je bio veoma dobar, da ne kažem odličan, a da mi pritom nisu trebali čepići za uši. Sve je bilo podešeno tako da se dovoljno jasno čuje Sanin Bašić – Nyca i prateći bend Amor Fati. Nycu sam u solo varijanti gledao ranije, ali ovo mi je bio prvi put da ga pratim sa živom postavom.
Prvenstveno, drago mi je da u Sarajevu postoji reper koji se odlučio okupiti bend kako bi s njima stvarao i svirao uživo i odličan je potez organizatora (Stage Production) što su baš ovaj sastav pozvali kao lokalnu podršku. To nije lak potez, naročito kada se uđe u polje eksperimentisanja i fuzije rapa s rock elementima, i zato od mene – bravo! Sjajno je u postavi vidjeti i saksofonistu, mada se on te večeri možda i nije toliko istaknuo. Gitarista i basista bili su prilično opušteni, a posebno se izdvojio Fariz koji u stilu Stevea Harrisa iz Iron Maidena obiđe binu ne znam ni sam koliko puta tokom svirke. Falilo mu je još samo da iz svog basa “zapuca” prema publici ispred sebe. Ipak, ta opuštenost je stvar na koju bi se moglo i pripaziti, iako je super kada izvođači uživaju na sceni, ovdje je to povremeno dovodilo do sitnih uigravanja i sitnijih ispadanja.
Nycin delivery je dobar, čemu sam nedavno posvjedočio u AG-u. Iako se nisam detaljno pripremio i ponovo preslušao njegove studijske trake pred svirku, uživo s bendom to zvuči osjetno bolje nego u solo varijanti. Živi instrumenti očito mu daju dodatni vjetar u leđa, izražaj mu je jasniji i to je smjer na kojem bi trebao graditi i svoje buduće nastupe. On je standardno nasmijan, komunikativan i dokazano dobar liričar, ali kako bi sve preraslo u stopostotno kompaktnu cjelinu, moraće još malo poraditi na glasu i prilagođavanju živom bendu. Ukratko, bez velikih fula i tehničkih grešaka, ali ovom projektu jednostavno treba još malo kilometraže da se potpuno uštima.
Nisam gledao na sat, pa ne znam koliko je tačno trajao njihov set, ali negdje pred sam kraj došlo je do vidnog zamora materijala. Ona početna, dobra dinamika donekle se izgubila, pa je nastup priveden kraju u znatno sporijem ritmu. Bez obzira na to, Nyca & Amor Fati su odradili solidan posao, uredno zabavili publiku i sebe, te pokazali da itekako imaju potencijala za ozbiljne stvari, što su uostalom potvrdili i ranijim nastupima sa splitskim TBF-om, a sada i sa Edom Maajkom. Što bi rekli Motus Vita Est: ne postoji sudbina, svoje greške činim sam, pa je sada lopta u rukama Nyce i benda te samo trebaju nastaviti pičiti dalje odavde gdje su počeli.
NYCA NEK SIĐE, EDO MAAJKA NEK SE PRIPREMI
Nyca i članovi benda se odjavljuju, kreće skidanje binske opreme, da bi nekih dvadeset minuta kasnije na scenu izašao jedan jedini Edo Maajka. Sa njim ovaj put na bini nije DJ Oli Dobolli, već Toshi Domaćin (Helem Nejse) i plesačice iz Fresh Generation, vjerovatno najpoznatije, ako ne i najdugovječnije plesne grupe iz glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Taman što mi prijatelj pored mene govori da ga uputim kad bude ona pjesma “heeej nemoj jebat’ me“, Edo koncert otvara sa “Saletovom osvetom”. Čovjek nikad bolje nije izgledao, zvuk je – kako već rekoh – bio na nivou, a koliko god sam bio skeptičan prema konceptu nastupa s plesačicama, vizuelno je to izgledalo odlično. Maajka je maksimalno raspoložen, cure plešu sjajno, a krcata Sloga s Edom u glas pjeva svaku pjesmu koja slijedi. Stolovi smetaju, jebi ga, preko toga jednostavno ne mogu preći, ali Edo unatoč tome isporučuje fantastičnu setlistu: “Moćno”, “Jesmol sami”, “I like to dance”, “Trpaj”, “Ratata / Moj DJ”, “Panika”, “Sve prolazi”, “To što se traži”, “Znaš me”, “No pasaran”, “Mater vam jebem”, “Prikaze”, “Pržiii”, “Bomba”, “To mora da je ljubav”, “Svaki čovjek”, “Mahir i Alma”, “No sikiriki” i za sam kraj, očekivano, “Slušaj mater”.
Bila je to, sve u svemu, sjajna lista, vrhunska atmosfera i vanserijsko izdanje Ede, Fresh Generationa i publike koja je bez greške ispratila svaki stih.
Možemo zamjeriti ili ne, ali šteta je što se nije izvela pjesma “Nemam”, naročito jer su na bini i u publici bili članovi Helem Nejse, kao što je šteta i što se Dino Šaran nije pridružio na traci “Svaki čovjek”.
Unatoč osjećaju da je koncert bio kratak – realno smo mogli još, jer s njim uvijek možemo još – sve skupa je bilo odlično. U to zapravo nisam ni sumnjao. Zato sam se, nakon godina odsustva sa svirki u Slogi (vjerujem da se zadnja na kojoj sam bio desila još prije pandemije), ponovo vratio u Cinemas Slogu. I vrijedilo je. I to ne zbog Sloge, koja ne pripada nama, već kako bih vidio Nycu & Amor Fati, te po ko zna koji put jednog i jedinog Edu Maajku, kojeg smatram svojim. I to ni iz kakvih etničkih, nacionalnih i/ili religijskih razloga. Znate vi dobro zašto, a zna to i on.
Ostaje samo nada da će se, baš kao Nyca & Amor Fati, i Edo nekad ponovo vratiti nastupima sa živim bendom. Ona novembarska svirka iz 2019. godine u Klubu Jedan se ne zaboravlja.
