
Iako sam bio akreditovan za koncert Petera and The Test Tube Babiesa, odlazak u Banja Luku je bio pod velikim upitnikom zbog određenih privatnih okolnosti i životnih obaveza. Srećom, bez gužve i jurcanja u Banja Luku se stiglo nešto iza 20 sati, i kako je smještaj bio samo 100 metara od kluba, ušao sam samo da ostavim stvari i osvježim se prije odlaska na koncert.
Tokom dolaska i u putu sam bio u stalnoj komunikaciji sa kolegom Minelom koji me je umjesto BIHAMK-a upozoravao na stanje na cesti i ostalim pratećim novitetima, a tik prije no što ću iz smještaja krenuti ka klubu, mi je rekao da bend podrške (Uvijek Drugi), počinje za 15 minuta. Mima je drug.
Na ulazu u klub sam sreo njega i Mocu iz Biznismena. Kako sam kasnio, tražio sam Nikolu iz UG Baterflaj, međutim, nije bio tu pa sam akreditaciju dobio od njegovih kolega. Nakon ulaska u klub, primijetio sam da je prostor jako velik i da je bina odlična. Jako brzo nakon pronalaska slobodnog stola počinje bend Uvijek Drugi, o kojima nisam znao ništa do tog trenutka.

Što sam primijetio je da su dobri prijatelji sa publikom iz prvih redova i da se dio publike penjao i razmjenjiivao na mikrofonu. Ne mogu reći da su me kupili na prvu, možda ponajviše iz razloga što nisam stigao da im se dovoljno posvetim prije odlaska na koncert. Na društvenim mrežama nisu toliko aktivni, a digitalna prisutnost im je skoro pa nepostojeća. Ya YouTubeu je dostupan njihov jedan album od prije skoro 10 godina, također sam uspio nabasati i na obradu jednog od meni najdražih rokenrol bendova Bjesovi (“Vreme je”), volio bih da su to odsvirali na koncertu. Definitivno bih ih volio još jednom čuti, u možda drugačijem okruženju.
Nije se dugo čekalo na izlazak PTTB-a, nekih 10 do 15 minuta. PTTB me zapravo najviše privukao kroz pisanu riječ Igora Todorovića Zgroa i njegove knjige Fudbal i Pank, tu sam zapravo osjetio iskonsku čar i bit ovog benda.
Slažem se i sa konstatacijom Nemanje iz Out of The Darkness, gdje je napisao sljedeće: ”Tvorci su nekih od najlepših pank pesama ikada. Bend koji je do sredine 90ih izbacio sve same klasike, a tu je baš brdo materijala i bez lošeg momenta ili jedne loše pesme. Oni su sastav koji može lagano da krene na turneju i da svira samo određeni album.’’ A citirao bih i kolegu Minela koji je u jednom od svojih tekstova istakao da ”Ni od Petera ni od njegovih beba nije bilo fule.”
Peter je osmijeh držao od početka do kraja koncerta, nekoliko puta je naglasio kako je bendu ovo prvi put u našoj državi i da se odlično zabavljaju, a ja se nisam mogao suzdržati od priključivanja prvim redovima. Odmah bih izdvojio nevjerovatnu muzikalnost basiste Michaela “Tata” Tatlera koji je bio u majici Judas Priesta, a to nije čudno jer je Tat basista metal benda Unholy Alliance.
Prekoputa njega je bio Andy “Aggro” Stenning koji je gitarskim dionicama bacao publiku u trans. Iza njih Sam Fuller koji je bio vjerovatno najmotiviranija uzdanica benda. Em odličan bubnjar, em je odlično zabavljao sve prisutne, šalama i anegdotama. Pred kraj nastupa je rekao da je ovo bila najbolja publika na mini-turneji. O Peteru je suvišno trošiti riječi, i nakon toliko godina ostavlja srce na terenu, ispred svake pjesme je određena pozadinska priča, što vam daje osjećaj da ste u nekom pubu u Engleskoj.
Koncert otvaraju sa “Keep Britain Untidy”, zatim “Run Like Hell” i već treća pjesma je bila moja najdraža i apsolutni hit publike “The Jinx”, priča o tipu kog svako od nas zna, praćena vrtlogom gitarskih dionica koje te bacaju na pod i dižu na strop u isto vrijeme. Redale su se nakon toga “Never Made It”, “Hell to Pay”, “Facebook Loser”, prigodne “In Your Face” i “Up Yer Bum”, uz konstantnu interakciju s publikom.
Odsvirali su i “Spirit of Keith Moon” (za koji ne sumnjam da je bio u Samu tokom koncerta), i “None of Your Fucking Business”. Set završavaju sa “Blown Out Again” i odlaze sa bine, a povici “We want more!” su urodili plodom pa se bend vratio i otprašio “Elvis is Dead” i “September”.
Odlična atmosfera, ambijent i organizacija. Kako se punk mašina zahuktala od jeseni prošle godine pa sve do sada i ako Sarajevo nastavi u istom ili sličnom maniru, nije i nemoguće da ih ponovo vidimo i čujemo na našem tlu.
