GIG REPORT: Sarajevo Punk Fest 2014, prvi dan @ Underground

KO: Regaining The Crown, Deus Ex Carousel, Straight Opposition, Dozër
KAD: 2.2.2014.
GDJE: Klub Underground, Sarajevo

Prije nego što krenem opisivati prvu noć Sarajevo Punk Festa 2014, morat ću dati i jednu vrstu upozorenja, odnosno upoznati vas sa osjećajima koji su u meni prethodili pisanju ovog članka. Premišljao sam se da li uopće ima smisla pisati report. Jako, jako, jako dugo. A kad sam nesiguran, danas za razliku od nekad ranije, posavjetujem se i sa drugim ljudima kako bih utvrdio svoje stavove. Popričao sam sa nekoliko članova bendova koji su svirali prvu noć i iznio im svoje sumnje, a oni su mi svi odreda dali do znanja da ni na jedan način neću učiniti loše nikome time što ću napisati svoj osvrt. Jedna osoba mi je čak i rekla: “Ako budeš iskren u članku ovako kako si iskren prema meni – možeš samo pomoći.”

Vodim se tom logikom. Nadam se da ćete i vi primjetiti istu.

KA-TA-STRO-FA.

Katastrofa je riječ koja se rastavljena na slogove može upotrijebiti kako bi se u potpunosti opisao prvi dan najvjerovatnije posljednjeg izdanja Sarajevo Punk Festa. Ako želite da idem redom i vadim dlake iz jaja, mogu jedino čupati klupka jer je poprilično nemoguće biti zadovoljan bilo čime tu noć (osim parcijalno zadovoljan nastupom Straight Oppositiona, ali o tome ću u nastavku). Ali idemo redom, da ne bude da bubam napamet.

Kao prvo, ono čega sam se bojao, na kraju se i desilo. Comrade Booking je 2012. godine sa prvim izdanjem Sarajevo Punk Festa zagrizao jako velik zalogaj i postavio neke opasne standarde. Bila su to četiri dana ludila, festival je bio regionalnog karaktera i toliko je reflektora bilo upereno u tu cijelu priču da se samo čekala 2013. da se priča nastavi. 2013. godine, festival su trebali predvoditi legendarni Fak Of Bolan i ja sam tiho u sebi aplaudirao organizatorima na testisima i sposobnosti da ovakvu ideju u gradu u kojem je punk na izdisaju dovedu do kraja. A onda je festival otkazan, te je krenula serija pomjeranja, modificiranja, obećavanja, otkazivanja – nemojte shvatiti ovo kao da je bilo previše toga, ali je bilo dovoljno nejasno najavljeno i nenajavljeno da se ljudi zbune. Kada je finalno objavljena postava SPF2014 i datumi održavanja, meni je sve mirisalo na popularno otaljavanje, princip daj da to odradimo. A pošto sam u organizaciji Sarajevo Metal Festa i pošto znam koliko ranije se svi organizacijski resursi aktiviraju da bi sve bilo kako treba – znao sam da neće na dobro.

Prva noć, nedjelja. Na papiru, postava izgleda sasvim solidno. Ja nisam, vjerovali ili ne, toliki puritanac po pitanju punk bendova na punk festivalu – čim je objavljen spisak grupa koje sviraju na ovogodišnjem izdanju, povukla se priča o nedostatku punka na punk festivalu koja donekle i jeste tačna, ali danas su granice toliko zavrnute i nevidljive, da je veoma teško uperiti prstom i reći – ovo je punk, a ovo nije. Jasno je da bih ja volio da gledam bendove koji sviraju punk kakav su svirali Ramonesi, Anti Nowhere League ili GBH, ali opet, radije ću poslušati Dozër nego Six Pack u bilo kojem trenutku, pa vi nazivajte Dozër metal bendom koliko god želite.

Iako je početak najavljen za 20.30 h, cijela manifestacija je kasnila. Nisam pogledao na sat, ali vjerujem da smo barem pola sata bili kratki odmah na početku. Na binu prvi izlazi sarajevski bend Regaining The Crown. Podigli su popriličnu prašinu među mlađom publikom svojim EP izdanjem i odličnim video spotom, te su za kratko vrijeme skupili popriličan broj slušatelja. Tako barem Facebook kaže, jer od 1250 ljubitelja njihove stranice, na SPF-u ih je ispred bine u trenutku izlaska benda bilo možda desetak. To zvuči još bolnije kada se uračuna činjenica da je to bila oproštajna svirka sa gitaristom Lolijem i predstavljanje prvog EP izdanja, kako je bend naveo u jednom statusu na Facebooku.

pokit_3416a75f4cea9109507cacd8e2f2aefc

Andrej Merkadić, vokal Regaining The Crowna se nije dao zbuniti, te su momci počeli žestoko, ali entuzijazam ne raste na grani i vidjelo se, kako je njihov nastup tekao da im sviranje pred haman pa praznim klubom sa nekoliko prijatelja u prvom redu koji pokušavaju pokazati da im je stalo nimalo ne leži. Ne leži nikome. Budimo realni, kada sviraš muziku kakva je rock’n’roll, a pogotovo neka vrsta podzemnog i agresivnog u kojoj je bitna interakcija sa publikom, veoma ti teško pada kada ne dobijaš reakciju nazad. Priče o tome kako je tebi vazda dobro su šuplje priče. Nije dobro kad nema nikoga. Regaining The Crown je daleko od lošeg benda, imaju stav, ideju, poruku, imidž, sve što se u toj vrsti muzike njihove generacije traži (između mene i članova benda starosna razlika je neznatna, no muzički, ja sam metuzalem za njih i najvjerovatnije i više nego dosadan). Ovaj nastup nije dokazao ništa (pogotovo ne da su loš bend), ali ja nisam osjetio ništa osim popriličnog razočarenja koje se moglo osjetiti u energiji u prostoru. Kažem opet, teško je dati sve od sebe i biti istinski sretan što si tu, pogotovo kad sviraš prvi i kada publike haman pa nema.

Ne vjerujte natpisima po internetu: ovo je tužna realnost prve noći Sarajevo Punk Festa 2014 (uslikano za vrijeme nastupa Regaining The Crowna)

Nakon Regaining The Crowda na binu Undergrounda penje se sarajevski Deus Ex Carousel. Iako sam u prošlosti inicirao sulude incidente tipa pisanja recenzije izdanja benda u kojem sam sviraoodnos između Deus Ex Carousela i mene je odveć kompliciran na više nivoa, počevši od činjenice da sam bivši basista benda, tako da ću dugu i široku priču o samom nastupu preskočiti, te iznijeti samo dvije činjenice; prva je da je skoro pa nepostojeća publika DEC-a u kojoj je najaktivniji bio upravo Andrej iz benda ranije reagovala otprilike isto mrtvo na nastup i Deus Ex Carousela, a druga je da su Motorheadovu “Killed by Death” toliko usporili da se ni ja, koji sam zaista veliki ljubitelj Motorheada, nisam mogao potruditi da otpjevam refren barem u sebi. Falilo je tu energije, kroz cijeli nastup jer ako iko zna, ja znam kako DEC treba zvučati, a nažalost i znam kako nisu (i kako jesu) zvučali preksinoć.

Izgubio sam svaku nadu da ću pronaći ijednu svjetlu tačku u nastupima na Sarajevo Punk Festu. Talijanski bend Straight Opposition nisam imao prilike čuti ranije, kasnili su i popeli se na binu odmah iz kombija, koliko sam ja uspio skontati. Neko mi je ispred kluba rekao da ljudi sviraju metalcore, tako da se nisam baš previše oduševio. No kad su ljudi zasvirali, bilo je jasno da je metalcore odrednica apsolutna glupost. Straight Opposition je najveće iznenađenje večeri – iako su sa posljednjim izdanjem “10 Oz” zašli pomalo u sferu klasičnog NYHC-a, većinu njihovog nastupa činile su pjesme koje sam kasnije registrovao na starijim izdanjima bendova, a koje su onaj bazični, primitivni, no-nonsense hardcore, bez puno pitanja, samo rokanje i urlanje. Danas se to naziva punkom, pa čak i grindcoreom kod dosta ljudi, no sa druge strane, danas se i svašta naziva hardcoreom, pa niko nikome ne može pomoći. Straight Opposition je bend koji je naprosto spasio prvu noć Sarajevo Punk Festa 2014, ali je nažalost doživio kletvu rezervisanu za dobre underground bendove u Sarajevu – loš dan, loš zvuk, prazan prostor. Naša tužna klasika.

Posljednji na bini Undergrounda popeli su se članovi hadžićkog metalpunk benda Dozër. Kako nažalost nisam imao priliku da napišem report sa promocije njihovog albuma u AG-u koja je održana 17.1.2014. godine, uradit ću kratki presjek sada. Ovako je to bilo 17.1.2014. – u AG-u se nije moglo disati, kondenz je curio sa plafona kao da curi iz tuša, bend je bio glasan, opasan i agresivan, publika je divljala, a u AG-u se nakon jako, jako, jako dugo vremena okupilo toliko ljudi na koncertu domaćeg benda da niko nije mogao vjerovati čemu svjedoči (uključujući i članove benda). Dozër je u tom navratu rasprodao sve majice i jako mnogo CD-ova, što je bila još jedna nezapamćena situacija za bh. bend.

Ono malo očekivanog i željenog ‘ludila’ na koncertu pružili su Hadžićani i Hadžićanke za vrijeme nastupa Dozëra.

Kada je sinoć Shex, vokal Dozëra na mikrofon u deset minuta do dvanaest rekao: “Dobro veče svima, malo smo kratki sa vremenom, pa ćemo od sredine liste” jer se sve trebalo završiti do ponoći, ja nisam mogao, a ne pomisliti: “Jeb’o te, kome treba ovo nakon onog FANTASTIČNOG NASTUPA samo dvije sedmice ranije?”. Ulaziti u razloge Dozërovog nastupa na SPF2014 ne planiram činiti, ali ne mogu se oteti činjenici da je to poprilično nesmotrena odluka, iracionalna u svojoj osnovi, ali i sa dobrim namjerama. I Dozër je odsvirao svojih pola sata – red obrada bendova kao što su Municipal Waste, Napalm Death (nisu ono Dead Kennedys) i Protest, pa sve do sjajnih autorskih sa albuma “Noć za Teške Priče” kakve su “Mrzim te” i “Sloboda”. “Mrzim te” je tu noć zvučala sjajno, možda upravo zahvaljujući vremenskom pritisku koji im je nametnut kao zadnjem bendu – pjesma je bila oštra i agresivna kao nikad dotad. Dozër je svoje odradio kako treba, ali ja sam još uvijek pod utjecajem njihove promotivne svirke i smatram da ovo nisu zaslužili. Mora se spomenuti da je publika na njima bila najveselija – prijatelji iz Hadžića i Sarajeva đuskali su i skakali, penjali se na binu i pjevali. No ponovo, prostor okolo je zjapio prazan i u kombinaciji sa imenom dešavanja – Sarajevo Punk Fest- ubijao u pojam.

Finalni ekser u sanduku prve noći za mene lično bio je prekid nastupa Dozëra tako što je osoblje Undergrounda pustilo muziku sa kompjutera. Nisam siguran šta je Shex rekao nakon što je muzika puštena, mislim da je bilo nešto tipa “Hej, imamo još…”, ali niko se nije obazirao, te se bend počeo pakovati. Nazovimo stvari pravim imenom – bezobrazluk. Veoma je bezobrazno bendu koji je jedan od rijetkih sa profesionalno izdanim albumom u BiH u sferi podzemne rock’n’roll muzike, bendu koji je svirao na festivalu kakav je Exit sa bendom kakav je The Exploited, tako ponižavajuće prekinuti koncert. To je bezobrazno uraditi i klincima kojima je prvi nastup, ma koliko grozni bili. Ako se ima problem sa time što je probijen rok trajanja nastupa, to se riješi sa promoterom, a ne ponižavajući bend na tako degutantan način. Ne znam, možda Underground ima bolji način da ispuni program kluba nedjeljom od nekih sitnih bendova koji sviraju za kikiriki. Ko bi ga znao, ja sam samo novinar i posmatrač.

Sve ovo me poprilično rastužilo. Podsjetilo me na jednu moju staru frustraciju koju sam opisao i u vidu priznanja-kolumnea sad mi je i više nego jasno – punk je u Sarajevu oficijelno mrtav – stariji punkeri su odrasli, mlađih nema ili im je zanimljivije piti negdje drugo nedjeljom. Bio je ovo prvi dan festivala na kojem su bendovi svirali za druge bendove i rijetke koji su kupili kartu. Kad sve sabereš i oduzmeš, kritika mora biti upućena i na adresu Comrade Bookinga koje smatram i najodgovornijim za ovaj debakl – upravo zato što neizmjerno cijenim ideju punk festivala u Sarajevu, što znam kakvo je sjajno dešavanje bio Sarajevo Punk Fest 2012, ali i što znam da je Comrade Booking spreman da organizuje dobro i profesionalno i velika dešavanja kakvo je koncert svjetski poznatog Parkway Drivea, ne pada mi na pamet da im podilazim i da hvalim ovo dešavanje – loš zvuk, loša posjećenost, bezobrazluk prema bendu; Sarajevo Punk Fest, ukoliko mu je ovo uistinu posljednje izdanje u režiji Comrade Bookinga, neće otići u stilu.

Ispred nas je druga i posljednja noć Sarajevo Punk Festa 2014 – u četvrtak, 6.2.2014. će u klubu Underground nastupiti S.P.U.K., Blitzkrieg, Hofmannov Ručak i Gužva u 16-ercu. Sve što mogu reći je da polažem veliku nadu u bolji zvuk, bolju posjećenost, bolju svirku i generalno bolju atmosferu koja će uspomenu na Sarajevo Punk Fest učiniti ljepšom. Urgiram da se pojavite, platite kartu i dobro se zabavite – bendovi i SPF2014 to zaslužuju.