HS#12: Sahranili smo punk

Sljedeći tekst može se ljudima učiniti kao ponovno kukanje organizatora (mene) na surovu sarajevsku zbilju, ali iskreno – tekst nije kukanje, već pismeno priznanje meni samom u kakvom gradu živim. Stvarno sam se pomirio sa sobom i svijetom u kojem živim.

U Sarajevu imamo dvadeset i pet ljudi zainteresiranih za punk i hardcore muziku underground tona.

Kao što vidite, u rečenici koja je napisana namjerno sam izbjegao upotrebu riječi ”punker” i “corer” kako ne bih uvrijedio ljude koji se ne osjećaju kao punkeri, ali ipak pomažu i doprinose na neki način sceni, konkretno dolaskom na koncerte.

Evo situacije: jučer smo u Sarajevu ugostili dva genijalna hrvatska benda – Frekvencija iz Pule svira brutalno brz hardcore punk sa dosta grubim vokalima, te Kriva Istina, melodični hardcore punk bend iz Slavonskog Broda.

Na koncertu u Klubu AG koji je najavljen 13.4.2010. godine na najvećem forumu za rock’n’roll ekipu u Bosni i Hercegovini, Rock Planetu i mreži “Facebook”, te za koji je odštampano stotinjak plakata i ko zna koliko flajera pojavilo se svega DVADESET I PET (25!) ljudi.

No dobro, nećemo se lagati, još nekih desetak ljudi je pilo SVOJA PIĆA ispred kluba i po riječima ljudi koji su sigurni u svoj sluh, a i savjest, pa mi nemaju razloga lagati – pojedinci su se žalili na cijenu karte, te nazivali one koji su ušli – glupanima.

Postavlja se veoma lagano pitanje – kakva vrsta glupana dolazi na koncerte, podržava scenu i kakva vrsta idiota organizuje koncerte u ovom gradu?

Postavlja se i pitanje – šta spriječi ljude da ne dođu na koncert dva sjajna benda koji putuju stotinama kilometara da bi svirali za cijenu goriva?

BUDIMO REALNI. Neki kažu da je problem visoka cijena karte. Karta je 7 KM, dobijete 3 KM nazad u vidu pića. Tako se svaki klub osigurava i na osnovu toga fercera dogovor sa većinom klubova u Sarajevu. Klub AG i njegovi vlasnici su dosad najpošteniji ljudi sa kojima sam ja radio.

BUDIMO REALNI. Ako je 7 KM visoka cijena karte, što je i moguće – od 13.4.20010 do 22.5.2010. godine trebali ste dnevno izdvojiti cca. 19 feninga da bi ovu svirku čuli i pogledali uživo. Ako vas ni ova činjenica nimalo ne sramoti, napomenut ću još da su jučer na koncertu među dvadeset i pet pojedinaca u publici bila i dva momka – jedan iz Vakufa, drugi iz Mostara koji su došli i uredno platili kartu. Sračunajte njihove troškove.

BUDIMO REALNI. Problem je što je gospoda navikla da umjesto jednog pića popije pet, pa se nema dovoljno love za upad. Drugim riječima, cijena dvoguze u bilo kojoj prodavaonici je oko 3,2 KM. Ispred kluba poslije koncerta smo pokupili veću vrijednost flaša nego prodanih karata. Nema se novca? Sumnjam. Pilo se i vino, a i žestoko. Na kraju krajeva, kućni red nalaže da pokupiš smeće iza sebe. Ako te mama i tata nisu naučili, mi nećemo trošiti vrijeme zasigurno, nego ćemo te kao i svakog papka – odastraniti.

BUDIMO REALNI. Nije problem bila ni grozno dosadna utakmica između dva očajna evropska kluba, to nije razlog nedolaska. Barem ne opravdan. Ljudi koji vole fudbal i prate ga imali su priliku gledati tekmu u klubu. I to smo spremili.

BUDIMO REALNI.

BUDIMO REALNI.

BUDIMO REALNI.

SHARANE, BUDI REALAN.

Jučer smo sahranili punk. Na sahranu je došlo dvadeset i pet ljudi. Jučer je bilo pravo lice sarajevske punk/hardcore ekipe. Ima nas dvadeset i petero. Sad se može TAČNO reći koliko ljudi možemo očekivati u budućnosti. Ispred kluba su ostale flaše i nered, u džepovima organizatora i bendova ogromni finansijski dugovi.

Uputit ću vas na jedan moment u način na koji funkcioniše BHxHC Booking. Koncerte organizujemo moj prijatelj Slaven i ja. Kada se radi dešavanje, neko od nas dvojice vodi glavnu riječ – obično onaj ko je bookirao bend koncert smatra svojim dešavanjem, a drugi mu čovjek pomaže u svemu – od lijepljenja plakata, kupovanja hrane, najave svirki. Nema šefovanja, samo drugarski, bratski odnos. Slaven u Sarajevo dovodi većinom metal i hardcore bendove. Ja sam se orijentisao na dovođenje punk, crust i alternativnijih rock’n’roll bendova. U zadnje vrijeme BHxHC je počeo sa dovođenjem i nekih sasvim za Sarajevo čudnih žanrova, pa ćete čuti (ili ste već imali priliku čuti) rockabilly, psychobilly, industrial, viking folk…

Sharane, ovo je jedno veliko mahanje. Odustajem od organizovanja koncerata u Sarajevu. Ne brinite se – i dalje sam BHxHC Booking, ali odsad ćete slušati ono što Slaven smatra da trebate čuti. Nema više novih, drugačijih bendova. Slaven je glavna riječ od jučer. Ja sam samo ispomoć. Neće biti Malignant Tumoura, Future Ruinsa, Gridea, Frekvencije… Rado bih to radio za dvadeset i pet ljudi, ali jednostavno – savjest i džep mi to ne dopuštaju.

Nema tu puno filozofije – čini se da nisam uspio ubosti senzibilitet ljudi u ovom gradu, u ovoj crnoj rupi. A kako i bi? Na sve strane Facebook punkeri. Na sve strane šrot i sramota.

DIY koncerti se organizuju u dobrom duhu prijateljstva i podrške sceni, organizujete dernek u svom gradu, a onda idete sa svojim bendom na uzvratni susret u drugi grad. To je poenta cijele priče. Iako je jutros ekipa iz Pule i Slavonskog Broda otišla iz Sarajeva prezadovoljna i iako smo ubetonirali ionako čvrsta prijateljstva, ja sam propadao u zemlju na činjenicu da ljudima nisam imao dovoljno novca za kupiti hranu, da im nisam dao minimalnu naknadu za gorivo. Nisam. Jer ne radim i nemam podršku. Ovisim (i ja i bendovi) isključivo od PRODAJE KARATA i VAŠE PODRŠKE. Ako je nema, logika kaže – nema ni koncerata.

Koncerti pod mojim patronatom odsad će se odvijati u slučaju jedne od opcija, a to je a) da imam dovoljno vlastitog novca da automatski isplatim bend kako se ne bih crvenio i propadao u zemlju; b) ako se nas nekolicina koji želimo slušati punk i hardcore u Sarajevu utalimo za cijenu nastupa benda.

BUDIMO REALNI. Sarajevo nema onu divnu nit koja povezuje bendove i publiku u nešto prekrasno što se zove SCENA. SCENA i to velikim slovima. Pune sale na koncertima npr. Kontre nisu znak da nas ima gomila i da je sve divno i krasno. Kontra je jedan bend koji se u nekim okvirima može porediti i sa Hladnim Pivom, ako me razumijete – to su bendovi kultnog statusa i na njima će zauvijek biti pune sale. Međutim, malim i novijim bendovima underground kova čije vrijeme tek dolazi po svemu sudeći nije mjesto u Sarajevu i to me užasno boli. Nema suživota, nema potpore – samo kritike zasnovane na lupetanju i rekla-kazala pričama.

BUDIMO REALNI. U Sarajevu možemo očekivati dvadeset i pet ljudi za bilo kakvu underground svirku nepoznatijih imena, bez obzira na datum, cijenu karte i vrhunski kvalitet istih. Dvadeset i pet ljudi (od kojih su dvojica iz drugih gradova BiH, dakle – dvadeset i tri osobe) koji će podržati scenu, ma kako ta rečenica infantilno zvučala. Dvadeset i pet ljudi koji će iskreno, istinski i bez zavisti cijeniti nečiji trud. Dvadeset i pet ljudi koji mogu to očekivati od mene i bit ću najveći šupak ako im ne uzvratim.

Ljudi, ako svirate, svirajte za Evropu jer ovdje nikome niste važni.

Sharane, ovo je samo priznanje tebi samom. Pisano da zapamtiš jednom za sva vremena da ono što ti želiš, šta sanjaš i čemu se nadaš ne postoji u ovom gradu. Možda je to NEŠTO nekad i bilo tu, ali umrlo je i smrdi užasno, te sam zapanjen činjenicom da to dosad nisi i sam shvatio.

P.S. Zamoljen sam da i sljedeću informaciju prenesem u javnost.

Zbog jučerašnje veoma loše posjete i bezobrazluka pojedinaca koji su sjedili ispred Kluba AG čiji menadžment se DOSAD NIKAD nije žalio na činjenicu da raja donosi svoj alkohol i cuga isti ispred Kluba, stvari su se malo promijenile.

Odsad je ispred Kluba AG STROGO ZABRANJENO KONZUMIRANJE ALKOHOLA I VLASTITIH NAPITAKA – SVAKO KRŠENJE OVOG PRAVILA REZULTIRAT ĆE POLICIJSKOM PRIJAVOM KOJA, KAKO VEĆINA VAS DOBRO ZNA, IZNOSI 200 KM.