Iako se gnušam klišejiziranih i nemaštovitih novinarskih naslova, upravo je “bez starca nema udarca” najbolji način da se opiše sinoćnji nastup britanskih punk veterana UK Subs, održan u maloj sali bečke Arene.
UK Subs su na “posljednjoj evropskoj turneji”; stavljam ovu formulaciju pod navodnike jer je prema riječima benda ovo posljednja prava turneja, dan za danom, dok će nakon ovoga njihovo aktivno koncertno djelovanje biti svedeno na vikend-turneje i festivalske nastupe.
Pored koncerta koji sam odsvirao u Beču 2009. godine, ovo je bio prvi koncert koji sam imao prilike gledati i slušati u glavnom gradu Austrije, što znači da je ovo i prvi susret sa bečkom Arenom. Bivša klaonica pretvorena je u niz objekata od kulturno-umjetničkog značaja, različitih veličina, a čiji rad donekle finansira i sam grad Beč, kako mi je naveo kolega Bošković, urednik Out of The Darkness fanzina. Arena je skladan spoj ruiniranog i modernog – u trošnoj hali nalazi se odlična rasvjeta i razglas, pa svi pankeri imaju priliku slušati omiljene bendove u njihovom punom sjaju (ili raspadu).
U Evropi je satnica koncerta nešto što se poštuje, tako da smo nekih desetak minuta zakasnili na nastup švicarskog Nasty Rumoursa koji je ispratio značajan broj ljudi, od kojih su neki pokazivali poprilično poznavanje repertoara pop-punk benda iz Berna.
Njihov zvuk je inspirisan punkom sedamdesetih. Iako za sebe kažu da su inspirisani Undertonesima i Buzzcocksima, mene su ponajviše podsjetili na sterilniju, poperskiju verziju Ramonesa. Istini za volju, nepoznavanje repertoara grupe nije mi pomoglo pri uživljavanju u nastup, baš kao ni poprilično iskalkulisan imidž benda.
Kad neko priča šale o tome kako se uspio napokon istuširati na turneji, a na sebi ima iznimno čistu odjeću, vrhunsku opremu u vidu pojačala i instrumenata, te in-ear monitoring, instinktivno se upitaš koliko je zapravo cijela priča iskrena. Niko ne zamjera vrhunsku opremu bendu koji to sebi može priuštiti, niti se dovodi u pitanje legitimitet njihovog izraza, ali sve u svemu, punk Nasty Rumoursa se u najmanju ruku može okarakterisati kao benigan, što je možda najgora ocjena koju bend može dobiti.
Ili najbolja ako forsiraš oznaku “pop” u svom žanru.
Nakon polusatne pauze (po mojoj pretpostavci i broju pića koje sam popio između dva benda), na binu izlaze UK Subs predvođeni Charliejem Harperom koji je i pred sami koncert prošetao do bara, usput se slikajući sa ekipom koja ga je “smarala” najljubaznije što je mogla.
Zaista je fascinantno vidjeti kako su svi bili i više nego kulturni prema Charlieju – vokal UK Subsa je rođen 1944. godine, i godine se zaista vide na njegovoj pozi i pokretima kad nije na bini. Simpatičan je bio prizor postrojavanja sredovječnih muškaraca i žena koji su stajali u samoinicijativno formiranom redu da se rukuju i uslikaju sa Harperom, bez dodatnih zadržavanja.
To je ta razlika između meet’n’greet momenata u punku i metalu; obišao sam ih dovoljno ili slušao priče da je jedostavno primijetiti razliku između usiljenih ovo-je-samo-posao kontakata i iskrene komunikacije koja, ako ništa, iznimno znači onima koji su odrasli na određenoj muzici.
UK Subs spadaju u onaj koš bendova kojima nikad nisam posvetio dovoljno pažnje, iako nisam imao razloga za takvu odluku. Sinoćnji koncert je bio moj prvi pravi susret sa njihovim radom, i kad malo bolje skontam, možda i najbolji način da uđem u cijelu priču.
Kako je nastup odmicao, shvatio sam da (pre)poznajem dobar dio opusa UK Subsa, bez obzira što ih nisam aktivno slušao. Utjecaj UK Subsa na punk scenu je neizbrisiv, te ako već nisam slušao njihove pjesme u originalu, mora da sam došao do omaža u vidu presviranih stvari ili, kako tradicija nalaže, pokradenih rifova koje su neke druge grupe uklopile u svoje aranžmane.
Publika je zajedno sa Subsima pjevala “Warhead”, “You Don’t Belong”, “Endangered Species” i mnoge druge. Harper je na tih sat i pol potpuno odbacio držanje starca i pomladio se nekoliko dekada, komunicirajući veselo sa publikom, poskakujući sa noge na nogu i gurajući mikrofon prvim redovima kako bi pijani pankeri krnjavo otpjevali najdraže refrene.
Jedna od najsmiješnijih šala koja se protezala kroz cijeli koncert je kad je Harper primijetio izblajhanu stariju punkerku u prvim redovima koja mu je slala vazdušne puse i rekao da mu je neugodno jer gospođa izgleda kao njegova majka. Uprkos histeričnom kolektivnom smijanju, flertovanje nije prestalo, pa je Harper na kraju i pozvao na druženje, “bez obzira na sve”. Nije to bilo ni bezobrazno ni omaložavajuće ka gospođi, već se sve doimalo kao šaljiva i bezbrižna komunikacija između dvoje starih prijatelja.
Publika u Beču je na poklon dobila dva bisa, jedan duži, jedan kraći, a onda je bend bukvalno pobacao sa bine sve što se moglo pobacati, od neotvorenih piva za ekipu u prvim redovima, trzalica, setlista, palica… da bi druženje nastavili kraj merch stola koji je sam od sebe bio pažljivo koncipiran. U prodaji je bilo mnoštvo različitih proizvoda, a cjenovni rang je omogućavao svima da odnesu neku uspomenu sa koncerta – od bedževa za jedan euro do dukserica za 40. Upravo je takva mudra odluka dovela do toga da skoro sav ponuđeni sadržaj bude rasprodat po završetku koncerta.
Oko 700 okupljenih duša u bečkoj Areni svjedočilo je dinamičnom, raspjevanom i emotivnom oproštaju UK Subsa od aktivnog života u kombiju. Ja sam iskreno prezadovoljan činjenicom da sam se odlučio da ih poslušam uživo. Bilo je iskreno razmatranje da li mi se koncert uklapa u budžet i plan boravka u Beču, i na kraju je presudilo jednostavno retoričko pitanje – kad ćeš imati priliku da ti UK Subs dođu na noge?
Ako čujete da sviraju set na vašem omiljenom festivalu ili ih budete imali priliku čuti uživo na klupskom nastupu, što je možda i ponajbolje iskustvo, ne oklijevajte – UK Subs su punk elita i vrsta koja lagano izumire. Hvala im!
KO: UK Subs, Nasty Rumours | KAD: 31.1.2023. | GDJE: Arena Wien, Beč
