U prostoru nekadašnjeg sarajevskog kina Tesla jedno je vrijeme bilo smješteno Kriterion art kino u kojem su pored projekcija filmova organizirani koncerti, izložbe i ostali kulturni događaji. U februaru 2015. godine na binu Kriteriona popeli su se hrvatski MC-jevi General Woo i Pendrek, te uz podršku DJ-a Dirty Hairyja i sarajevske DJ ekipe koja je činila okosnicu pokreta Bussin! i Concrete Jungle, predstavili album “Pad Sistema” objavljen u junu 2014. godine.
Upravo je iz Sarajeva krenula promotivna koncertna turneja Vukovarca koji je nakon nastupa u Kriterionu neko vrijeme proveo na cičoj zimi u prolazu koji je vodio ka stražnjem ulazu, gdje su mu ljubitelji uradaka nastalih u grupnoj i solo fazi karijere rolali džointe i ispaljivali salve pohvala, uz nostalgično prisjećanje na vlastita djetinjstva uz Tram 11.
Bio sam tu, sa pivom u ruci, gledajući nasmijanog i sretnog Woo-a kojem dobro raspoloženje nije omela ni činjenica da broj ljudi u sali sigurno nije bio onaj koji su organizatori priželjkivali.
To je moje posljednje sjećanje na Woo-a.
GENERAL U
Pet godina kasnije, u medijima se pojavio neko ko je izuzetno ličio na Generala, ali izgovorene riječi su bile otrovne, pune frustracije i gorčine; na portalu za-dom.com, Woo je površno, u maniru onih koji su istinu vijesti sveli na čitanje naslova, dao svoj osvrt na stanje u Hrvatskoj, te unutrašnje i vanjske “neprijatelje” domovine. Nakon tog debakla, reper iz Vukovara nastavio je sa neumjesnim komentarima, a obračun sa neistomišljenicima prenio na vječito neugodan teren društvenih mreža gdje je svako malo uznemiravao komentarima i statusima.
To je prvi i osnovni razlog zašto nisam sa nikakvih uzbuđenjem dočekao “Jedan i jedan”, povratnički album Tram 11-a, grupe koju pored Wooa čini i Mladi gospar Target, jedan od hrvatskih MC-ja čije je ime ugravirano munjama u potporne stubove panteona hrvatske kulture zbog višedecenijske aktivnosti i činjenice da je Target reperov reper.
Nažalost, moje prvo preslušavanje bit će i posljednje zbog nevjerovatnog govora mržnje kojeg je Tram 11 iznio u svojim tekstovima, a koji se (neuspješno) pokušao opravdati i svesti pod “slobodu govora”. Hrvatske kolege su dosad već obavile težak posao, popisale i secirale sve problematične rime sa albuma “Jedan i jedini”, tako da nema potrebe da to ponovo radim i ja u svrhu dokaza da album obiluje mržnjom ka drugom i drugačijem, te uvredama na nacionalnoj, spolnoj i seksualnoj osnovi.
Kasniji medijski istupi poput onog u katastrofalno vođenoj epizodi Podcast Inkubatora nisu pomogli hrvatskom dvojcu, već su ubrzali njihov put ka dnu.
OTROVNI WOO, NEZAINTERESIRANI TARGET
Pošto nije tako lako popisati u čemu je sve problem sa albumom “Jedan i jedan”, možda je ponajbolje prvo spomenuti dobro na albumu – muzičke podloge (beatovi) i sama produkcija su vrhunska modernizirana oda staroj školi. “Jedan i jedan” zaista udara jako i tjera na klimanje glavom. Za to su ponajviše zaslužni producenti Koolade i Sett, dva veterana koja savršeno poznaju priču tramvajaca i kaleme zvučne teksture tako da budu u savršenoj harmoniji sa MC-jima i njihovim načinom repanja.
I dok General U, kako je nazivan u nekoliko posljednjih godina, rešeta mržnjom prema manjinama, vrijeđajući žene, homoseksualce, novinarke i iritantne, ali generalno benigne skupine poput ljubitelja Đorđa Balaševića, jednako je fascinantno i Targetovo učešće na albumu koje se na trenutke može okarakterisati kao stidljivo gostovanje, a ne aktivno uzimanje učešća u stvaranju materijala koji je mogao mnogo, mnogo više.
U određenim numerama uopće nije tako lako povući paralele između versova dva MC-ja, jer se čini kao da su pisali odvojeno, bez komunikacije i postizanja sporazuma o idejama koje su željeli predočiti.
Divljanje Generala Wooa nije čak ni posebno domišljato – njegove opservacije svijeta, uz podešavanja nacionalnih ili dušmanskih parametara, bljuju i prosječni anonimni komentatori iz sekcije za komentare na portalu Klix. Nema tu filozofije ni elokventnosti, a ni ulične mudrosti – sve se svelo na uličarsko klošarenje i bezobzirno traženje neprijatelja, jer na kraju krajeva, svi generali ovog svijeta, a pogotovo oni nesretni rođeni na ovim prostorima, za svoje neuspjehe i nezavidne situacije po automatizmu optužuju druge.
Naravno, uvijek se treba pokušati ostati dosljedan i reći istinu, a jedna od njih je da propaganda iznesena na albumu “Jedan i jedan” nije nešto unikatno ni dosad nečujno na hip-hop sceni. Hrvatski, regionalni i globalni hip-hop pokret nebrojeno je puta bio rasadnik homofobije, seksizma i poziva na nasilje, sa minornim svijetlim primjerima poput onih legendarne grupe Beastie Boys koji su od tinejdžersko-imbecilne mizoginije i kritike na istu uspjeli izvući lekciju i usmjeriti karijeru u smjeru Bulevara legendi.
KATASTROFA ZVANA MENART
Problem jedanaestke koja po beatu vozi poput Travisa Bicklea ulicama New Yorka i umišlja da je na čelu pravedničke borbe protiv prljavštine i smeća koje treba očistiti je u tome što reakcije i kad stignu, stignu prekasno, bespotrebne kao flaster na gangrenoznoj rani.
Tako je izdavačka kuća Menart nakon objave albuma “Jedan i jedan” danas odlučila da ipak raskine ugovor sa Tram 11 i okonča saradnju koja traje više od dvije dekade.
“Nedavno objavljeni album “Jedan i jedan”, odlučili smo povući i iz fizičke prodaje te sa svih digitalnih streaming servisa. Svjesni smo i žao nam je što je objava spomenutog albuma uvrijedila dio publike. To nam nikako nije bila namjera i radimo sve kako bismo ispravili ovaj nenamjeran propust. Menart nikada nije podupirao nikakav oblik mržnje već slobodu govora i različitosti”, navela je izdavačka kuća Menart u saopštenju koje je danas poslano hrvatskim medijima.
Ovo nevjerovatno nesavjesno djelovanje jednog od vodećih hrvatskih izdavača je i više nego problematično. U razgovoru za emisiju In Magazin Nove TV, Woo je izjavio da je album trebao izaći prije godinu i po, ali da je odgađan zbog korone, tako da su imali dvije godine da zapnu i rade na njemu.
Ako je ovo istina, neko je ili lažov ili licemjer u cijeloj priči. Da jedna mainstream izdavačka kuća koja ulaže novac u proizvodnju fizičkog medija i distribuciju ne obrati pažnju na tekstove prije samog izdavanja je malo vjerovatno, pogotovo što se ne radi o kompleksnim rečeničnim strukturama, alegorijama i metaforama, već primitivnom liričkom divljaštvu koje je lako identificirati, pogotovo zato što je i ranije bilo prisutno u javnim obraćanjima jednog od aktera.
Ako ovo jeste istina, i album je otišao u štampu bez preslušavanja, Menart se ponio krajnje neprofesionalno, a sada je izvukao kec na desetku i nabacio užarenu buktinju mržnje na volej razjarenoj rulji koja u svakom otkazivanju vidi naznake zavjereničke cancel kulture.
Stigla je i u Hrvatsku, povikaše internet komentatori, objavivši rat cenzorima i ukopavši se u rovove. Dok ljubitelji tradicije koriste neefikasna oružja internet ratovanja poput review bombardiranja Google profila Menarta pokušavajući im smanjiti ocjenu (u čemu su trenutno uspješni jer je prosječna ocjena Menarta 1.4 od 5 u trenutku pisanja ovog teksta), Tram 11 je neuobičajeno galantan po pitanju razilaska sa Menartom, izražavaju razumijevanje i najavljuju nezavisnost.
Jesam li jedini koji je očekivao da će Woo poderati bivše saradnike, barem se loše poigravajući sa njihovim imenom? Nešto tipa komunjare portale truju, sjebali su i izdavače, pičke žedne para pred pederima skidaju gaće.
Brisanjem Trama 11 sa liste izvođača, Menart je svjesno ili nesvjesno dao dvojcu trampovski alibi koji dodatno podupire činjenica da je “Jedan i jedan” bio najprodavaniji album u Hrvatskoj do trenutka povlačenja ručne. I kako hrvatski mediji nisu uspjeli sjebati karijeru Marka Perkovića Thompsona kojeg General Woo indirektno brani u jednom od stihova, neće ni Tram 11, već će ih precizno usmjeriti na teritoriju mirnih voda kojima će doploviti do probrane publike – desničara koji vjeruju u tradiciju i moral, obitelj i domovinu.
JASENOVAC NIJE MIT – GENERALOVA EMPATIJA JESTE
U svojoj suštini, potez Menarta je primjer kardinalne greške u najjednostavnijem slučaju krizne komunikacije. Nazvati Jasenovac mitom nije uvreda za dio publike, već za svakog mentalno stabilnog stanovnika Hrvatske i svijeta, ma kako se on zvao.
Kada borbu protiv historijskog revizionizma koji pokušava izbrisati ili minimizirati neposredne barbarizme nad Srbima, Židovima, Romima, političkim neistomišljenicima i ostalim nepodobnim subjektima za vrijeme NDH-a okarakterišete kao keš-kravu, pokazujete zabrinjavajuću količinu otrovnog neznanja i nedostatka empatije.
Sve da sve i jedan trenutno aktivni NGO u Hrvatskoj govori o Jasenovcu u svrhu klepanja novca, iole obrazovana osoba jasnog pogleda na svijet i čvrstog mentalnog stava ušutit će i pognuti glavu na spomen trećeg najvećeg koncentracionog logora u Evropi, pri čemu može slobodno i ponosno nastaviti svoj otpor ka zloupotrebi mehanizama nevladinog sektora.
U ovoj tužnoj sagi svi su izgubili, a ponajviše ljubitelji hip-hopa. Muzički decentan materijal krcat je frustracijama koje su našle put do šire publike upravo zahvaljujući izdavačkoj nemarnosti i novinarskom neprofesionalizmu onih koji su promovisali album u potrazi za klikabilnom pričom, a onda se bijedno vadili pokušavajući naglasiti svoju zabezeknutost skandaloznim materijalom.
JEDAN I JEDAN NISU DVA…
Klonit ćemo se definisanja hip-hopa i onoga što taj umjetnički i društveni pokret treba predstavljati, ali vrijedi napomenuti da je hip-hop, baš kao i rock’n’roll oduvijek trebao služiti kao utočište nakaza i onih koji su svojim postojanjem i djelovanjem stavljali primat na odbranu manjine i individualnih prava pojedinaca. Istinske slobode, ne mržnje zakamuflirane u otpor nevidljivim neprijateljima koja crpi energiju iz miliona individualnih trauma većine.
Ovo je dokaz da u jednoj ličnosti mogu neočekivano mirno egzistirati dvije prirode. Kao što Novak Đoković može istovremeno biti brižan otac, najbolji teniser svijeta i nesavjesni propagandista medicinskih neistina koje su mnoge koštale života, tako i Nenad Šimun – Target, a pogotovo Srđan Ćuk – General Woo mogu i trebaju biti zaslužni stanovnici Aleje veterana hrvatskog hip-hopa, sa naglaskom na nesavjesno, desno orijentisano djelovanje koje će potencijalno inspirisati nove generacije huligana, mrzitelja i potencijalnih ubica Roma, žena ili pripadnika/ica LGBTQ zajednice.
Kroz javno djelovanje, a pogotovo punk stvaralaštvo, naučio sam veoma brzo da apsolutno nije potrebno krotiti vlastiti jezik ili postati politički korektan u cilju egzistiranja i djelovanja. Nikad nisam opravdavao svoje tekstove nikakvoj prozivci rulje, ali sam oduvijek imao sluha za kulturno postavljena pitanja i pokušao ispraviti nesporazume koji bi nastali iz (ne)razumijevanja materijala koje sam napisao i odsvirao.
Nemalo puta sam bio oštar, ponekad i pretjeran, ali nikad nisam inzistirao na neistinama, ugrožavanju marginaliziranih grupa i uspostavi terora raznih -izama nad nemoćnima na način na koji to rade Tram 11 na svom novom albumu.
To je vazda i razlog što nakon nespretno izvedenog pokušaja cenzurisanja koji se pretvorio u nevjerovatan marketinški boost neću uraditi ono što je Woo na Podcast Inkubatoru nazvao novom vrstom cenzure – neću ignorisati postojanje ovog materijala.
Tram 11 nije zakazao samo u očuvanju osnovnog ljudskog dostojanstva, već i bazičnoj matematičkoj računici – jedan i jedan možda nisu dva, ali sigurno nisu ni 11 kako tvrdi Tram 11.
U ovoj slučaju, 1 i 1 su čista nula.
