Kako smo prethodno najavili koncert grupe This Eternal Decay, benda čije su se stanice redale od Leipziga, Varšave, Dublina, Rima, Pariza, New Yorka i drugih gradova, imao sam dovoljno vremena da se pobliže upoznam sa njihovim stvaralaštvom.
Mješavina industrial/darkwave synth popa me kupila, pogotovo zadnjim izdanjem, pa sam sa nekom dozom ushićenja čekao nastup (n)ovog talijanskog benda. Kako im je Sarajevo bila jedina stanica u regiji, očekivao sam veliku posjećenost, ne samo onih koji gaje simpatije prema ovoj vrsti muzike, nego generalno od onih kojima alternativni pravci predstavljaju nešto za šta se grčevito bore.
Sarajevo je (opet) zakazalo. Na koncertu je bio ispodprosječan broj posjetitelja. Čak je i jedan od gitarista, izlazeći iz bekstejdža ostao neugodno iznenađen, osvrnuo se i razočarana izustio ”Oh well…okay”.
Ističem muzikalnost i predanost benda koji je svoj set odradio maestralno. Svjetlosni efekti i dimne bombe doprinijeli su stvaranju atmosfere koja je bila u skladu sa zvukom. Svaka pjesma bila je popraćena vizualnim prikazima koji su dodatno produbljivali doživljaj tame i prenosili poruke prožete popisom pjesama za ovaj koncert.
Naravno, primat na listi imale su pjesme sa nedavno objavljenog albuma “ABSØLUTIØN”. Četvorka je bila fantastična; Riccardo Sabetti (vokal) je demonstrirao svoju vokalnu sposobnost i harizmatičnost, Pasquale Vico (bas) se pokazao neumoljiv u ritmu, čime je tokom koncerta gradio stabilan oslonac za prepoznatljivi zvuk benda, Andrea Freda (bubanj) je u kombinaciji sa zvukom basa dodavao i oduzimao dinamiku ondje gdje je to bilo potrebno, dok je veteran Alessio Schiavi (gitara) kroz nastup pridodavao na skalu virtuoznosti.
Kako studijske verzije Decayovog stvaralaštva koriste više generisanih muzičkih elemenata, u živoj izvedbi to je svedeno na minimum i sposobnost da te elemente prenesu svirajući predano. Tokom izvođenja numera, bend je stasom i glasom pokazao svoje vještine u domeni umjetničkog izražavanja. Nakon skoro svake pjesme Riccardo se zahvaljivao publici koja je bila tu ali se krajem seta nije mogao suzdržati pa je pred završetak jedne od pjesama ispustio melanholični krik ”We are fucking disappointed”. I ja sam možda prvi put od svog praćenja sarajevske scene osjetio neku vrstu stida pomiješanog sa utiscima odličnog koncerta.
Šteta je zaista bila što se nije okupilo više ljudi na ovom koncertu. To je jasan pokazatelj nedostatka podrške i pažnje prema alternativn(ij)oj muzičkoj sceni. Umjesto da se konstantno izražava nezadovoljstvo na društvenim mrežama, važno je da ljubitelji ovakvih pravaca muzike aktivno podržavaju događaje kao što je ovaj koncert, prisustvujući i time pokazujući da postoji interes za ovu vrstu umjetnosti.
Mislim da je organizatorima bila dovoljna muka samo dogovoriti saradnju sa jednim ovakvim bendom, a za promociju, plakate i ostale popratne sadržaje smo mogli doprinijeti svi mi kojima je umjesto klika i komentara virtualne podrške neuporedivo važnija zajednica koja aktivno sudjeluje u održavanju muzičke scene.
To bi bio ključ one raznolikosti grada Sarajeva na koju se svi pozivaju kada ti isti akteri pričaju o ovom gradu. Svaki vid podrške, čak i najmanji, može imati značajan utjecaj na prosperitet i opstanak alternativne muzičke scene. Organizacija koncerata i promocija muzičkih događaja zahtijeva dosta truda i resursa, te je ključno da se prepozna važnost ovih aktivnosti za kulturni i društveni život zajednice.
KO: This Eternal Decay | KAD: 17.2.2024. | GDJE: Klub AG, Sarajevo
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
