96 Bitter Beings i “Return To Hellview”: Ničim izazvano uriniranje po djetinjstvu

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

96 bitter beings, return to hellview

Preskočit ću nadaleko i naširoko pripovijedanje o tome koliki je značaj američke grupe cKy za Jackass generaciju. Ja sam bio malo “napredniji” pripadnik iste, pa je istoimeni subkulturalni pokret utjecao na moju profesionalnu, ali i umjetničku karijeru. cKy će oduvijek biti i ostati jedan od najvažnijih bendova moje adolescencije, pa nikad neće ni prestati biti tužno što se bend rascijepio na Derona Millera koji je pokrenuo 96 Bitter Beings, te ostatak ekipe koja je uzela ime i nastavila predvođena gitaristom Chadom.

Miller je kao vrsni gitarista i dobar vokal uspio snimiti dva solidna albuma, od kojih je posljednji “Synergy Restored” objavila kuća Nuclear Blast. Ista kuća je, iz meni potpuno nejasnog razloga, potpisala i naloženi otpad nazvan “Return to Hellview”, kompilaciju ponovo snimljenih (odličnih) pjesama cKy-a.

Sasvim mi je jasno i nemam problem sa tim da se ponovo snime pjesme, pogotovo ukoliko je postojao tehnički problem koji je onemogućavao realizaciju određene umjetničke vizije. No na “Return to Hellview” Miller i ekipa su nanovo snimili devet pjesama cKy-a, upropastivši sve i jednu, što je samo po sebi neka vrsta imbecilnog priznanja.

Bez želje da ulazim u nijanse, najveći problem izdanja “Return to Hellview” je plastična preproduciranost i buka koja ubija bilo kakav osjećaj dinamike koje su prijašnje verzije imale. Ranije verzije pjesama, one koje pamtimo, jesu imale dosta elemenata koji su mogli biti ispravljeni, tehnički gledano, ali to sigurno nije urađeno sa ovim izdanjem.

AI generisan video i nova verzija “Flesh Into Gear” lišena emocije i melanholije originala inspirisanog odrastanjem u malenom pensilvanijskom gradiću gdje se ništa ne događa savršeno kazuje koliko je kolosalna propast ovog projekta. Apsolutno sumnjam u to da su bubnjevi zaista odsvirani, a ako i jesu, onda su kompresovani do granice nepodnošljivosti. Bubnjarski uvod u “Inhuman Creation Station” zvuči kao nespretno programiran bubnjarski prijelaz iz 2005. godine, bez ikakve dinamike.

Isto tako zvuče i gitare na toj, ali i drugim pjesmama, zbog čega je dobar dio slušatelja optužio Millera da je snimao gitarske dijelove i semplovao ih kao loop. Minorne aranžmanske promjene ne predstavljaju ništa osim remećenja sjećanja ljubitelja originala, a glas Derona Millera koji je nekad bio sanjiv i ranjiv danas zvuči prenategnuto, kao da se muči sa vlastitim numerama (što je i moguće jer smo mnogo stariji, a grlo je osjetljiv organ sklon habanju). Ako je “Return to Hellview” donio ikakvo iole važno saznanje, to je ono da su Chad Ginsburg i Jessie Margera ipak bili mnogo važniji za zvuk cKy-a nego što se pretpostavljalo ranije.

Razlog zbog kojeg se Miller odlučio na ovakvo kasapljenje vlastitih pjesama mi nikad neće biti jasan i ničim opravdan. Ako je u pitanju keš-krava, vjerujem da bi bolje prošli da su napravili reunion turneju. Ako nikad niste slušali cKy, nemojte početi sa ovim. Ako jeste, nipošto nemojte početi sa ovim.

96 Bitter Beings – Return to Hellview | Nuclear Blast | 2024

Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža. 

Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!

PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU! 

Primaj garantovano svaku ISK objavu putem ISK kanala na popularnim aplikacijama!

ISK VIBER

ISK WHATSAPP

ISK TELEGRAM

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Skip to content