Bez obzira da li pripadate određenoj kulturi ili apsolutno ne poznajete njene odrednice, zvuk plemenskih bubnjeva izaziva u osobama jezu ili uzbuđenje. Vjerovatno je to osjećaj koji nas prati još od pećinskih dana i na koji je dobro računao američki death doom sastav Tzompantli koji je u maju objavio drugi album “Beating The Drums of Ancestral Force”.
Sa bendovima čak 11 članova Tzompantlija u koje spadaju Xibalba, Teeth i Civerous sam iznimno površno upoznat. Xibalbu i Teeth nisam slušao, znam imena, a Civerous mi je došao na listu albumom “Maze Envy” koji sam poslušao, ali me nije dovoljno dojmio da pišem recenziju. Tzompantli je oformljen sa ciljem održavanja sjećanja na historiju naroda mezoameričkih civilizacija koje su jednako poznate po svojoj naprednosti i brutalnosti.
Sa imenom koje predstavlja tradicionalni “štrik za lobanje” i udarničkom kombinacijom deatha i dooma, sigurno je ka slavljenju čeka naginje ovaj sastav. Već od prve pjesme “Tetzahuitl” ulijeće se u punu brzinu mljevenja na bubnjevima, što prate zujajući rifovi i zvuk “astečke zviždaljke smrti” koja u ovoj kombinaciji zaista zvuči kao sablasni vrisak.
Tzompantlijeva kombinacija deatha i dooma nije posebno maštovita, iako je veoma efektivna. Tu i tamo doom ustupi mjesto hardcore i slam rifovima, pa pjesme postanu možda i previše jednoobrazne. Iz gitarske učmalosti vadi bubnjanje Erola Uluga koje je najšareniji ukras u soničnoj kruni Tzompantlija. Od primitivnog, divljačkog lupanja osjetnog na pjesmi “Chichimecatl” pa sve do osmominutne “Tzetzaviztli” gdje se plemenski ritmovi smjenjuju sa doom kucanjima, Ulug radi posao u svakom trenutku.
Ono što predstavlja popriličan problem je činjenica da “Beating The Drums of Ancestral Force” ima premalo izvornih utjecaja i da je gro snage albuma naslonjen na snagu električnih instrumenata današnjice. Upravo je preveliko oslanjanje na death i doom snagu donekle steriliziralo zvuk. Fali još narodnih instrumenata, fali još elemenata poput uvoda u “Tlaloc Icuic”, fali da zaista osjetimo 11 umova na djelu.
“Beating The Drums of Ancestral Force” jeste poprilično slušljiv, ali i nedovoljno inventivan muzički materijal koji evidentno ima izniman potencijal da bude osnova dalje, karakterističnije karijere sastava. Jedanaest tijela dobro zvuči na papiru, ali ovdje možemo čuti najviše pet muzičara, pa bi bilo dobro da naredni album Tzompantlija bude još raskošniji, šareniji, možda i manje brutalan ukoliko će to otvoriti prostor za širenje zvučne lepeze. Našu pozornost imaju, na njima je red.
Tzompantli – Beating The Drums of Ancestral Force | 2024 | 20 Buck Spin
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
