Ako je posljednja informacija koju je američka grupa Tool objavila na svojoj turneji tačna, 30. avgusta će biti objavljen novi, peti studijski album grupe, nasljednik albuma “10.000 Days”. Od “10.000 dana” do objave novog albuma proći će 4.868 dana, odnosno 13 godina i 120 dana. Naposljetku, ljubitelji Toola će ipak manje čekati nego što je čekala manja skupina muzičkih entuzijasta, okupljenih oko interesa izraženog ka zagrebačkoj punk skupini FNC Diverzant.
Ostarjela publika
Nakon “Prvog jubilarnog” koji je etablirao FNC Diverzant u zagrebački dio tima hrvatskog punk rock podzemlja nastupila je studijska tišina koju je grupa razbijala svirajući glasno na festivalima i u klubovima. Priča o novom studijskom materijalu u jednom trenutku je pretvorena u šalu na vlastiti račun koja se razvlačila po koncertima i mrežama, sve do 25. februara 2019. kada je objavljen singl “Čudne priče” kojim je najavljen album “Stanica Dugave”. Službeno je, 13. marta 2019. godine, prekinuta šesnaestogodišnja tišina zagrebačkog kvarteta.
Južno gradsko naselje Zagreba, Dugave, ostavile su značajan utjecaj na stvaralaštvo FNC Diverzanta, jer se u tom naselju nalazi prostorija za probe u kojoj je grupa provela više od dvadeset godina djelovanja. Kako bismo situaciju stavili u kontekst svim našim čitateljima koji pokazuju interes za ovu vrstu muziciranja, ali nisu sa istom imali dodirne tačke, prvenstveno one sviračke, prostorije za probe su mali hramovi, mjesta gdje bendovi stvaraju, druže se, prolaze sitne i krupne drame svoje egzistencije.
Ipak, FNC Diverzant vješto izbjegava dosadu, ne upadajući u zamku svetog trojstva “parkić-klupica-škvadra” koja je tako mila tupim oi i street rock grupama. Ovi Zagrepčani otvoreno promovišu antifašizam na svojim društvenim mrežama, pišu i antihimne Zagrebu (“U tebi je razlog”), te ostaju daleko izvan sive zone punka u kojoj grupe ne daju podršku dubioznim idejama desnice, ali ih eksplicitno i ne odbijaju.
Dobra strana tekstova “Stanice Dugave” je njihova univerzalnost, te će ispisani redovi lako korespondirati sa različitim sojem ljudi iz raznih gradova našeg govornog područja. Tekstovi FNC Diverzanta inspirisani su životom, onakvim kakav jeste – neuljepšanim, grubim, teškim, i silnim kišnim oblacima kroz koje se nekad probiju zrake zubatog sunca koje nam daju dovoljno snage da krenemo dalje.
Nažalost, tekstovi FNC Diverzanta imaju i onu lošiju stranu, a za pretpostaviti je da je ista rezultat bendovskog usmjerenja da nakon šesnaest godina na ploči zabilježe pjesme koje su nastajale u prethodnom periodu, bez revidiranja izrečenih ideja. Svi oni koji su kao adolescenti ili malo stariji slušali “Prvi jubilarni” danas su šesnaest godina stariji, sa sepetom problema koje život tovari bez da te, narodski rečeno, pita za zdravlje. Angst koji FNC Diverzant rasipa po novom materijalu vuče snagu iz alijenacije tako svojstvene mladom čovjeku, a savremenici grupe, pa čak i mi koji smo to postali zbog rasipanja generacije, više nismo mladi i teško se ponekad naći u riječima koje se doimaju kao himna besanog srednjoškolskog vikenda fragmentiranog ljubavnim (ne)uspjesima, ličnim previranjima i okupanog jeftinim alkoholom.
Na periferijama sjećanja
Kako “Stanica Dugave” počiva na sasvim primjetnoj nostalgiji koja se očituje i kroz rudimentarne ritmove i gitarske dionice melodičnog hardcorea i punka devedesetih, cijeli osjećaj slušanja albuma je zapravo gorko-slatko iskustvo. Možda najočitiji primjer je pjesma “Ajde stari” koja kroz refren zove slušatelja da “se sjeti starog, istog mjesta, stanice Dugave”, gdje su Dugave ništa više nego djetinjstvo koje je rasuto po periferijama sjećanja. I u redu je pobjeći tu i tamo, s vremena na vrijeme, ali je sasvim u redu i ako se ne osjećate ugodno u istoj mentalnoj vijetnamci, širokim hlačama i poderanoj majici The Exploiteda.
Da se zaključiti da je teško “Stanicu Dugave” ocijeniti po parametrima koje obično primjenjujemo. Upravo je idejni i zvučni atavizam koji ova grupa vuče i koji je demonstriran na novom albumu zapravo njihova najjača snaga. Evoluciju preživljavaju oni najjednostavniji ili najprilagođeniji organizmi i FNC Diverzant nije novo Hladno pivo, nisu genijalni kao KUD Idijoti (a ko jeste?), ali su grupa koja će napuniti klub i izazvati osmijehe na licima većinom sredovječne publike. Na kraju krajeva, čvrsto sam uvjeren da taj rezultat neće smetati ni samoj grupi.
Ovaj tekst je originalno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
