Najbolja izdanja 2022. godine po izboru Arnela Šarića

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

najbolja izdanja

Kako sam i napomenuo u tekstu o najboljim izdanjima 2021. godine, 2022. godinu sam proveo pokušavajući stupiti u dodir sa davno izgubljenom strašću slušanja nove muzike. Bilo je trenutaka kada sam se pribojavao da se moj entuzijazam raspao pod teretom godina. Malo-pomalo sam izlazio iz komfort-zone slušanja poznatih odličnih albuma i polako se prepuštao čarima neistraženih žanrovskih područja.

Istovremeno, broj članaka na ISK je eksplodirao, ali ne isključivo zahvaljujući mom novootkrivenom žaru, već novim i starim autorima koji su se pridružili postavi.

Nakon višegodišnjeg odsustva, u ekipu se vratio Dženan Suljević, stari radijski kolega i jedan od urednika ISK radijske emisije. Minel Abaz i Goran Salković nastavili su aktivno pisati tokom 2022. godine, a pridružila su nam se i dva nova člana: naš prvi saradnik iz Srbije Đorđe Ilić, te najmlađi član naše redakcije Vedad Kobiljak.

Ni u najboljim danima ISK nije imala ovako jaku postavu, i to ne govorim olako. Iznimno je širok obim tema kojima smo se bavili u 2022. godini, od politike do različitih scena, od hardcorea i punka do metala i raznih vrsta rock’n’rolla. Pisali smo o filmovima i serijalima, stripovima i knjigama.

U 2022. godini slušao sam i neizmjerno mnogo kvalitetne muzike. Sabrati deset najboljih izdanja pokazalo se kao težak, ali zanimljiv posao. Svi spomenuti albumi sigurno će izdržati test vremena i nastaviti biti slušani, barem u mom slučaju.

Započinjanjem projekta slušanja albuma dnevno u 2023. godini, shvatio sam da sam toliko toga odličnog propustio prošle godine, ali nisam želio da lažiram listu i da je nadopunjujem naknadno poslušanim materijalima – zato se ovdje nalaze samo oni albumi koje sam čuo i zapamtio 2022. godine. Neke od nepravdi ću pokušati ispraviti kroz naknadne članke.

Vrijedi napomenuti da se na oficijelnoj listi nisu našli, ali su iznimno dobri i albumi grupa Velahavle, Misery Index, Voivod, Sigh, Acid Witch i Wormrot.

Chats – Get Fucked

Singl “Smoko” je bio moj prvi susret sa Chatsima prije nekoliko godina, i nisam bio oduševljen. Zato sam sa određenom dozom skepticizma pristupio slušanju albuma “Get Fucked” koji me zauzvrat, u skladu sa imenom, razvalio.

Ovakvu količinu ubojite mladalačke punk energije pomiješane sa snagom karakterističnog australijskog pub rocka odavno nisam čuo. Chats su amfetaminski odgovor na Chubby & The Gang, a njihove naizgled naivne i hiperzabavne pjesme o cuganju, susretima sa revizorima, napadima anksioznosti i poskupljenju cigareta se doimaju tako poznate zbog karakterističnih, univerzalnih lajtmotiva.

Mnogo je albuma kojima možemo nakačiti titulu albuma godine, ali “Get Fucked” je ponosno nosi u mom slučaju, barem u domeni punka. Izmišljanje tople vode nije igra koju igraju The Chats i to nam nije ni potrebno. Njihovo je da budu djetinjaste razigrani i nepristojni, a “Get Fucked” je upravo takav album.

Ghost – Impera

Još jedan slučaj mržnje na prvo slušanje; nakon nekoliko mjeseci gnušanja nad albumom “Impera”, pogotovo zbog poređenja sa fenomenalnim “Prequelleom”, shvatio sam da sam potpuno pogrešno pristupio ovom materijalu.

Tek nakon što sam “Imperu” prestao slušati kao nešto što nije zadovoljilo titulu nastavka “Prequellea”, moj um je počeo pojmiti svu pop genijalnost novog projekta Tobiasa Forgea.

“Impera” predstavlja ljupku formu radiofoničnog satanizma, igrajući na kartu melodičnosti albuma kasnih osamdesetih i ranih devedesetih.

Wiedgedood – There’s Always Blood At The End Of The Road

Oslobođeni ugodnih stega svoje konceptualne trilogije “De Doden Hebben Het Goed”, belgijski Wiedgedood objavio je album “There’s Always Blood At The End Of The Road”.

Cijeli album odiše čvrstim, zvučnim bijesom sa momentima apsurdne histerije. Wiedgedood se, naprotiv, nikad ne gubi u svom black metal izrazu, stvarajući muziku koja djeluje hipnotički na svakoga ko je sluša.

Viagra Boys – Cave World

Iako sam smatrao da bi bilo logično da prerani odlazak gitariste Benjamina Vallea uzrokuje određenu destabilizaciju Viagra Boysa, Murphy i kompanija su me ugodno šokirali “Cave Worldom”, samo godinu dana nakon odličnog “Welfare Jazza”.

“Cave World” donosi ultimativno slušalačko iskustvo kao treći, najsofisticiraniji evolucijski oblik muzike Viagra Boysa. “Worms” je bio ogoljen, “Welfare Jazz” na trenutke i eksperimentalan, dok je “Cave World” kreacija najvišeg kreativnog stepena, sa ciničnim pogledom svijeta koji živimo kroz povećalo društvenih mreža.

Pročitaj i ovo:  Top 10+ najboljih izdanja 2023. godine (Matea Lacmanović)

Ovaj album će mnogo više od svih albuma pisanih za vrijeme pandemije COVID-a ostati upamćen kao dokument tog vremena i ludila, te grozomornih pojava poput antivaksera i sličnih teoretičara zavjere koji su u nevolji odlučili da promole svoje ružne gubice vani.

Zeal and Ardor – Zeal and Ardor

Može biti da stižem na Z&A dernek prekasno, ali cool klinci nikad ne dolaze prvi. Istoimeni album iz 2022. godine može se opisati kao eksperiment od prve do zadnje strofe. Šef benda Manuel Gagneux uspješno miješa sve što mu je potrebno da nastavi narativni niz o roblju koje se okrenulo Vragu umjesto Bogu.

U tom procesu black metal se susreće sa gospelom i shoegazeom, osjete se elementi industriala i metalcorea… “Zeal And Ardor” je jedan od onih albuma koje nema svrhe opisivati riječima. Hozier nas nikako nije mogao odvesti do crkve jer je Gagneux već spalio.

Bloodbath – Survival Of The Sickest

“Surival of The Sickest” nastavlja lomiti koplja, baš i kao njegov prethodnik “The Arrow of Satan Is Drawn”. Dosta recenzenata smatra album iz 2022. godine nastavkom lošije diskografske ere benda, iako moje uši meni poručuju nešto sasvim drugo.

“Survival of The Sickest” je Bloodbathov album, to je sigurno. Klasični je staroškolski death metal, inspirisan prizorima horor filmova. No možda najvažnije od svega je to da je kvintet uspio snimiti iznimno zabavan album, onaj koji tjera na benganje. U mojim godinama, sasvim dovoljno.

96 Bitter Beings – Synergy Restored

Da je Deron Miller bio neizostavan sastojak recepta jela zvanog cKy dokazao je album “Synergy Restored”. 96 Bitter Being je jednu riječ daleko od imena kultnog alt rock klasika pensilvanijske grupe koja je obilježila djetinjstvo klinaca rođenih kasnih osamdesetih i ranih devedesetih koji su odrasli na budalaštinama ekipe iz Jackassa i cKy kućnih videa, a kojih je muzika grupe cKy bila integralni dio.

“Synergy Restored” zvuči kao logičan nastavak “Carver Cityja” 13 godina kasnije, iako donekle idejno repetitivniji. Spremite se za pomlađivanje gitarskim bravurama Derona Millera koji i dalje stvara čuda sa dvije žice manje na gitari.

Smrt Razuma – Nova era mraka

Srpskohrvatski (jugoslavenski) sastav Smrt Razuma 2022. godine je nakon dva demo izdanja napokon objavio svoj debi album “Nova era mraka”. Iako obično volim da ubacim i jedan-dva domaća albuma na ovu listu, najčešće to radim jer sam tako odlučio, da ispunim kvotu. No u slučaju Krune i ekipe, radim to jer zaista uživam u njihovoj kombinaciji klasičnih hardcore-metal utjecaja, od Exploiteda do švedske hardcore škole.

Njihov punk je u doticaju sa stvarnošću, bave se tematikama poput problema beskućništva, ljudi u pokretu i namjenske vojne industrije. “Nova era mraka” funkcioniše kao energetska bomba inspirisana jadom i bijedom Balkana, mizerijom koja je zajednička svim našim zemljama.

Spiritworld – DEATHWESTERN

Spiritworldov drugi album “DEATHWESTERN” je dovoljno dobar da funkcioniše i samostalno. No vječno je zanimljivo kad je album samo dio jedne veće priče, kao što je to slučaj i ovdje; frontmen benda Stu Folsom je pisac koji je objavio i zbirku priča “Godlessness” smještenu u Pagan Rhytms univerzum prvog albuma. “DEATHWESTERN” je nastavak ideje koji muzički stoji na tromeđi Power Tripa (pokojni Riley Gale je sarađivao sa Folsomom kao urednik na knjizi), Slayera i Hatebreeda.

Ako volite teške rifove i tremolo rzanja na solažama, ovo je obavezna lektira.

Autopsy – Morbidity Triumphant

Autopsy. Znate ko su, znate šta su. “Morbidity Triumphant” je bezobrazno sirov, prljav death metal album kojeg smo čekali koju godinu predugo, ali neka smo. Ideje su rafinirane i ovdje fule praktično nema, Autopsy je silovit kao rijetko koji bend u njihovim godinama.

Produkcijski, moguće je da će neupućeni imati zamjerke na klasični Autopsyjev mulj, ali ja iskreno ne vidim tu problem. Štaviše, da je produkcija bolja, šarma ne bi bilo. Ovo je death metal!

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

Napiši svoje mišljenje

SLIČNI ČLANCI

Skip to content