I napokon, dođe i taj čas, krenuo sam na bijelom konju u veliki boj: recenziranje najnovijeg albuma Silent Kingdoma, koji se zove Reflections Of Fire (The Journey). Mukotrpne dvije godine skladanja, pisanja muzike i tekstova...

Iskreno, nisam očekivao da će me neko grindersko izdanje poslije sjajnog ''Satan Is A Cunt'' benda Neuropathia (recenzija na ISK Webzineu) tako brzo oduševiti, a onda hitar i podmukao udarac u glavu - reizdanje...

Neki bendovi (na sreću nas ljubitelja thrasha) jednostavno ne mogu da prežale zlatni period thrash metala, a to su osamdesete godine. Bendovi kao što su Toxic Holocaust, te trenutno recenzirani Funerot vraćaju pojam ''thrash''...

Moram priznati da je veliki izazov pisati recenziju za jedan ovakav album. Najavljen kao akustični progresivni album benda Antimatter, ja bi ga možda proglasio najsjetnijim i najtužnijim albumom koji sam čuo u zadnje vrijeme....