Veoma je moguće da niste čuli za odlični američki doom metal bend The Gates of Slumber. Ovi tradicionalisti započeli su put u drugoj polovici devedesetih pod imenom The Keep. Izdali su nekoliko izvrsnih albuma, a 2014. godine preminuo je dugogodišnji član Jason McCash. Zbog te tragedije, Karl Simon, vokal i gitarista benda, odlučuje da bend sahrani…
… sve dok poziv iz Njemačke (gdje je The Gates of Slumber poznatiji nego u SAD-u), sa festivala Hell Over Hammaburg 2019. godine, nije probudio bend iz vječnog sna. Od tog trenutka, Simon sa novo-starom postavom (Chuck Brown na bubnjevima i Steve Janiak na basu) počinje rad na novim pjesmama.
Rezultat toga je odlični povratnički istoimeni album objavljen u novembru 2024. godine. U posljednjem intervjuu na ISK u ovoj godini, razgovarali smo sa frontmenom benda Karlom Simonom o povratku, inspiracijama i tragedijama.
Pozdrav, Karl! Lijepo je ugostiti na ovim stranicama nekoga u čijim smo albumima uživali još od 2010-tih.
Sjajno, hvala ti puno. Nadam se da neću razočarati.
“The Gates of Slumber” je prvi album u 13 godina, prvi od povratka 2019. godine. Koje su inicijalne misli koje su te vodile kad si uskrsnuo bend te godine?
Samo smo se htjeli malo zabaviti, svirati neke stare pjesme, popiti nekoliko piva. Nemati loš provod.
Je li se desilo nešto posebno što je učinilo tranziciju od “ovdje zbog koncerta” do “idemo opet u studio”?
Pa, kad smo pokušavali da se sjetimo kako da sviramo neke od tih starih pjesama, znali smo završiti frustrirani i onda smisliti nešto novo. Nekad je tako lakše. Nije prošlo mnogo i već smo pisali novi album.
Dva člana grupe Apostle of Solitude pridružila su ti se na novom albumu. Jedan od njih je Chuck Brown koji je ranije svirao u Gatesu. Jesu li Steve Janiak i Chuck bili aktivno uključeni u cijeli proces komponovanja?
O, da! Chuck je napisao muziku za “Embrace the Lie” i “At Dawn”. Steve je napisao “We are Perdition”. Zajedno smo radili na pjesmi “The Fog”. Što se tiče aranžmana, suštinski smo sve pjesme uradili zajedno kao bend, tako da su stopostotno bili uključeni u proces.
Omot novoga albuma je potpuno jednostavan; logo na crnoj pozadini. Postoji li neki simbolizam iza takvog dizajna ovako kasno u karijeri?
Chuck i ja smo zapravo htjeli ovakav omot ranije, 2003. ili tako nešto, ali nikad nismo to uradili. Sada nekako ima smisla. Ovo je vraćanje benda na početne postavke, nova era na neki način.
Kakav je interes za tradicionalnim doom metalom u SAD-u danas? Kako bi ti ocijenio reakciju ljudi na vaš povratak?
Iskreno, ne bih znao. Živim izolirano danas, ne bih baš mogao govoriti o tome šta je i koliko popularno danas. Što se tiče samih reakcija, iznenađen sam pozitivnošću dosad. Mislio sam da će naš album biti kao fusnota – neki će primijetiti, ali većinu neće biti briga. Međutim, reakcija je predivna. Veoma ponizno iskustvo.
Sudeći po onome što sam čuo, naslovima i podacima sa Bandcampa, mnogo toga se našlo u loncu inspiracije za nove pjesme, od horor filmova do ljubavi ka Tomu Pettyju! Možeš li nas brzo provesti kroz album, pjesmu po pjesmu?
“Embrace the Lie” je o ljudima koji konstantno padaju na laži i propagandu koja se provlači kao vijesti i informacije. Ljudima se čini da su to novosti, ali laži i sranja koje mediji ispumpavaju na zahtjev svojih korporativnih gospodara i političkih džukela su veoma stare. Ljudi misle da je danas gore nego ranije, ali nije – sve je biznis kao i inače. Ljudi trebaju početi koristiti vlastite mozgove.
“We are Perdition” je napisao Steve, i naslov kaže sve (Mi smo propast).
“Full Moon Fever” je o vukodlaku koji voli svoj posao.
“At Dawn” je pjesma o Francusko-pruskom ratu. Ja sam pomalo zaljubljenik u historiju.
“The Fog” je priča o izdanim gubavcima iz Carpenterove “Magle”, ispričana iz njihove perspektive.
“The Plague” je o Crnoj smrti. Zapravo, to je najstarija pjesma na albumu. Postojala je u komadićima od 1998. godine.
Ono što je meni zanimljivo vezano za novi album – najkraći je od svih u vašoj diskografiji, i svaki riff je na mjestu, ne postoje filleri. Je li to bila ideja od samog početka ili je došlo do naknadnog ekstremnog skraćivanja? Stvarno je pravo daleko od onoga što ste ranije predstavljali na drugim albumima, sa dužim pjesmama ili instrumentalama.
Apsolutno. Kad slušam naše stare albume, pomislim: “Zašto ovo nismo sredili?” Apsurdno je, toliko mnogo dugih pjesama. I svaki od tih albuma se meni danas čini toliko napuhan.
Ovo skraćivanje nam je novi koncept. Siguran sam da ćemo uraditi neke nove instrumentalne ili inovativne numere, ali sigurno više neće biti petnaestominutnih pjesma sa jednim te istim riffom koji vozimo ukrug.
Zanimljivo je da ste opet promijenili izdavačku kuću, nikad niste imali stabilan dom. Bili ste dijelom manjih kuća, pa i velikana kao što su Rise Above Records – “The Gates of Slumber” objavio je Svart Records. Čemu toliko promjena?
Čini se da je došao red na njih da objave naše izdanje (smijeh). Nisam siguran zašto toliko promjena. Znam da je bilo bendova koji su na jednoj kući što duže mogu biti, ali ni sam ne znam je li to običaj više. Stvarno ne razmišljam o tome.
Pošto je ovo prvi put da razgovaramo, moram te upitati i o najvećem ožiljku, onom koji je ostavila smrt basiste Jasona McCasha. Koje su ti omiljene uspomene na njega, i šta je The Gates of Slumber izgubio njegovim odlaskom?
Previše uspomena, putovanja i snimanja. Pravljenja muzike. Bio je kao član porodice, moja mama je plakala danima kad je umro. Gates je izgubio ogroman dio duha i kreativne energije njegovim odlaskom, toliko velik da je bend prestao postojati. Uspjeli smo se vratiti tek nakon mnogo godina i nekoliko sretnih slučajnosti.
The Gates of Slumber je dio kolektiva Circle of True Doom. Nikakvih podataka o kolektivu koji, kako se kaže, “cilja da napravi razliku između tradicionalnih doom metal bendova od drugih podžanrova”. Ko su članovi, koji su principi i kako primate nove članove?
Ne mogu govoriti o tome čak ni da me podvrgneš smrtonosnom bolu. Izvini.
Razumijem. Šta je iduće na repertoaru? Možemo li se nadati europskoj turneji?
Zasad nemamo planova za turneju, ali radimo na novim pjesmama za jedno split izdanje, kao i dodatnim novitetima. Jednom ćemo se vratiti na binu, ali zaista ne znam kad u ovom trenutku.
