KO: Dolia, Einsatz
KAD: 6.4.2018.
GDJE: Dom mladih (amfiteatar)
Autor fotografija: Edvin Ikanović
Sarajevo je šestog aprila proslavilo rođendan, trebevićka žičara se nakon i previše godina počela uspinjati i ponirati, a u amfiteatru Doma mladih održan je poklon gradu, koncert danske grupe Einsatz i sarajevske Dolie.
Koncert je bio neobičan iz nekoliko razloga. Prvi je onaj što nije toliko uobičajeno da koncerti ovog tipa dobiju medijsku pažnju kakva je pratila ovo dešavanje. Od press konferencije u sarajevskom Coloseumu, pa do intervjua sa učesnicima i objave press saopštenja, vidjelo se da iza samog dešavanja stoji uvezanija ekipa organizatora. I zaista, logotip sarajevskog Radija M na plakatima, kao i ime Džavida Ljubovcija dovoljni su znaci da ovo nije bilo standardno dešavanje.
Neobičan je i izbor sale. Amfiteatar Doma mladih ni u koju ruku nije mali zalogaj ni jednostavna sala za popuniti. Činjenice da je ulaz na koncert bio besplatan i da je svaki posjetitelj dobio majicu Einsatza, to su bili samo neki od razloga koji su mi rasplamsali znatiželju i natjerali me da pomaknem lijeno dupe i izađem iz kuće.
Iako bi po nekom nepisanom pravilu Einsatz kao strani bend koji prvi put nastupa u Sarajevu i čiji frontmen Dante Galić, inače i veoma produktivan slikar, predstavlja svoj projekt “Fantom Slobode”, trebao izazvati više interesovanja, ipak su se domaći mediji raspisali o Sari Vojičić, pjevačici grupe Dolia, čije prezime bi vam moglo biti i više nego poznato. Da, Sara Vojičić je kćerka Mladena Vojičića Tife, jednog od najboljih vokala sa ovih prostora.
Kada se Dolia popela na binu amfiteatra, bilo je jasno da sam bio u pravu kada sam pretpostavio da je amfiteatar prevelik zalogaj. U publici je, grubom procjenom, bilo između 100-150 ljudi koji su posjeli svoja cijenjena dupeta na kaskade amfiteatra i odatle pratili nastup Dolie. Bio mi je ovo prvi susret sa petočlanim sastavom. U nedostatku želje da dubiozno analiziram muzičke elemente, Dolia svira progresivni simfonijski metal, ali sa jednom bitnom razlikom: vokal Sare Vojičić vuče na dobri stari heavy. I da, Sara Vojičić je UBICA.
Između redova autorskih pjesama i solidno odsvirane obrade Nightwisha, uhvatio sam sebe kako sa uzbuđenjem analiziram svaki trenutak koncerta Dolie. Da jabuka ne pada daleko od stabla, dokazano je na ovom koncertu – Sara Vojičić posjeduje nevjerovatno snažan i karakterističan vokal koji kontroliše sa lakoćom. Sasvim je jasno da je u pitanju sirovi talent uokviren radom i disciplinom.
Nažalost, energija koja pršti iz Sarinog grla predstavlja i problem jer otkriva koliko je ostatak Dolie plastičan. Ne ulazeći u analizu autorskog rada Dolie, jer ovdje pričamo o konkretnom koncertu, zvuk Dolie koji je dopirao sa bine je bio poprilično plastičan. Po dosadašnjem iskustvu, ali i onome što sam primijetio na bini, da se zaključiti da je plastičnost rezultat rada tonskog majstora i opreme koju je Dolia koristila na bini, ali i statičnosti članova grupe. Ne idem linijom Zeleta Lipovače niti tražim cirkuske akrobacije, ali ako mi ti ne pokažeš da te dotiče vlastita muzika, morat ću preći puno teži i duži put do prihvatanja.
Danski Einsatz nije samo skupina svirača, već koncept; predvođeni Danteom Galićem koji godinama živi u Danskoj, grupa Einsatz spaja vizuelno i zvučno u cjelinu. U Sarajevo je, ako je vjerovati pisanjima kolega iz medija, trebala stići i Danteova izložba, ali iz nekog razloga nije. Fantom Slobode, kako je naslovljen i sam koncert, je lik sa umjetničkih djela Galića, neka vrsta lajtmotiva koja se oblikom prikazuje na slikama, dok idejom plovi kroz pjesme Einsatza.
Njihova muzika je čudnovata mješavina različitih utjecaja, no nije teško prepoznati inspirisanost Rammsteinom i Ministryijem, iako Einsatz tek na trenutke zvuči militantno kao potonji. Mene su, s druge strane, trenuci u izvedbama podsjetili i na nepravedno omraženi Doctor Midnight & The Mercy Cult koji je predvodio Hank Von Helvete nakon odlaska iz Turbonegra, a čiji se album “I Declare: Treason” smatra nekom vrstom izdaje od strane Turbojugend mornarice.
Kada uzmemo u obzir činjenicu da je Einsatz tehnički demo bend, a pogledamo koncertnu produkciju (animacije sa video zida nisu napravljene samo za potrebe sarajevskog koncerta), dolazimo do zaključka da mnogi naši bendovi imaju mnogo toga da nauče ukoliko žele da im glave razbiju površinu uzburkanih rokenrol mora. Ne radi se o tome da je danski standard veći, već Einsatz zaokružuje svoju priču, čini je multimedijalnom i osjećaš da gledaš i slušaš potpun produkt na bini, projekt koji ima glavu i rep, a samim tim i smisla.
Ukoliko Radio M kao medijski sponzor može osigurati eksponiranost bh. bendovima, nemam ništa protiv da se i odsad hvataju tog posla. Međutim, za potpun efekt, koordinacija sa standardnim tijelima sa naše male i pohabane scene mogla bi dovesti do boljih tehničkih i organizacijskih rezultata.
Šestog aprila sam otkrio dva solidna benda, dobio majicu i besplatan provod. Možda je Sarajevu uručen poklon, ali ja sam, blago rečeno, profitirao.
You must log in to post a comment.