Izvan Svake Kontrole je 13.8.2022. godine proslavila 18 godina postojanja, koncertom u sarajevskom Klubu AG. Tekst koji slijedi u nastavku se stoga neće striktno kretati domenom koncertnog izvještaja, već će šetkati po razapetom užetu iznad ambisa bljutave emotivnosti.
Sve u vezi ISK rođendana desilo se spontano. Kada sam početkom augusta shvatio da će godišnjica ISK pasti na subotu, tako je pala i odluka da se pokuša organizirati rođendanski koncert. Pišem “pokuša” jer sam pretpostavio da je ispred nas težak zadatak pronalaženja grupa koje bi svirale na ovakvom događaju.
Imali smo jednu viziju ISK rođendana koja je uključivala tri benda, punk, hardcore i metal bend, uz rock’n’roll slušaonu sa zvucima karakterističnim za period postojanja ISK radijske emisije. Vizija je skoro u potpunosti zadovoljena jer su publiku zabavili thrash metalci Lepra, pankeri POPIK sa kojima ja sviram bas i pjevam, te black metal legende KRV.
Da bi događaj bio još grandiozniji, pomogli su Haris Saračević koji je odlučio da snimi cijeli koncert (što ćete imati priliku čuti kad dođe vrijeme), i Pi Brewery koji su specijalno za ovu priliku skuhali ISK Pale Ale pivo koje su svi okarakterisali kao “iznimno dobro”.
Koncert je počeo kasnije nego inače, s obzirom da je bilo vrijeme Sarajevo Film Festivala i da je dosta publike pisalo i reklo da bi voljeli da stignu pogledati filmove, ali i posjetiti sam događaj. Na binu se prva popela Lepra, thrash metal sastav aktivan od 2020. godine. Lepra je jedan od rijetkih aktivnih sarajevskih metal bendova i većinu svog rada posvećuju obradama, ali predano rade i na autorskom materijalu.
Zvali smo ih na ovaj rođendan sa iskrenom namjerom da ih iskoristimo kao most, odnosno pruženu ruku jednoj novoj generaciji koja je stasala nakon ISK i izvan našeg okrilja. Kao medijski starci iz drugačijeg doba, vremenom smo postali nepotrebni mlađoj ekipi koja je odrasla na drugačijim tehnologijama koje su medije poput ISK na određeni način učinile relikvijom prošlosti.
Lepra je svirala i svirala, započevši poduži set za Sepulturom i “Desperate Cry”. Očigledna zamjerka bi bila mala posvećenost i skromnost prilikom najave autorskog materijala. Sviračke greškice uveliko su nadomjestili otkucaji mladih, thrash metal srca, dokazavši da je ovaj žanr uistinu najplodniji kada se servira na pladnju mladalačke poletnosti.
Prije 12-13 godina, navalu novih metalpunk likova prezirao sam javno, jer sam znao da će se desiti ono što se i desilo – moje najcrnje slutnje su se obistinile. Danas je kontekst malo drugačiji, i hrpicu golobradih dječaka koji izgledaju kao klonovi Eddieja Munsona iz The Stranger Thingsa posmatram kao živopisnu pojavu u sivoj sarajevskoj svakodnevnici, nadajući se da ovaj put neću biti u pravu i da će generacija Lepre nastaviti koračati dalje, daleko od sjena koje bacaju prolazne adolescentske furke.
Nakon Lepre, na binu je izašao POPIK. Prva ideja je bila da POPIK otvara, Lepra nastavlja i KRV zatvara zbog činjenice da POPIK dijeli bubnjara sa grupom KRV, ali je upravo bubnjar Kurvar zahtijevao da oba benda sviraju zaredom zbog postavke bubnjarskog seta.
Nažalost, osamnaest godina kasnije, i dalje sam ponekad prisiljen da napišem koju riječ o sastavima u kojima sviram; taj nepotizam zapravo proističe iz pakla nepostojanja saradnika koji bi se uhvatili tog posla.
Reći ću ono što su mi drugi rekli – nekima je ovo bio najbolji nastup POPIKa, a meni je protekao u izmaglici, u jednu ruku izazvanoj alkoholnim isparenjima, a u drugu napadom adrenalina koji me držao sve vrijeme. Ovo je posljednji nastup POPIKA u narednih nekoliko mjeseci, s obzirom da mene čeka operacija ventralne kile zbog koje će i samo snimanje drugog albuma biti pomjererno.
U samom finalu na binu su izašli članovi KRVi. KRV se vratila nakon jedanaest godina pauze, objavila dva nova izdanja i počela raditi na novom, kao da se pauze nije ni bilo. Novi članovi Kasapin (bas), Odron (vokal) i Propast (gitara) pridružili su se osnivačima Banu Krvniku (gitara i vokal) i Kurvaru (bubanj) da upotpune možda i najčvršću postavu KRVi dosad.
Odron je globalno poznati black metal ratnik sa desetinama izdanja i projekata kojima isporučuje svoj black metal izraz. Pokazao se kao dostojna zamjena za Bana Krvnika na glavnom vokalu iz dva razloga. Prvi je iznimna sličnost sa Banovim vokalom, uz dozu stravične osobnosti koja koketira sa poganim punk elementima.
S druge strane, Odron je pravi frontmen i showman, ukoliko se isti izraz smije iskoristiti za jednog black metal muzičara. Publika je bila izazivana, kontroverze nije nedostajalo, a baštinjenje sarajevskih klasika poput Groše i Heretika Rajka izazvalo je osmijehe na licima onih koji znaju sva imena iz strofa kultne “Crni jebeni metal”.
U mom pjevačkim i organizacionim naporima slomljenom tijelu nakon završetka koncerta sukobili su se iscrpljenost i tračak nevjerovatne sreće. Vidjeti prijatelje, neka stara lica, kao i nekadašnje kolege Prezu (Srednji Prst Rap Show / Radio Slobode) i Zlijaya (Garage 202, Povratak u Budućnost) koji su došli da odaju počast ISK, osjetio sam da zaista sve ove godine nisu bile uzalud.
I neću prestati da se šalim kako smo proslavili osamnaest godina pisanja kurcu, već ću da nastavim to isto raditi jer ovo nije moj posao, nije nešto čime zadivljujem curice, nije nešto što puni đak mog ega – ovo je, jednostavno, ono po čemu će me pamtiti.
Ovo je, u najmanju ruku, pola mog života. Hvala vam što ste sa nama sve ove godine.
ISK je zahvalna grupama KRV, Lepra i POPIK, Harisu Saračeviću, Neši i Samiru iz Kluba AG, Nermini Filipović, Mirzi Ćoriću i Canetu (Pi Brewery) na tome što smo mogli pružiti ovaj koncert svima onima koji su nas podržavali od samog početka, pa i 13. augusta.
Hvala od srca svima koji su bili dio historije ISK kao čitatelji, gledatelji, a posebno slušatelji.
Kao urednik i osnivač ISK, zahvaljujem Minelu Abazu, Goranu Salkoviću i našem novom članu Đorđu Iliću na danima, mjesecima i godinama posvećenosti rock’n’rollu.
A huge thanks to Mr. Mike Hrubovcak of Visual Darkness fame for creating vicious ISK logo that set the tone in 2004 for years ahead – we’re forever in your debt!
I za sami kraj, hvala onima koji su izdvojili svoje vrijeme, pisali, fotografisali, pričali i tehnički pomagali ISK:
Ajdin Agović, Alisa Cerić, Sanja Savić, Selma Karadža, Ensar Džubur, Andrej Merkadić, Emina, Maida Arnautović, Selma Čaušević, Boris Uložnik, Andrea Maksić, Ervin Drino, Borjana Nikolić, Gligor Popović, Amir Izmirlija, Damir Zirojević, Elma Murić, Muninel Koo, Džafer Bavčić, Nedim Hafizović, Riad Šahinović, Dženan Suljević, Aid Ćupina, Luka Marijanović, Inservio
Ovaj tekst je posvećen predivnoj ekipi Radija 202 (1971-2010) i onima koji više nisu sa nama, Hami Mostarcu i Adnanu Rujancu Ziketu.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
