Tekst koji slijedi je uređeni transkript.
Iako nisam siguran da je na naslovnici novog EP izdanja grupe Izrod prikazana sarajevska zora, volim fantazirati da jeste. Svi oni koji su nekad zaglavili na raznoraznim kućnim dernecima po sarajevskim stanovima morali su osjetiti i određenu vrstu mizerije kada bi kroz prozor ugledali zoru kako rudi. Koliko god se taj prizor činio porazan, također je i pobjeda, jer u tim trenucima možeš vidjeti gdje se nalaziš i onda napraviti nove korake koji te smještaju tamo gdje trebaš biti.
Osjećam da je Sarajevo, pored ličnih introspekcija, možda i najveća inspiracija black metal grupe koja pripada kolektivu Black Plague Circle. Izrod je bio kratkotrajni projekt pokrenut 2015. godine, a onda je ekipa, ugasivši odlični Void Prayer, odlučila da ga naslijedi Izrod. Bend je 2023. godine završio i na mojoj top listi najboljih izdanja sa debi albumom “Sarajevski Odisej”.
Ne znam zašto, ali taj album je meni smrdio na tegobnu sarajevsku zimu. “Ulica, trnje i kamenje” se doima kao nešto inspirisano stravom sarajevskog ljeta koje, čini se, uvijek kratko traje, a naveliko ga karakterišu licemjerje, upiranje i glumatanje svjetine, pogotovo u osmom mjesecu.
EP otvara instrumenta “Svitanje” koja zvuči turobno kao susret sa sarajevskom zorom. Melodija “Svitanja” je iznimno melanholična, sa elementima muzike koju kriju cirkuske šatre i muzičke kutije. Imam osjećaj da je uvod djelo gitariste Nemira koji je ranije potpisivao zanimljive muzičke eksperimente kojima je dominirao zvuk klavirskih tipki.
Kada vas po ušima opali mahnitost prve pjesme “S&P”, prvo što ćete primijetiti je čvrstoća Izroda. Zvučni zid je dobio nove temelje dolaskom bubnjara MG-a, odnosno Grozomora. Bez obzira koji pseudonim koristili, radi se o vrsnom bh. muzičaru, usviranom u death metal bendovima sa progresivnim tendencijama.
Ništa na račun Odrona, odnosno Akrepa kako se identificira na ovom izdanju; ono što je on uradio na prethodniku je hvale vrijedno, ali Grozomor je konkretniji, brutalniji, tačniji. Ipak, nema trenutka da se iživljava besmisleno – njegove dionice su igra dinamike i kontrolisane agresije, služe kao osnova muzici, povuku se kad je potrebno, istupe u prvi plan kad je vrijeme da melju.
Gitaristi i i basista Struja, Nemir i Atrop su već uigran trio, da se to primijetiti kako se pjesme smjenjuju. Njihov pristup black metalu je začuđujuće pitak. Rzanje gitarskih konja koje podsjeća na bolje solo dionice iz Slayerovog kataloga prisutno je na pjesmi ”S&P”, i donosi adekvatnu dozu kompleksnosti koja se lijepo razlaže preko brutalne podloge bubnjara Grozomora. Taj pristup je neinventivan, ali itekako adekvatan za zadatak koji se treba ispuniti.
S druge strane, imamo slučaj i uspješnog eksperimentisanja na samom kraju naslovne “Ulica, trnje i kamenje”, gdje bend gradi nadasve jezivu horor atmosferu na jazz osnovama, što u slušatelju stvara osjećaje nelagode i jeze, dodatno pojačane riječima koje čovjek ovih prostora razumije.
Upravo je u tim riječima snaga. Najveća snaga Izrodove “Ulice, trnja i kamenja” leži u ogoljenosti čovjeka i sredine koja ga čini onim što jeste kroz riječi i izvedbu frontmena Akrepa. Smatram da u historijatu bh. metala nisu napisani ovakvi tekstovi. Izrod je nabio nogom u usta mitologizaciju tame, tako sveprisutnu u žanru. Njihova sirova, životna refleksija kroz pjesme dovodi do onoga što mi fali u metalu, do vjere u ono što slušam.
Vjerujem u Izrod, čemer, gnušanje, bol, patnju, vjerujem u predanost, vjerujem i u ulogu Grbavice u poimanju svijeta jednog čovjeka sukobljenim sa sobom i drugima.
Filozofija Izroda je zavaravajuće jednostavna; Akrep odustaje od konvencionalne lirike. Tako upečatljiv trenutak možete pronaći na pjesmi “Raskošan prizor opšteg rasula”, na kojoj Akrep negira rimu kao sredstvo, hvata se narativne strukture i pripovijeda otkrivanje sebe u ruini grada.
Kad na to dodate njegovo kombinovanje klasičnog pristupa black metal pjevanju, dijelove death metala, ali i eksperimentisanja koje mene lično podsjeća na Atillu, pa možda i Fenriza, tekstovi postaju još grandiozniji u svojoj težini.
“Ulica, trnje i kamenje” je uspio u teško izvodivom – biti konkretniji od odličnog prvijenca. Svaki element igre je nadograđen, a jedina zamjerka bi se mogla uputiti na račun dostupnosti bas dionica uhu u miksu. Basista Atrop ima puno toga za odsvirati, čuli smo na “Sarajevskom Odiseju”, a čuje se i na pjesmi “Ulica, trnje i kamenje”.
Fantastično bosanskohercegovačko izdanje vrijedno vaše pažnje.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
