KO: Protest
KAD: 18.7.2014.
GDJE: Kriterion, Sarajevo
Protest, složili se ili ne, je jedan od najznačajnijih sarajevskih bendova. Osnovani kao sastav srednjoškolaca davne 1990. godine, Protest se palio i gasio, snimao albume, odlazio u zaborav i nenadano se vraćao. Činjenica je da je njihov zvuk varirao od albuma do albuma, te se sa pravom za njih može reći da su više alternativni nego punk rock bend, ali s druge strane, nedostatak uniformisanosti i želje da se uklapaš u kalupe bi također trebala biti odlika punka, što u današnje doba praktikuje rijetko koji (domaći) bend.
Mislim da nisam bio jedini nemalo iznenađen i sretan zbog povratničkog koncerta Protesta; bio je to znak da se vraća jedan od velikih sarajevskih bendova koji je mnogo više naginjao na našu stranu, za razliku od bendova koji su odavno poluaktivni u domeni pop rocka koja, malo je reći, umara.
Bilo je jasno da sala art kina Kriterion koja povremeno služi i kao koncertna sala neće biti dovoljne veličine da primi sve zainteresirane željne Protestovih nota. Kako je koncert otpočeo, počelo je i gužvanje, te se sala Kriteriona pretvorila u pećnicu. Ovom prilikom poručujem osoblju Kriteriona da pokušaj masovnog gušenja nije uspio. Apsolutno mi nije jasno kakva je poslovna odluka ne upaliti klimu u prostoriji u kojoj je nekoliko stotina ljudi koji akumuliraju toplotu samim prisustvom, a da ne spominjem omladinske snage koje su skakale i šutale se.
Priznat ću da su nesnosna vrućina, nedostatak vazduha i vlažnost doprinijeli činjenici da se ne osjećam milo od samog početka, pošto me poprilično nervira kad svakih deset minuta moram izaći vani da prodišem. No bio je to jedan od manjih problema u nizu. Veći je dakako bio zvuk. Da budem konkretniji – veoma loš zvuk.
Kao i svaki posjetilac koncerata u Sarajevu, u sali Kriteriona gledao sam različite bendove iz različitih žanrova, sa različitim mogućnostima po pitanju sviračkog eksponiranja. Znam kakav zvuk može biti u Kriterionu, a znam kakav sinoć nije bio – nije bio dobar. Bas gitara Almira Domanagića dominirala je kroz cijeli koncert – Almir je bio odvrnut do te mjere da sa desne strane sale nisi mogao ni naslutiti šta svira gitarista Almir Komarica. Pošto sam ja uvijek skeptičan po pitanju svojih saznanja, upitao sam nekoliko ljudi (a nekima od njih je štimanje zvuka i životni poziv) da li sam ja lud ili se gitara fakat ne čuje i oni su mi potvrdili da je miks jako loš i da se gitara zaista ne čuje u tom dijelu sale. Kasnije sam se premjestio bliže bini, bliže gitaristi i skoro pa u potpunosti ulijevo i, iako su mi na petnaestoj pauzi za kisik rekli da se situacija po pitanju zvuka i omjera popravila negdje po sredini koncerta, meni je bilo apsolutno svejedno jer sam sada čuo poprilično sve i poprilično dobro.
Protest je u golom znoju proletio kroz odabranu selekciju cjelokupne diskografije, a na najveće odobravanje od strane publike naišle su pjesme kakve su “Sarajevo Feeling” i “Šiljenje”, što je još jedan dokaz činjenice da se muzika pisana testisima, bez previše filozofiranja najviše i cijeni, te da ta položi test vremena i generacija. I upravo u ovome leži i problem cjelokupnog jučerašnjeg koncerta: pored nekoliko numera koje su prirodno snimljene u bržem tempu, ostatak koncerta Protest se vukao. Bili su spori, a kad usporiš desit će se da tromost preuzme. Imam osjećaj da su i pjesme koje su snimljene brže odsvirane ležernije. Iako je bilo evidentno da se veliki broj ljudi zabavlja (šteta samo što ne pišu svoje izvještaje), meni je Protest jučer zvučao u najvećem dijelu koncerta potpuno nezainteresirano, neenergično. Svjestan sam da će sada krenuti skakanje za vrat jer u ovom gradu ne smiješ ništa reći o nikome, pogotovo ako su u pitanju legende, ali pošto nisam ljubitelj uvlačenja tamo gdje sunce ne sija, nemam problem ni sa izražavanjem ličnog mišljenja utemeljenog na ličnom doživljaju. Podijelio sam svoje spoznaje i popriličnu razočaranost u snagu koncerta, na šta sam najčešće dobijao dva kontraargumenta; prvi je da su sad svi u Protestu stariji, drugi je da je većina pjesama i snimljena sporo. Argument da si stariji i da je sasvim normalno i u redu biti sporiji je na tako tankim nožicama na tako tankom ledu da mi ne pada na pamet ni da ga pokušam oboriti – znam da znate i vi znate da ja znam da postoje bendovi čiji članovi su zreli za penzionerskog kupona koji rokaju kao da sutra ne postoji. Drugi argument je također klimav – imate primjer Ramonesa koji su najslađe bubblegum pop numere u živom predstavljanju pretvarali u furiozne punk rock eksplozije. Znajući da ljudi u Protestu jako dobro vladaju svojim instrumentima, postavlja se pitanje da li je pjesme trebalo malo prearanžirati za živu izvedbu. Ako mene pitate, očigledno jeste.
Predstavljene nove numere me nisu posebno oduševile, ali neću da im u zube gledam prilikom jučerašnjeg izvođenja – previše toga sam očekivao, premalo sam dobio (u odnosu na šta sam htio).
Nema se mnogo toga više reći o jučerašnjem povratku Protesta. Da je koncert bio propast – apsolutno ne. Velika posjećenost (jednim dijelom, vjerujem, uzrokovana činjenicom da je ulaz bio besplatan) jasno je dala do znanja da postoji interes publike različitih godišta za rad Protesta, što bi trebao biti bič-gonitelj za budući rad. Usudim se reći da sam ja na koncert došao sa potpuno drugačijim primislima u glavi, a neke od njih sam i pokazao javno skočivši u nekoliko navrata u šutku i prosuvši pivo po šokiranim posjetiteljima koji su stajali oko šutke. Recimo samo da sam ja, možda i uludo, možda i romantičarski, sinoć očekivao punk koncert, rock’n’roll dešavanje, a da je sve zajedno u 90% vremena ličilo upravo na ono što jeste na papiru – kulturno dešavanje u sklopu “Baščaršijskih Noći”. Nije koncert, nego event.
Ja nisam tu da podilazim bendu koji postoji duže nego svi moji trenutno aktivni bendovi zajedno, niti ću opravdavati sve što urade sa pričom neka rade momci. U pitanju nije demo bend, u pitanju je bend čije pjesme uveliko obrađuju mlađe kolege. S tim u mislima, dovršit ću ovaj tekst i reći da se nadam idućem susretu – sa više muda, boljim zvukom i barem pola boce kisika po osobi.
Kriterione, fakat nema smisla…
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
