Gig Report: Decapitated, ToxicDeath, Festival of Mutilation @ Sloga

KO: Decapitated, ToxicDeath, Festival of Mutilation
KAD: 13.9.2011.
GDJE: Cinemas (ex-Sloga)

Reći da je 2011. godina najbolja godina za rock’n’roll u Sarajevu i Bosni i Hercegovini je više nego istina. Broj koncerata, veličina imena koja dolaze u BiH, kao i kvaliteta posla koji obavljaju lokalni promotori svake godine raste, a naše gore listovi se u svjetskom metal menadžmentu već ustoličuju kao imena kojima se može vjerovati kad je u pitanju organizacija dešavanja. Ne vjerujete meni? Pitajte Madball, Pro-Pain, Misery Index, Ritam Nereda… i brojne domaće bendove!

Ako bi rock’n’roll koncertnu sezonu posmatrali kao školsku ili akademsku godinu, onda bi mogli reći da je trinaestog septembra, tj. jučer u klubu “Cinemas” (popularna “Sloga) otvorena koncertna sezona 2011/2012 sa nastupima poljskog death metal benda Decapitated i uz lokalnu podršku u vidu bendova Festival of Mutilation i ToxicDeath. Koncert u organizaciji SMF Promotionsa i BHxHC Bookinga još je jedna karika u lancu uspješno organizovanih dešavanja rock’n’roll prirode.

Iako najavljen za dvadeset sati i trideset minuta, koncert je kasnio dobrih četrdeset i pet minuta, koliko sam ja uspio primjetiti i to zbog kašnjenja benda Decapitated i to dobrih šest sati. Problemi na granici, koje prirode, nikad nećemo saznati, ono što sam ja uspio saznati je da je u pitanju bila rutinska kontrola i da je bend zadržan sat i pol na graničnom prijelazu.

Brzo pripremanje bine, brzo postavljanje opreme i brzo se Festival of Mutilation penje na binu da otvori svirku. I kakav je to bend, kuku lele! Od benda koji sam mogao poslušati na koncertu, ali veoma teško kod kuće, samim aranžmanima, svirkom, pjesmama, svim, svim, svim, ovaj bend se pretvara u vodeću death metal silu Bosne i Hercegovine, silu veoma dragu srcu mome. Ubjedljivo najbolja stvar koja se desila bendu i metal sceni u Bosni i Hercegovini u dugo vremena je vokal i gitarista Goran Džidić, emulator Chucka Schuldinera i koliko se dalo primjetiti, dežurni zajebant na bini koji razbija pomalo ukočen nastup Festivala (‘ajde pokušaj divljat dok ono sviraš, da te vidim!) svojim hodanjem, Kissovskim mahanjem gitarom i zezanjem prilikom najave pjesama.

Nove pjesme koje su predstavili naći će se na njihovom EP-ju čija će se promocija desiti 7.10.2011. godine u klubu “AG” u Sarajevu, zato ni slučajno nemojte propustiti Festival of Mutilation!

Na binu poslije Festival of Mutilationa, izlazi standardno dobra tuzlanska death metal mašina ToxicDeath. Nema se tu šta previše pričati, ko ih je jednom gledao, zna šta se može očekivati – beskompromisni death metal najbolje škole uz slatko vrhnje od thrasha. Ono što je mene u cijelom njihovom nastupu oduševilo ponajviše je pjesma kojom su otvorili nastup –  “Death Metal Infection”, spora, tegobna death metal himna u maniru najboljih midtempo bendova ovog žanra. Što se mene tiče, da su samo nju odsvirali, meni bi bilo zaista dovoljno. Čista petica. Usput, ne znam da li ste vi primjetili, ali evidentno je da ToxicDeath privlači i podstiče mlade muškarce da se na njihovom koncertu skinu goli do pasa i bengaju do besvijesti – svaki put sve više polugolih frajera u prvom redu na Toxicu. Moguće da je ona kožna kapa koju Suhi nosa kad svira u Bogamberu (hvala Belmi i Bekimu na oštrom oku – ne Bombarder, BOGAMBER!) učinila svoje…

Volim šalu nastranu, idemo dalje. Nakon dva domaća benda, bina se čisti od nepotrebnih instrumenata i počinje zaista duga tonska proba kojom Decapitated najavljuje svoj nastup i… izlijeću na binu, a možda prvotni nalet adrenalina koji me vukao da vidim ovaj bend po prvi put je splasnuo nakon prve pjesme. Evo i zašto.

Kao prvo, evidentno je da je Decapitated očekivao padanje na koljena i oralni seks jer su vidno indisponirani počeli, nastavili i završili koncert. Ne znam šta se krije u glavama tih ljudi, istina je da su zaista veliki bend evropskog death metala, ali isto tako je istina da su bend koji svira u sred podneva na nekom od evropskih festivala i to u šatoru. Momci, prvi put ste u novoj zemlji, predstavljate se koncertno, skulirajte se. Tako da ne znam čemu zauzimanje statusa Boga koje ne samo da se prostrlo na bini, već je dio bezobrazluka prenesen i u backstage, prema organizatorima koncerta. O tome ne želim ovdje, ali reći ću samo – upoznao sam mnogo veće i mnogo skuliranije ljude od članova Decapitateda.

Kao drugo, ako se iko još požali na zvuk naših bendova, definitivno nije bio na nastupima Festival of Mutilationa i  ToxicDeatha. Za razliku od njih koji su gromoglasno ubijali debelim riffčinama, Decapitated je sa svojim mutnim, istanjenim gitarama, trigerisanim bubnjevima i prepojačanim vokalom zvučao kao savršeno uštiman cybergore bend vrijedan nastupa na warm-up partyiju za naša dva benda… dan prije. Ali najbolja stvar od svega je ova činjenica – naše bendove je radio lokalni ton-majstor, Decapitated je doveo svoga! Goran Salković ispred SMF Promotionsa, rekao mi je da je najveći problem bio što je bend bio previše stišan, bili su tihi, a Goran ih je gledao nekoliko puta i govori da je ovo bilo veoma tiho. Ne znam, poštujem mišljenje, meni je bio prvi put, ali zvuk Voggove gitare je meni žabokrečina bez muda…

Kao treće, danak neiskustvu i egoizmu je Decapitated platio i u domenu atmosfere na koncertu stavljajući u setlistu sarajevskog koncerta samo pjesme sa njihovih novijih izdanja, sa možda jednom do dvije pjesme sa starih izdanja. Kad sam Vogga pitao čemu toliko pjesama sa novog albuma, odbrusio je da mu je dosta sviranja istih pjesama petnaest godina. Svaka čast kreativnosti u bendu i želje za sviranjem, ali ljudi koji dođu i plate kartu, a novac ode u džep bendu, ti isti ljudi su došli da čuju klasike, ne da čuju album iz 2011. godine. Mislim da je setlista u Sarajevu, iako nisam neki ljubitelj Decapitateda, uveliko bila loše i besmisleno sastavljena. Neka ljubitelji sami odluče.

Ljudi su bili vidno smoreni za vrijeme koncerta Decapitateda, šutke su nastajale tu i tamo, ali odakle sam ja gledao i slušao koncert (sa galerije “Sloge”), sve mi je to izgledalo nasilu i isprazno, u stilu daj da se išutamo da nam brže prođe vrijeme.

Na kraju jučerašnje noći zaključio sam nekoliko stvari:

a) imamo sjajne bendove, imamo bendove kojima se možemo, ništa manje, nego hvaliti i ponositi gdje god da dođemo;
b) dobar studijski album ne znači i dobar živi nastup, što je Decapitated jučer dokazao;
c) sva snaga, iskustvo i dobra volja koju su članovi i prijatelji organizacije jučerašnjeg koncerta uložili da sve zvuči i bude dobro i OK, neki ljudi jednostavno ne mogu ispoštovati – to je dokaz da su neki bezobrazni u samoj srži;
d) koliko god bio velik bend, shvati da kad prvi put dolaziš u neki grad, vrijedi ona dobra Alicea Coopera – it’s your world, but it’s my street. Zato pokaži poštovanje i ne klati se sa evidentnom željom da što brže pobjegneš sa bine.

Decapitated totalno razočaranje, domaće snage totalna pobjeda!