Čitao sam prvi dio ovog reporta, malo sam gledao slike i shvatio sam da sam pogriješio. Druga noć nije bila Noć Rakije, već Pelinkovca, no vama čitateljima to ionako ne predstavlja neki poseban problem, zar ne? Pa krenimo…
Ustali smo poprilično rano za ljude koji su cijelu noć slušali punk/crust/hardcore i pili Vlahov. Poslije tuširanja, jutarnje higijene i svih sličnih peripetija pao je kolektivni dogovor da se ide nešto jesti jer smo svi bili gladni kao vukovi i nije bila nikakva druga opcija osim nažderavanja ako smo mislili piti.
Kranj niko od nas nije ni najmanje poznavao, ali nismo imali ni neku želju da se razvlačimo po kranjskim ulicama. I da jesmo, želudac nam to nije dopuštao, tako da smo odlučili da se spustimo u kamp, odnosno u okolinu istog i da istražimo da li pored Mercatora postoji i neka ozbiljnija opcija od sendviča sklepanog od Mercatorovih proizvoda.
Prostor oko kampa bio je zacrnjen uniformama crustiesa, većina njih sjedila je i ispijala pivo ispred Mercatora, a neki su se usudili i sjesti u ljetne bašte raspoređene u krugu kampa i popiti piće u kafani. Mi smo naišli na simpatičnu pizzeriju ”Buf” čija bašta je bila u dubokoj sjeni, tako da je to ostao naš izbor. Zasjeli smo, naručili hranu i piće i raspričali se.
Ono što me fasciniralo je ljubaznost konobara prema nama. Ne nama kao nama Bosancima, na što je najvjerovatnije većina vas i pomislila, već nama kao posjetiocima festa, jer vjerujte – ”normalni” ljudi su imali razloga i razloga za nepristojnost jer je definitivno svakakvih prikaza bilo među ekipom sa festa. Kao recimo, momak u totalno poderanoj odjeći koji je nosao svinjsko uho za pasom i bacao ga kao igračku svom psu. Usred bašte. I usput tražio po stolovima ima li ostataka hrane. Mislim da mu je svanulo kad sam mu dao skoro pola svoje pice.
Kad smo već kod hrane, obavezno jedite u ”Bufu” – hrana je fantastična, pice su im ogromne i NIKO od nas nije pojeo sve, tako da smo na kraju ostatke (koje nismo podijelili) zapakovali i otišli da kupimo nešto za piće.
Ispred Mercatora koji sam već spominjao okupila se opet pristojna hrpica ljudi – neki su jeli, neki su pili, a neki su se ponašali nedolično. Krajnje.
Da se razumijemo, nisam neki fan pristojnog ponašanja ni kravataškog pristupa – na festivalu si, treba da se zabaviš, ali isto tako držim da sloboda prestaje onog trenutka kad počneš narušavati slobodu drugog pojedinca. Drugi dan festivala obilježio je nemio događaj koji je označio debakl koncertnog dijela dana.
Ekipa koja je organiziraila BCF nekoliko dana nakon održavanja festivala poslala je sljedeće obaviještenje za javnost vezano za događaj koji je definitivno, umjesto da se i ne desi, postao najvažniji dio dana:
”…the visitors who left the festival site and went to the shopping center were being treated with intolerance because of the way they look. They were thrown out of bars and shops, people approached them with arrogance and despise and were disgusted with punks sitting, laughing and drinking in front of the shop.”
Iskreno, lično ja, ali i niko od ljudi koji su sa mnom došli na Festival nisu osjetili ni mrvicu netolerancije od strane stanovnika Kranja. O izbacivanju iz barova i prodavaonica nije bilo ni riječi – čak mi se nije ni desilo da mi postave osiguranje iza leđa kad uđem u prodavaonicu jer imam krestu. Gdje god smo mi otišli, a hodali smo okolo, prema nama su se ljudi odnosili najpristojnije moguće, bez ikakve netolerancije. Znam, moguće da neko od ekipe nije bio te sreće, ali znam da je također bilo dosta ljudi koji su se poprilično nedolično ponašali tu i tamo. Ipak, evo da vam kažem šta se desilo ispred Mercatora…
Oveća hrpica ljudi sjedila je tu sasvim mirno, pili su, ali među njima je bilo par pojedinaca koji su se našli pametni da zaustavljaju ljude koji su ulazili u shopping centar i da ih provociraju. Sve je to super dok ne prođe majka sa maloljetnim četverogodišnjim djetetom, a pred nju ne iskoči pijani, istetovirani crustie sa krijestom i 6 upetljanih dreadova. Iako on ne predstavlja nikakvu prijetnju u većini slučajeva, ”normalni” ljudi se osjećaju ugroženo što je u jednu ruku sasvim normalno.
Jedan takav je popio malo više, pa ga je osiguranje Mercatora zamolilo da se pomakne od ulaznih vrata, na šta je on odgovorio prijetnjama – ovo nije priča iz druge ruke, stajao sam tu i gledao šta se dešava. Kada je osiguranje uvidjelo da se ekipa pijanih punxa neće pomaći sa mjesta, pozvali su policiju. ORGANI reda i zakona pojavili su se u dva (brojem: 2) primjerka spakovana u jednom autu. Kada su izašli iz auta, krenula je grupna zajebancija na račun policije, što je policija, kratko i jasno rečeno, iskulirala. No, kad je osiguranje pokazalo na življeg momka koji je odbijao da se pomakne na njihovu molbu, prišli su mu i tražili lične dokumente. Na to je krenulo uzvikivanje “No ID!” i nazivanje policije fašistima. U lice, visokim tonom. Nismo se više zadržavali tu, misleći da će policija to lagano rješiti, već smo sjeli u auto i krenuli putem kranjske željezničke stanice gdje nas je čekala prijateljica iz Zagreba koju smo trebali švercati u našoj sobi.
Kad smo pokupili prijateljicu, stanovitu De Saussere, sa njom smo krenuli nazad u kamp gdje su se već dešavale scene koje se bez problema mogu prikačiti na kakve hollywoodske B produkcije.
.JPG)
Gomila policajaca stajala je na cesti koja je dijelila kamp i prostor ispred Mercatora. Policijska auta su napravila liniju koji niko nije mogao prijeći, tj. preći iz kampa na prostor Mercatorovog parkinga. Pošto mi još nismo bili u kampu, bez problema smo parkirali na parkingu, a onda smo krenuli do Mercatora ispred kojeg je bio parkiran veći broj marica, kao da je Mercator banka, a u njemu 20 do zuba naoružanih psihopata koji kao taoce drže treći razred neke osnovne škole. Apsolutno bespotrebno pokazivanje sile – koliko samo kombija slovenska policija ima, uuuuu!
Vidjevši da je situacija ispala takva kakva jest, zaputili smo se prvo u kamp da izvidimo da li su postavljeni štandovi sa majicama, te kako bi De Sauserre kupila kartu za fest, štandova je bilo, ali niko nije prodavao karte. Vidio sam tu ekipu iz Driller Killera i malo popričao sa njihovim gitaristom Christom, sjajan momak, stvarno na mjestu. U roku pola minute pokupovali smo sve patcheve koje su postavili za prodaju, a Aphazel i ja smo kaparisali i neke CDove. Nakon što smo vidjeli da je stanje u kampu poprilično mirno i da se ne dešava ništa specijalno uprkos velikom policijskom nadzoru koji se dešavao ispred kampa, odlučismo da smjestimo De Sausserine stvari u sobu i da se spremimo za koncerte druge noći BCF-a.
Neugodno iznenađenje na izlasku iz kampa, policajac nas zaustavlja i govori nam da ne možemo izaći iz kampa. Pokušavamo mu objasniti da mi nismo smješteni u kampu, ali on je uporan i ne da nam da izađemo, a zbog tona njegovog glasa, na kosti su nam se naklatila još dva policajca. Srećom, Provokator koji uvijek izgleda pristojno odnekud izvuče podatak koji je sadržavao tačno ime i prezime gospođe kod koje smo odsjeli, kao i adresu, a ja sam sve dodatno začinio izvadivši zaista loše odrađenu press akreditaciju Radija 202 napomenuvši policajcu da sam novinar na zadatku i da ne može društvo zadržavati tako lako.
Izašli smo iz područja kampa nakon kraćeg razgovora, a kad sam se okrenuo prema masi koja je stajala na ulazu, vidio sam da im baš i nije nije jasno zašto je grupica od par ljudi bez problema izašla. Primjetio sam da nekima nije ni drago.
Nakon odmora od par sati u sobama i obaveznog tuširanja, spustili smo se opet do kampa. U autu je vladalo dobro raspoloženje: slušao se Driller Killer i Horror Piknik, uzbuđenje je bilo jače nego na setu snimanja porno filma. A onda…
KATASTROFA.
Prvo pičimo do Mercatora da kupimo neophodnu cugu za pripremu za ludilo, no tamo na parkingu Mercatora okrutna šala sudbine se dešava – saznajemo da je Festival otkazan. Ne želeći povjerovati u to, idemo do kampa sa cugom i tamo saznajemo da je tužna činjenica istinita – zbog sranja ispred Mercatora, policija je zabranila koncert i naredila iseljenje kampa do 10 sati u sutrašnje jutro. Rezignirani sjedamo na beton i pijemo prvih pola sata u tišini. Teška atmosfera, preteška. Provokator pušta muziku iz auta pokušavajući da digne atmosferu, šale idu na silu, ali nekako guramo ispijajući alkohol i krateći noć. Razmišljam kako smo propustili svirku Driller Killera, što najteže pada Aphazelu jer je on na fest došao u prvom redu zbog Driller Killera. Ustajem da prohodam malo do Izbruhovog Kulturnog Bazena, kad tamo imam šta da vidim – ekipa organizatora obaviještava sviju da se Festival seli u Ljubljanu, u Metelkovu! Ludilo, nije sve izgubljeno!
Ipak, težak udarac za mladog nam druga Aphazela (ništa manje težak ni po ostatak ekipe) kada saznajemo da će treći (zadnji dan) u Ljubljani svirati samo headlineri drugog i trećeg dana Festivala, no bez Driller Killera, koji će već sutra biti u Pragu na Fekal Party Festivalu.
Noć provodimo ispijajući alkohol i zezajući se. Malo kasnije upoznajemo simpatičnu ekipu, a među njima i basistu Vulvathronea, kojem izražavam zadovoljstvo njegovim porngrind bendom. Onda nam se na kosti navaljuje pijana budala koja nam počinje pričati o ratu u Bosni i Srebrenici, što se nama definitivno nije dalo slušati. Pripiti i pomalo razočarani krećemo nazad u sobe. Uspješno izbjegavamo sve moguće prepreke i uspješno smo prošvercali De Saussere u sobu. U mojoj sobi Ryker, De Saussere, Shitpifter i ja se zajebajemo i tračamo ekipu sa Rock Planet foruma do nekih doba, kad napokon odlučujemo da je vrijeme da se spava…
NASTAVILO SE U DRUGOM DIJELU, ALI ĆE SE IPAK ZAVRŠITI U TREĆEM!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
