Niko nije mogao pretpostaviti da će Clutch hodočašće imati i dvodijelnu uvertiru u Zagrebu. Stigavši dvije noći ranije, našli smo se sa Šonom i Igorom iz grupe Vipera. Lokalci su nas uputili u održavanje koncerta grupa The Celetoids, ExWhite i How Yes No u AKC Attack.
Pored izraženog interesa za garažnom punk bukom, u AKC Attack sam otišao iz još jednog razloga. Naime, Sarajevo je trebalo biti na listi gradova koje su ExWhite i Celetoids trebali posjetiti u sklopu njihove evropske turneje. Planirani datum koncerta bio je 20. novembar (nedjelja). Međutim, nakon što sam sabrao eventualne troškove organizacije i pomnožio ih sa činjenicom da je nedjelja, kao odgovoran organizator odlučio sam da ne srljamo. Prvenstveno jer sam poprilično umoran od polupraznih klubova i osjećaja stida zbog vlastitog grada dok se izvinjavam bendovima na lošoj posjećenosti, a oni odsutno klimaju glavom i govore da je sve okej (da ne spominjem i finansijsko razguljivanje vlastitog džepa).
Na veliku žalost, u AKC Attack smo stigli prekasno i propustili prvi bend, zagrebački How Yes No. Ne volim kad se takve situacije dese, ali s obzirom da nismo ni bili upućeni u održavanje koncerta do pred samo održavanje, dobro je pa smo se i pojavili.
How Yes No je objavio EP “Small Talk” i ako želite čuti šta smo propustili, poslušajte ih na Bandcampu.
Nakon njih na binu se penju The Celetoids, garažni punk trio koji je proklet od bogova rock’n’rolla tako što nikad neće moći snagu i živost svog nastupa prenijeti na studijski snimak. Svjedočili smo ekstremno bučnom, usviranom i prljavom punk trojcu čiji zvuk ima amfetaminsku oštricu britanskog panka i ranog Motorheada. Dominantni srednji tonovi u miksu dali su im još više na intenzitetu. Rijetke solo dionice vokala i gitariste Akija nisu tu da dominiraju, već pridonose valu zvučnog terora.
Ovakve postavke funkcionišu ako svi u bendu znaju šta rade i ne pokušavaju se otrgnuti od kolegica/kolega. Ipak, osoba koja me nevjerovatno oduševila svojim sviračkim umijećem i karizmom je bubnjarka Ivana. Ispostavilo se da je Ivana bubnjača i u prvoj postavi Vipere, te je sasvim jasno zašto je bila izabrana za tu poziciju. Ona je kičma zvuka Celetoidsa sa jednostavnim, ali iznimno intenzivnim bubnjarskim dionicama. Nema tu traljavosti niti je Ivana pripadnica nježnijeg spola – njena ruka je teška koliko bubnjarska ruka i treba biti.
Nakon odličnog nastupa Celetoidsa, ekipa se povukla iz AKC Attacka da udahne vazduha. Za razliku od ostalih mjesta u Hrvatskoj, u AKC Attack je pušenje dozvoljeno, ali u kombinaciji sa lošom ventilacijom i dim-mašinom, distribucija oksigena u plućna krila je izuzetno otežana (pogotovo meni nepušaču).
Dvadesetak minuta kasnije, na binu se penje njemački ExWhite koji izvodi brzu probu dok se publika lagano vraća u unutrašnjost Attacka. Standardnu komunikaciju između članova benda i i ton-majstora prekidala su dobacivanja publike na našem i njemačkom jeziku. ExWhite se nije dao omesti i dok nisu bili sigurni da je sve kako treba, nisu ni počeli.
A kad su počeli, trebale su im pjesma ili dvije da se zagriju. Na prve dvije numere, njihov punk je zvučao dosta traljavije nego punk Celetoidsa, no ubrzo je poprimio svoju pravu formu. U njihovom zvuku daju se primijetiti utjecaji mnogih punk podžanrova, sa izražnim elementima grungea, noisea, ali i pop senzbiliteta. Punk ExWhitea je glasan, ali jako melodičan, te mu se kao zanimljiv kontrapunkt suprotstavlja glasno, nemelodično deranje frontmena Kube.
ExWhite su me u jednom trenutku podsjetili na SAWA Fest i odlični Lafff Box. Ispostavit će se da nije nimalo slučajno; upravo je Kuba član Lafff Boxa i slušao sam ga uživo u Županji! Kuba je i izdavač koji pod etiketom Turbo Discos gura bendove sličnog zvučnog profila.
Ono što me dodatno usrećilo na nastupu je posvećenost domaće publike koja je ispoštovala oba (pretpostavljam i How Yes No) benda jednako revnosno. Iako su šutke izbijale tu i tamo, većinom je Attackom dominiralo veselo đuskanje, pa sam po prvi put istinski shvatio važnost inkluzivnosti, s obzirom da kao nedavno operisani ne smijem skakat ni pjevati, već se mogu njihati sa jedne noge na nogu. Lijepo je bilo ne plašiti se da ću ostati bez zuba ili dobiti udarac gdje ne bi trebalo (iznad pupka).
Povratak u AKC Attack nakon više od deset godina uistinu je bilo lijepo iskustvo. Svjedočiti sjajnim bendovima i publici koja divno reaguje na isporučenu galamu ovaj put je izuzetno prijatno iskustvo. Žao mi je što je Sarajevo propustilo feštu, ali što bi stara narodna rekla – ne da se mahali do pojačala.
Ko: How Yes No, The Celetoids, ExWhite | Gdje: AKC Attack, Zagreb | Kad: 23.11.2022.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
