“Dolls In Vain”: Fakat! Najbolji sarajevski bend!

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

fakat, dolls in vain

Omot iznad krasi debitantsko EP izdanje “Dolls in Vain” sarajevskog rock’n’roll benda Fakat!. Ilustrirao ga je i dizajnirao magični Osman Ramadanović. Već jedan pogled na pulpom inspirisanu opscenost može izazvati neugodnost u mladom biću današnjeg čovjeka jer omot prostački odašilje retrogradne rock’n’roll ideje, nešto poput kukova Elvisa Presleya u gibanju pred nosevima tinejdžerica. A onda i te… jedre… gravitacijom neopterećene grudi! Tja, to nije anatomski!

Možda i nije, ali grudi Lutke sa naslovne strane nikako nisu mogle biti obične, kao što ni Fakat! nije običan sarajevski bend. One su pretjerane, baš kao i mladi trojac koji se okupio 2021. godine, u dobu kada su se gasili bendovi i prekidali projekti.

Naizgled ni iz čega nastao je bend koji je svoj oslonac našao u protopunk zvuku, momentu gdje se raskalašenost i arogancija rokenrola susrela sa pankerskom direktnošću. Nakon tri singla iz 2022. godine koje su snimili sa basistom Bracom, bubnjaru Enesu Gusincu Dukiju i gitaristi/pjevaču Farisu Sabatu pridružuje se Hamza Avdić Gale. Prvi studijski rezultat ove trojke je upravo EP izdanje “Dolls in Vain” snimano krajem 2023. godine u studiju Space Echo Studio sa Kemalom Sulejmanovićem.

Već nakon četiri rafalanja po dobošu na naslovnoj “Dolls in Vain”, Fakat! gura slušatelja u vremeplov i štocira ga pravo u sedamdesete, bas dionicom Hamze Avdića koja neodoljivo podsjeća na najraniju Motorheadovsku fazu (Fox/Wallis/Kilmister). Mazno žensko uzdisanje i rečenica “Večeras, lisica trči gladna” koju na francuskom izgovara gošća Ombeline Duprat (odsvirala i saksofon na pjesmi “Run Rudy Run”) uskoro ustupaju mjesto gitarskim dionicama i vokalu Farisa Sabata kojeg, bez imalo zadrške, smatram jednim od najboljih bh. vokala.

Njegove vokalne dionice amalgam su različitih frontmena i frontmenki iz svijeta rock’n’rolla koji me oduševljavaju, ali koje nikad nisam smio ni pokušati lično oponašati. Faris Sabat to radi bez imalo muke, sa nesmiljenom strašću. Naprosto ga možete zamisliti kako slini obliven hladnim znojem dok pljuje na mikrofon; na “Dolls in Vain” emituje jake dželobiafrovske frekvencije koje se strukturalno mijenjaju u one slične glasu Luxa Interiora, ali spojenog na prejak napon.

Nisu to jedina dva lica (glasa) Farisa Sabata. Već na “Run Rudy Run” Sabat doziva Johnnyja Rottena u svijest slušateljstva, dok ćete na “Dobar braco dobar ja” i “Batine”, dvije pjesme na EP-ju otpjevane na našem jeziku, neminovno pomisliti da Neleta Karajlića iz najbolje faze Pušenja zbog sarajevske autentičnosti koja već odavno živi svugdje, osim u Sarajevu. To je posebno izraženo na možda i suviše jednostavnoj “Batine” koja je na trenutke neka vrsta soničnog karikiranja poput “Seje koji voli Hanku i Šabana i nervira ga ono “A” po zidovima”.

Pročitaj i ovo:  H.P. (Arjen): "Smatram da je ovo dobro vrijeme za blek metal!"

Faris Sabat je čvrst, dobar, jasan gitarista; njegove gitarske dionice odlično upotpunjuju zvuk benda Fakat! u kompletu sa ritmičnim, čvrstim i jednostavnim bubnjarskim dionicama Dukija. No kako Farisov glas čini, uslovno rečeno, lice benda Fakat!, kičmu zvuka čine gromoglasne bas dionice Hamze Avdića.

Avdić je najpotpuniji basista sarajevske muzičke scene, muzičar sa sviračkim umijećem, ali i jasnom definicijom šta je njegova uloga na “Dolls in Vain”. Bilo da slijedi kolegu Sabata ili odlazi u minijaturne solo eskapade, Avdić ne prestaje oduševljavati i zajedno sa Dukijem daje Faktu! plesni karakter kakav druge sarajevske grupe jednostavno nemaju.

Iako sam bio lično sumnjičav ka odluci da kombiniraju engleski i bosanski u svojoj diskografiji, Fakat! to zaista čini odvažno, pa čak i igrajući se kombiniranjem dva jezika na istoj pjsmi. Sve što rade rade odmjereno, kao iznimno uspješna realizacija dobre ideje. Aranžmanske odluke i jasnoća u pristupu naprosto izazivaju strahopoštovanje jer se ipak radi o mladim muzičarima čiji je prvi materijal kao dobro promišljen klasik veterana.

Izuzetno dobra ideja, kao i lekcija mladim muzičarima, je pronalazak producenta koji razumije svoj posao. Uroš Milkić iz beogradskog Down There Studio uradio je maestralan posao. U potpunosti razumjevši ideju i osobnost Fakta!, Milkić je produkciju “Dolls in Vaina” učinio toplom, analognom, ugodnom za uši. Uši imaju na raspolaganju jednu širinu zvuka i mogu istraživati zanimljive, toplije šumove koji EP-ju daju specifičan karakter.

Možda se i nećete složiti sa izjavom iz naslova, ali ja sam si maksimalno dopustio da me “Dolls in Vain” benda Fakat! raznese. Fakat! je urnebesno dobar power trio, najbolji sarajevski rock’n’roll bend koji sumira nekih 30 najljepših godina rock zvuka u jednom paketu. Jedina mana “Dolls in Vaina” je što je materijal prekratak i što zasad nije objavljen u fizičkom izdanju.

A ako ijedan bend iz Sarajeva zaslužuje crni komad plastike, to je Fakat! Briljantni, testosteronski, odlični Fakat!

Fakat! – Dolls in Vain | Samizdat | 2024

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

Napiši svoje mišljenje

SLIČNI ČLANCI

Skip to content