Započeo sam 2024. godinu sa poprilično dobrom greškom. Zbog činjenice da atmosferom, konturama i bojama podsjeća na kadar iz “Tetsuo: The Iron Mana”, pretpostavio sam da se iza omota albuma “Lower Form Resistance” kanadskog tech death/thrash sastava Dissimulator krije zvuk u maniru onog koji disperzira Author & Punisher. Pogriješio jesam, ali…
“Lower Form Resistance” je debitantsko ostvarenje tročlanog sastava Dissimulator. Album meni nepoznatog sastava objavljen je 27. januara 2024. godine i stiže tri godine nakon demo izdanja “Warped” na kojem su se našle svega dvije pjesme. Postavu Dissimulatora čini 3/4 kanadskog Chthe’ilista (na etiketi Profound Lore Records) koji predvodi Phil Tougas čija je lista aktivnih bendova jednako duga kao i lista onih u kojima više ne svira. Da li su se upoznali kroz rad na Chthe’ilistu ili ne, ostaje nepoznanica.
Već od haotičnog uvoda u “Neural Hack” kojim dominira abnormalna brzina sviranja fus činele koja će neminovno natjerati nenaviknute na žanr da pomisle da je došlo do neke vrste zvučne manipulacije, “Lower Form Resistance” je magična sonična vožnja. Album je utegnut, ali nikad sterilan, robotski odsviran, ali nikako lišen magije. Na već spomenutom “Neural Hacku” grupa demonstrira tendencije mijenjanja brzina i iskakanja iz okvira. Skoro pa grindcore mašinerija vješto prelazi u klasične mid-tempo pasaže koji tjeraju na mahanje glavom, vraćajući se već na sljedećem zavoju u lijevu traku i nastavljajući brže.
Samo su dvije pjesme na ovom albumu kraće od pet minuta. To Dissimulatoru omogućava dovoljno prostora za žanrovske promjene, ali i istraživanje različitih zvučnih tema. Kako duže i duže slušate album, otkrit ćete nekoliko pojedinosti. Osnova albuma jeste tehnička strana thrash i death metala, ali svako malo uletit ćete na polje fascinantnog i rijetko prisutnog tehničkog grindcorea. Na “Automoil & Robotoil” nemoguće je ne čuti Carcass iz njihove “Heartwork” faze sa melodičnim gitarskim dionicama koji dobijaju na žestini već oko četrdesete sekunde kada ih podupre snaga basa, a ritam na bubnju pređe u famozni “kec”. Na toj numeri Dissimulator se poigrao i sa vocoderom (glas Daft Punka), što savršeno odgovara njihovim SF temama, ali su i eksperimentisali sa clean vokalima. Svaki od ovih eksperimenata je brižljivo implementiran i nimalo se ne doima kao da odstupa od cjeline.
Naravno da grupa koja koja otvoreno istražuje teme kojima su se bavili David Noble, Hannah Arendt i Gunter Anders i to kroz SF prizmu nije sebi dopustila površan pristup pisanju tekstova. Tu zaista nema manjkavosti: tekstovi su jezgroviti, maštoviti, odlično korespondiraju sa zvučnom podlogom, otpjevani bilo kojim stilom na francuskom ili engleskom. Zbog činjenice da su u pitanju Kanađani sa ovakvim temama i pristupom sviranju, teško je ne pomisliti da je, barem nesvjesno, umjetničko djelo Neila Pearta i Rusha utjecalo na grupu.
Claude Leduc, Antoine Daigneault i Philippe Boucher su dokazano kompetentni muzičari. Lijepo je osjetiti da ih i produkcija albuma nije svezala ni dehumanizirala, bez obzira na teme i hiruršku preciznost pri upravljanju instrumentima.
“Lower Form Resistance” benda Dissimulator je jedan od ranih pretendenata na listu najboljih albuma 2024. godine. Iznimno je lako pisati o ovom vojvodovsko-cinično-karkasovsko-raševskom SF djelu, ali ostavljam vama na užitak da zaronite dublje i otkrijete šta se sve krije u bespućima nepredvidive ljudske budućnosti, pored mnoštva melodičnih solaža, vokalnih egzibicija, bubnjarskih bravura i buldožerskog basa.
Dissimulator | Lower Form Resistance | 20 Buck Spin | 2024
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!